DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 565-574 5. RASPRAVA I ZAKLJUČCI Potrajnost gospodarenja vrstama lovne faune postiže se podržavanjem optimalne brojnosti, gustine i prirodnog razmjera spolno/dobnih razreda u predmetnim populacijama. Kako bi se potrajnost srna održala, potrebno je u svakoj lokalnoj populaciji kontinuirano pratiti i nadopunjavati informacije o sljedećim parametrima: – brojnost populacije; – gustoću naseljenosti po jedinici površine; – omjer spolova; – starost jedinki (dobnu strukturu); – fond rasplodnih ženki; – priplod (predviđanje prirasta); – ostvarena stopa prirasta (potvrda ili korekcija plana odstrjela); izlučenje iz populacije (odstrjel i gubitci). Ostvarena stopa prirasta vrlo je važna komponenta populacijske dinamike, a određena je vremenom spolnog sazrijevanja jedinke, udjelom ženki koje sudjeluju u parenju i prosječnom veličinom legla. Stupanj oplodnje (broj zametaka po srni), priplod (broj lanadi neposredno po lanjenju- veličina legla), gubici lanadi u gu prvih 5 do 6 mjeseci života i ostvareni / jesenski prirast i / je pred lov, važni su parametri koje valja poznavati i uvažavati pri gospodarenju populacijom. Studije u mnogim zemljama Europe potvrdile su visoki stupanj oplodnje kod srneće divljači, pregledom žutih tijela (corpora lutea) na jajnicima i zametaka (embrija) (Danilkin 1996). Tako je npr. utvrđeno da u Litvi samo 3,4 % ženki nije oplođeno, u Poljskoj je 6,5 % do 14 % neoplođenih ženki (Danilkin 1996), u Danskoj se taj postotak kretao od 0 do 5 % neoplođenih ženki (Strandgaard 1972), u Rumunjskoj 14 % neoplođenih ženki (Almasan 1966). O veličini legla ustanovljenih neposredno nakon lanjenja kod srne u većini slučajeva riječ je o dva laneta, zatim u manjem postotku jedno lane, a rijetko o tri laneta. U Rumunjskoj studiji potvrđen je omjer 78 % dva laneta, 19,4 % jedno lane i 2,6 % tri laneta (Almasan 1966). Svi do sada navedeni podaci o reprodukcijskim mogućnostima srne su dojmljivi, no najbitniji dio za praksu gospodarenj nja divljači je broj lanadi u odnosu na ukupni broj ženki i u jesen (rujan- listopad) pred lovnu sezonu, “ostvareni prirast”. Broj lanadi po srni u jesen znatno se smanji u odnosu na broj olanjene lanadi (svibanj-lipamj). Iz literature su poznate stope preživljavanja lanadi od proljeća do jeseni, a kreću se za Dansku 78 % (Strandgaard 1972), za Englesku 68 %, za Švicarsku 53 %, za Njemačku od 57 % do 93 % i za Francusku od 38 % do 84 % (Ga i l l a r d i dr. 1998. g.). Mortalitet kod srneće divljači je izrazito visok tijekom prvog proljetno/ ljetnog razdoblja, te često zna biti i do 50 % (Strandgaard 1972). U Njemačkoj je u samo prvom tjednu život izgubilo 10 % lanadi (Stubbe 1997), dok - Discusion and conclusions je u Poljskoj ukupan mortalitet od svibnja do studenog iznosio 37,6 % (Danilkin 1996). Prilikom istraživanja ostvarenog prirasta u Baranji od 1967. g. do 1970. g., broj lanadi po srni pred lov je na svim istraživanim lokalitetima bio znatno viši od planirane stope prirasta u travnju. Važno je ustvrditi kako je prirast u travnju za šumsko područje Baranje (Belišće, Darda i Tikveš) bio planiran u iznosu od 69 % od ukupnog broja ženki. Taj podatak pokazao se kao značajno manji u odnosu na sva tri lokaliteta. Planirani (očekivani) prirast kretao se od 60 % do 120 % manje u odnosu na ostvareni prirast pred lov. Činjenica koja je vidljiva iz rezultata, a i potvrđena u istraživanjima drugih autora je da ostvareni prirast može značajno varirati na istom području od godine do godine. Tu činjenicu potvrdili su lokaliteti Belišće i Tikveš koji su u 1967. g. imali značajno manji stvarni prirast no u ostalim godinama promatranja. Oba lokaliteta izložena su periodičnim plavljenjem rijeka Dunava i Drave, te na oba lokaliteta postoji zaštićeni i nezaštićeni dio od poplave. Godinu dana ranije 1966. godine zabilježen je visok i dugotrajan vodostaj Dunava i Drave, a s obzirom da se srne upravo u to vrijeme lane i izrazito su vezane za svoje izvorno obitavalište, dosta je srna stradalo u poplavi, a preživjeli dio srna se nije mogao fiziološki pripremiti za parenje u toj godini, jer je u zaštićenom dijelu stanište od poplave bilo svih vrsta divljači u prekobrojnom stanju. Zbog toga je ostvareni prirast 1967. g. značajno niži od ostalih godina. Područje lokaliteta Darda nije pokazalo značajnije kolebanje stvarnog prirasta, jer se znatan dio površine šumarije nalazi u unutrašnjosti Baranje, gdje poplava nije imala utjecaja. Uspoređujući tri lokaliteta unutar Baranjskog lovnog područja, ostvareni prirast lokaliteta Darda (1,15) je niži u odnosu na lokalitete Belišće (1,36) i Tikveš (1,33) zbog većih gubitaka na lanadi od lanjenja do lova u listopadu. Kroz lokalitet Darda prolazi željeznička pruga u šumi Haljevo, dok je drugi bitan čimbenik za pojačani gubitak lanadi blizina naselja (psi lutalice, krivolov i prometnice). Što se tiče kompeticije s drugim vrstama divljači za prostor i hranu, ona postoji sezonski i povremeno, zbog uznemiravanja od strane jelenske divljači i posebno divljih svinja oko srnećih hranilišta i solišta i u jesen/zimu na mjestima gdje ima žira lužnjaka (Quercus robur), cera (Quercus cerris) i crvenog hrasta (Quercus rubra). Na kraju ovog razmatranja navodimo i temeljne činjenice vezane za stvarni prirast kod srne: 1. Ostvareni prirast, realni prirast ili prirast pred lov, valja utvrđivati svake godine krajem kolovoza, tijekom rujna i početkom listopada. 2. Ostvareni prirast lokalne populacije srna može značajno varirati od godine do godine. |