DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 48 <-- 48 --> PDF |
M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” pristup valorizacije, koji mora obuhvaćati biološke i vrtno-arhitektonske sadržaje i elemente. Tako koncipiran, uređen i održavan, mora naći svoje mjesto u svekolikoj turističkoj karti ličkoga kraja. Kl j uč ne r i j eč i : Laudonov gaj, hrast lužnjak (Quercus robur) živi pijesci, turistička, biološko-ekološka valorizacija, sanacija 1. UVOD – Introduction Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 549-563 Na području Ličko-senjske županije, zbog očuvanosti prirode, njene ljepote i vrijednosti zaštićeno je 149.785,60 ha površine, što je 28 % teritorija županije, čime je Ličko-senjska županija po udjelu, brojnosti i raznolikosti zaštićenih dijelova prirode na prvom mjestu u Hrvatskoj. Privlačnost Ličko-senjske županije zasniva se na njezinoj osebujnoj prostornoj strukturi. Tu se na malim udaljenostima izmjenjuju površinski i krški oblici, s bogatim biljnim svijetom i rijetkim vrstama životinja. Laudonov gaj jedna je od tri park šume (Jasikovac i Vujnović brdo) na području Ličko-senjske županije, površine 33,23 ha. To je umjetno podignuta kultura hrasta lužnjaka, a u cilju smirivanja živih pijesaka Krbavskog polja. Radovi na pošumljavanju započeti su 1745/46. god., pod vodstvom majora Vojne Krajine, Gideona Ernesta Laudona, koji je došao u Bunić na dužnost zapovjednika Bunićke kapetanije. Laudonov gaj jedan je od najstarijih živih spomenika šumarstva Like i Hrvatske posađen na živim pijescima Krbavskog polja. 2. POVIJESNI PODACI O PARK ŠUMI “LAUDONOV GAJ” Historical dana on “Laudonov gaj” Park Forest Laudonov gaj podigao je Šumarski ured I Ličke pukovnije – Bunićka kapetanija, 1746. godine na živim pijescima Krbavskog polja. Nakon dolaska u Bunić na dužnost zapovjednika Bunićke kapetanije, major Gideon Ernest Laudon obišao je čitavu okolicu, te se odmah zainteresirao za žive pijeske Krbavskog polja. Oni su u to vrijeme predstavljali probleme gospodarstvu toga kraja, a austrijski šumari nazivali su ga “Flugsand” – leteći pijesci. Uz žive pijeske vezana je i legenda koja se već dugo prepričava u ovim krajevima, a govori o tome kako je u tijeku bitke s Turcima na Krbavskom polju, koja se zbila 9. rujna 1493. godine, vjetar digao pijesak i nosio ga ravno u oči hrvatskoj vojsci, zbog čega je bitka izgubljena. U prvim zapisima o Laudonovu gaju u Šumarskom listu iz 1886. god. na str. 506–523 prof. Vladimir Kiseljak iz Križevaca piše: “Laudonov gaj u Krbavskoj dolini nedaleko Bunića nosi ime slavnog generala Laudona, koji ga je, bivši još kapetan u krajini oko 1750. god. zasadio. Taj gaj zaprema 400 jutara, te je čisti hrastik, zasađen u obliku postavljene i spremne vojske, tu je prednji odjel predstavljajući straže, zatim savezna poveća šuma (pričuva), a to bi značilo jezgru vojske, napokon dođe u stanovitoj udaljenosti u nekom redu opet hrašće kao posljednji odjel. Vidi se ukus i strogi red vojnički koji je tada valjao za šume. Žali bože da tome danas nije tako. Taj je gaj segregacijom pripao imovnoj obćini otočkoj, te strada od silne krađe i navale ljudi i marve. Za primjer neka bude spomenuto da je samo lanjske godi ne bilo 758 prijavnica o vrhu šumskih krađa po lugaru otkritih, a da je u istinu preko 1 000 komada hrastovih stabala ukradeno. Po naravi lagano sipko i pjeskovito tlo, tako rekoć čista pjeskulja preobrati se haranjem šuma u čistu pustoš. Tako je dobra polovina te površine, dakle 200 jutara tla pješčara ili ti pržina kako je narod zove, ta na kojoj za žege ni travka ne stoji. Za bure uzvitla opet vjetar taj sitni pijesak tako jako da ga raznaša po Krbavskoj dolini, sve do Korenice na 15 km daljine. Uoči te velike pogibelji koja prieti krbavskoj inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem i povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije nastojati i to što skorije da se zasadi prikladnim biljem. Za tako pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetni crni bor najpogodniji je i najprikladniji. To dokazuju doduše u neznatnom opsegu, izvedeni radovi sa crnim borom tik Laudonovog gaja, te je država jošte prije segregacije počela saditi i vezati ovo tlo, pa da se nastavilo bilo bi uspjeha, da nema poteškoća koje prijete kulturam od ljudi i marve. Drugu nepriliku toj dolini prouzrokuje neka voda zvana Velika jaruga, koja sa sjeverne strane opkoljuje taj Laudonov gaj, a izvire nedaleko Bunića. Za žege usljed ljeta presahne ta odtoka, a kad što poplavljuje cielu dolinu.” Još jedan zanimljiv zapis nalazimo također u Šumarskom listu iz 1889. god. gdje nepoznati autor piše: |