DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Đ. Nikolandić, D. Degmečić: PRIRAST KOD EUROPSKE SRNE (Capreolus capreolus, L.) U ŠUMAMA . Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 565-574


5.
RASPRAVA I ZAKLJUČCI
Potrajnost gospodarenja vrstama lovne faune postiže
se podržavanjem optimalne brojnosti, gustine i prirodnog
razmjera spolno/dobnih razreda u predmetnim populacijama.
Kako bi se potrajnost srna održala, potrebno
je u svakoj lokalnoj populaciji kontinuirano pratiti i nadopunjavati
informacije o sljedećim parametrima:



brojnost populacije;
– gustoću naseljenosti po jedinici površine;
– omjer spolova;

starost jedinki (dobnu strukturu);

fond rasplodnih ženki;

priplod (predviđanje prirasta);

ostvarena stopa prirasta (potvrda ili korekcija plana


odstrjela);


izlučenje iz populacije (odstrjel i gubitci).


Ostvarena stopa prirasta vrlo je važna komponenta
populacijske dinamike, a određena je vremenom spolnog
sazrijevanja jedinke, udjelom ženki koje sudjeluju
u parenju i prosječnom veličinom legla. Stupanj oplodnje
(broj zametaka po srni), priplod (broj lanadi neposredno
po lanjenju- veličina legla), gubici lanadi u


gu
prvih 5 do 6 mjeseci života i ostvareni / jesenski prirast


i / je
pred lov, važni su parametri koje valja poznavati i uvažavati
pri gospodarenju populacijom. Studije u mnogim
zemljama Europe potvrdile su visoki stupanj
oplodnje kod srneće divljači, pregledom žutih tijela
(corpora lutea) na jajnicima i zametaka (embrija)
(Danilkin 1996). Tako je npr. utvrđeno da u Litvi
samo 3,4 % ženki nije oplođeno, u Poljskoj je 6,5 % do
14 % neoplođenih ženki (Danilkin 1996), u Danskoj se
taj postotak kretao od 0 do 5 % neoplođenih ženki
(Strandgaard 1972), u Rumunjskoj 14 % neoplođenih
ženki (Almasan 1966). O veličini legla ustanovljenih
neposredno nakon lanjenja kod srne u većini
slučajeva riječ je o dva laneta, zatim u manjem postotku
jedno lane, a rijetko o tri laneta. U Rumunjskoj studiji
potvrđen je omjer 78 % dva laneta, 19,4 % jedno
lane i 2,6 % tri laneta (Almasan 1966). Svi do sada navedeni
podaci o reprodukcijskim mogućnostima srne
su dojmljivi, no najbitniji dio za praksu gospodarenj


nja


divljači je broj lanadi u odnosu na ukupni broj ženki


i u


jesen (rujan- listopad) pred lovnu sezonu, “ostvareni
prirast”. Broj lanadi po srni u jesen znatno se smanji u
odnosu na broj olanjene lanadi (svibanj-lipamj). Iz literature
su poznate stope preživljavanja lanadi od proljeća
do jeseni, a kreću se za Dansku 78 % (Strandgaard
1972), za Englesku 68 %, za Švicarsku 53 %,
za Njemačku od 57 % do 93 % i za Francusku od 38 %
do 84 % (Ga i l l a r d i dr. 1998. g.). Mortalitet kod
srneće divljači je izrazito visok tijekom prvog proljetno/
ljetnog razdoblja, te često zna biti i do 50 %
(Strandgaard 1972). U Njemačkoj je u samo prvom
tjednu život izgubilo 10 % lanadi (Stubbe 1997), dok


-
Discusion and conclusions
je u Poljskoj ukupan mortalitet od svibnja do studenog
iznosio 37,6 % (Danilkin 1996).


Prilikom istraživanja ostvarenog prirasta u Baranji
od 1967. g. do 1970. g., broj lanadi po srni pred lov je
na svim istraživanim lokalitetima bio znatno viši od
planirane stope prirasta u travnju. Važno je ustvrditi
kako je prirast u travnju za šumsko područje Baranje
(Belišće, Darda i Tikveš) bio planiran u iznosu od 69 %
od ukupnog broja ženki. Taj podatak pokazao se kao
značajno manji u odnosu na sva tri lokaliteta. Planirani
(očekivani) prirast kretao se od 60 % do 120 % manje u
odnosu na ostvareni prirast pred lov. Činjenica koja je
vidljiva iz rezultata, a i potvrđena u istraživanjima drugih
autora je da ostvareni prirast može značajno varirati
na istom području od godine do godine. Tu činjenicu
potvrdili su lokaliteti Belišće i Tikveš koji su u 1967. g.
imali značajno manji stvarni prirast no u ostalim godinama
promatranja. Oba lokaliteta izložena su periodičnim
plavljenjem rijeka Dunava i Drave, te na oba lokaliteta
postoji zaštićeni i nezaštićeni dio od poplave.
Godinu dana ranije 1966. godine zabilježen je visok i
dugotrajan vodostaj Dunava i Drave, a s obzirom da se
srne upravo u to vrijeme lane i izrazito su vezane za
svoje izvorno obitavalište, dosta je srna stradalo u poplavi,
a preživjeli dio srna se nije mogao fiziološki pripremiti
za parenje u toj godini, jer je u zaštićenom dijelu
stanište od poplave bilo svih vrsta divljači u prekobrojnom
stanju. Zbog toga je ostvareni prirast 1967. g.
značajno niži od ostalih godina. Područje lokaliteta
Darda nije pokazalo značajnije kolebanje stvarnog prirasta,
jer se znatan dio površine šumarije nalazi u unutrašnjosti
Baranje, gdje poplava nije imala utjecaja.
Uspoređujući tri lokaliteta unutar Baranjskog lovnog
područja, ostvareni prirast lokaliteta Darda (1,15) je
niži u odnosu na lokalitete Belišće (1,36) i Tikveš
(1,33) zbog većih gubitaka na lanadi od lanjenja do
lova u listopadu. Kroz lokalitet Darda prolazi željeznička
pruga u šumi Haljevo, dok je drugi bitan čimbenik
za pojačani gubitak lanadi blizina naselja (psi lutalice,
krivolov i prometnice). Što se tiče kompeticije s drugim
vrstama divljači za prostor i hranu, ona postoji sezonski
i povremeno, zbog uznemiravanja od strane jelenske
divljači i posebno divljih svinja oko srnećih hranilišta
i solišta i u jesen/zimu na mjestima gdje ima žira
lužnjaka (Quercus robur), cera (Quercus cerris) i crvenog
hrasta (Quercus rubra).


Na kraju ovog razmatranja navodimo i temeljne činjenice
vezane za stvarni prirast kod srne:


1.
Ostvareni prirast, realni prirast ili prirast pred lov,
valja utvrđivati svake godine krajem kolovoza, tijekom
rujna i početkom listopada.
2.
Ostvareni prirast lokalne populacije srna može značajno
varirati od godine do godine.