DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 60 <-- 60 --> PDF |
M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 549-563 nov gaj”. Divljač radi dosta šteta na ovim površinama, pa bi se prostor gaja trebao posebno zaštititi od nekontroliranog ulaska divljači. Ipak mora se napomenuti da je nekad sam prostor Laudonova gaja bio ograđen (dužina ograde 5-6 km) upravo iz razloga što je bio dosta razvijen lovni turizam, a lovištem je gospodario nacionalni park Plitvička jezera. U tadašnjem lovištu obitavao je jelen lopatar, muflon, divlja svinja, u volierama se uzgajao fazan (1500–2000 kom), te je obitavalo i oko 1500 kom divljih pataka (prema pisanim podacima 14. ZAKLJUČAK Na području Krbavskog polja između Krbave u Krbavskom polju, sela Šalamunić i Debelo Brdo, postojao je za ove krajeve rijedak fenomen “letećih pijesaka”. Ta pješčara stvarala je problem stanovništvu toga kraja ugrožavajući okolno poljoprivredno zemljište. Šumarski ured I. Ličke pukovnije Karlovačkog generalata napravio je plan i razradio tehniku pošumljavanja radi smirivanja živih pijesaka. Pošumljavanje tih pješčanih, neobraslih površina počelo je 1746. godine, a vršeno pod vodstvom kapetana (kasnije majora) Ernesta Gideona Laudona. Korištene su sadnice hrasta lužnjaka, sađene u jame dubine 1 m. koje su bile punjene humusom iz obližnjih šuma, a sađeno je 10 000 sadnica na 1 hektar. Način pošumljavanja propisan je i vršen po vojničkom ustroju, prikazana je vojska – pukovnija u vojničkom pokretu i to: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica. U čast Laudonu narod je tu šumu nazvao njegovim imenom. Park šuma “Laudonov gaj” ima površinu od 33,23 ha i nalazi se u istoimenoj gospodarskoj jedinici, odjel 16a. U njoj je evidentirano 518 starih stabala hrasta lužnjaka koje je posadio E. G. Laudon 1746. godine. Sastojina je NP Plitvička jezera). Uređenje park šume Laudonov gaj otežano je činjenicom da su stara stabla hrasta lužnjaka dosta oslabljena, šuplja i oštećena uslijed biotskih i abiotskih faktora. Često dolazi do njihovih lomova ili vjetroizvala, što stvara tužnu sliku propadanja ovih ponosnih divova Krbavskog polja, stoga je potrebno što prije nešto poduzeti da se ova specifičnost Like očuva, a isto tako da se s park šumom “Laudonov gaj” upozna što više posjetitelja. -Conclusions stara 257 godina, prezrela je i fiziološki oslabljena. Svake godine dolazi do smanjenja broja stabala na što upućuje podatak da su 1987. godine u park šumi bila 584 stabla hrasta lužnjaka. Urod hrasta, razvoj ponika i pomlatka ispod krošanja vrlo je dobar, ali za vrijeme ljetne suše on se osuši i propadne, što se ponavlja iz godine u godinu. U toku razvoja park šume “Laudonov gaj” nije došlo do daljnjeg razvoja hrasta lužnjaka, što upućuje na zaključak da je za uspjeh pošumljavanja na ovim područjima presudan bio način kojim se koristio Laudon prilikom sađenja sadnica hrasta lužnjaka. Ukoliko se želi pristupiti pošumljavanju čistina i progala u park šumi “Laudonov gaj” potrebno se je koristiti parkovnom metodom sađenja. Sadnice moraju biti starije (školovane) visine 1,5–2 metra. U park šumi “Laudonov gaj” postoje velike mogućnosti za njeno uređenje i valorizaciju izgradnjom vrtno-arhitektonskih i bioloških elemenata koji bi pomogli da se ljepota i specifičnost ovog kraja približe ši- rem krugu posjetitelja, odnosno da se omogući korištenje park šume “Laudonov gaj” u turističke svrhe. 15. LITERATURA – References Kiseljak, V., (1886): Izvještaj o poučnom putovanju po Ličko-Otočkom okružju i Primorju. Šum. list 1886 (506–523), Zagreb. Oesterreichische Forst – Zeitung (1891). Osnova gospodarenja za gospodarsku jedinicu “Laudonov gaj” (1987–1996). Osnova gospodarenja za gospodarsku jedinicu “Laudonov gaj” (1997–2006). P av l ič ić , I., Istraživanje šumske vegetacije u specijalnom rezervatu Laudonov gaj. Diplomski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Pejnović, D., (1985): Laudonov gaj. Priroda, str. 175–176, Zagreb. P er c , Š., (1895): “Statistički opis šumah Otočke imovne općine” (1879–1895). Po t o č i ć , Z., (1990): Laudonov gaj. Šumarski list, (3–4); 195–198, Zagreb. P r i c a , Ž., (1983): Karakteristike tala na eolskim pijescima u Laudonovu gaju u Lici. Diplomski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Program razvoja lovišta u Krbavskom polju (1989). R a u š , Đ., Ž. Š p a n j ol , (1995): Dendroflora i valorizacija park šume Šijana kod Pule. Glasnik za šumske pokuse 32: 107-128, Zagreb. Šandor, F., (1911): Ekskurzija u Ličko i Krbavsko polje. Vijesti Geološkog povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, sv. I. Š p a n o v i ć , T., (1983): Peščare – Lički pijesak. Šumarska a sv. 2, 625, JLZ, Zagreb. arska enciklopedij enciklopedijenciklopedija s posebno zaštićenih obje Španjol, Ž., (1993): Uloga |