DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 28 <-- 28 --> PDF |
M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 529-537 više vrsta kritosjemenjača i mtDNA i cpDNA nasljeđuju se po majčinskoj liniji (D u m o l in -L ap egu e i sur. 1998 prema Reboudu i Zeylu 1994). S druge strane, kod golosjemenjača se kloroplasti prije oplodnje u jajnoj stanici raspadaju (S a la j i sur. 1998) te se nasljeđuju po muškoj liniji, a mitohondriji isključivo po ženskoj liniji (Wagneru 1994 prema Liepelt i sur. 2002). Iz navedenog je razvidno kako se mtDNA i cpDNA nasljeđuju “klonski”, tj. uniparentalno bez rekombina cije među genomima roditelja. Genomi oba organela haploidni su i njihove genotipove nazivamo haplotipom. Jedine promjene u DNA bilo da je riječ o mtDNA ne pili cpDNA s ssu uu mutacije. Stoga se DNA tih dvaju staničnih organela pokazala vrlo pogodnom za populacijskogenetička istraživanja. Ti organeli omogućuju praćenje širenja pojedinih vrsta golosjemenjača biparentalno: prema kloroplastnoj DNA po muškoj liniji, a mitohondrijskoj DNA po ženskoj roditeljskoj liniji. Molekularno genetičke metode istraživanja Molecular-genetic research methods Danas u svijetu postoje vrlo pouzdane molekularno- genetičke metode kojima se rješavaju praktični problemi šumarstva vezani uz procjenjivanje genetske raznolikosti, oplemenjivanje ili zaštitu šumskih genetskih resursa (Franjić i Liber 2001). Unatoč tomu, u hrvatskom šumarstvu istraživanja ovim metodama su u samim počecima. Krajem dvadesetog stoljeća, otkrićem i razvojem tehnike PCR-a (Polymerase Chain Reaction – lančana reakcija polimerazom), dolazi do unapređenja postojećih molekularno-bioloških tehnika kao i otkrića novih. Nadalje, osim istraživanja jezgrine DNK započinje se s istraživanjima kloroplastne i mitohondrijske DNK. Mogućnosti spontane hibridizacije kavkaske i obične jele Spontaneous hybridisation possiblilities of Nordmann and Silver fir Kavkaska jela (Abies nordmanniana /Steven/ Spach) prirodno je rasprostranjena u planinama zapadnoga Slika 1. Shematski prikaz križanja između osam vrsta roda Abies (preuzeto od KORMUTAK 1997) Figure 1 Shematic representation of hybridization between eight Abies species (from KORMUTAK 1997) Kavkaza i na Pontskom gorju sjeveroistočne Turske. Raste na nadmorskoj visini (najčešće) od 800–1200 m, a nalazimo je i na nižim (600 m) i višim (2200 m) predjelima. Tvori čiste ili mješovite sastojine s vrstama Picea orientalis, Fagus orientalis i Pinus sylvestris. Važno je napomenuti da ju je u zapadnu Europu prvi puta unio botaničar Nordmann 1838. godine. Otpornija je na sušu od obične jele. Vrlo je dekorativna vrsta te se zbog habitusa, lijepe piramidalne krošnje u koje se grane spuštaju do zemlje, mnogo sadi po parkovima i nasadima (Vidaković 1993). Na Slici 1. shematski su prikazane mogućnosti križanja osam vrsta roda Abies. Vidljivo je koje se vrste križaju među sobom recipročno, koje samo u jednom smjeru te između kojih vrsta jela križanje nije moguće. Križanja pojedinih vrsta unutar roda Abies moguća su i spontano se mogu odvijati u prirodi (Kormutak 1997). Obična jela uspješno je križana i s vrstama A. veitchii, A. concolor, A. amabilis, A. numidica, A. pin- sapo i A. homolepsis. Također, prema Loftingu u Danskoj su nastali spontani križanci između obične i kavkaske jele, a pojedini su pokazali posebno dobar rast (Vidaković i Franjić 2004). Križanja vrsta unutar roda Abies istraživali su K o r mutak(1997), Kormutaki Vookova(2001), Vo okova i Kormutak (2003). i MATERIJAL I METODE – Materials and methods Osnovni podaci o provenijencijama – Basic provenance datta aa Uzorci za analizu mtDNK sakupljeni su većinom u tuta “A-polje». Manji dio uzorkovan je u prirodnim pokusima provenijencija obične jele, osnovanih na populacijama obične jele. području Šumarije Fužine “Brloško» i rasadniku Insti |