DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 111     <-- 111 -->        PDF

ŠG “Šamarica”, Zagreb. U tom je razdoblju doživio
montirani sudski proces, bio je u istražnom zatvoru i
neko vrijeme suspendiran. U razdoblju suspenzije
radio je honorarno u Lijevim Štefankima kod
Pokupskog i Šumarskoj školi u Sarajevu (Ilidža), kada
je oslobođen od optužbe. Svoj je radni vijek završio u
BiH. Od 1956. do 1961. radio je u Šumariji Livno, a
zatim do umirovljenja 31. 12. 1962. kao tehnički direktor
u Šumariji Kupres. Kao umirovljenik živio je u
Zagrebu. Umro je 1993. i pokopan u obiteljskoj grobnici
na Mirogoju.


God. 1937. primljen je za redovitog člana tadašnjeg
Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, a za
vrijeme rata i nakon rata bio je član Hrvatskoga šumarskog
društva (HŠD). God. 1945. bio je član časnog
suda HŠD, a 1946. član redakcijskog odbora Šumarskog
lista. U tjedniku Naprijed (Zagreb, 24. 8. 1946.)
objavio je članak “Sabirimo bukvicu” u kome piše o


bukovom žiru (bukvici) kao hrani za domaće životinje
ee
i kao industrijskoj sirovini za proizvodnju jestivog i
rasvjetnog ulja (Šum. list, br. 7–9, 1946.).


Bio je izvrstan matematičar, te je već za vrijeme
studija šumarstva davao instrukcije. I kao predavač
matematike na Šumarskoj školi u Glini i Karlovcu davao
je veliki značaj poznavanju tog predmeta za šumarsku
struku, pa je prema potrebi dobrovoljno učenicima
bio i instruktor.


Za svoj je rad u struci primio nekoliko priznanja.
Vrlo pozitivno mišljenje o njemu imali su (i imaju)
učenici šumarske škole za koje je bio ne samo uzoran
direktor i profesor već i odgajatelj i prijatelj, a posebno
ga pamte po poštenju. Često se odazivao pozivima
učenika na obilježavanju obljetnica mature. Posljednji
susret s grupom učenika prve generacije bio je 1987.
na proslavi 40. obljetnice postojanja i rada Šumarske
škole u Karlovcu.


ŽIVOTOPISI (sažetak)


U spomenutom Hrvatskom šumarskom živopisnom
leksikonu objavljeni su životopisi (sa slikama): A l i ć
Krešimira, Kap Andrije, Kezele Ivana, Klepac
Zlatka, Lebar Josipa, Tomac Ivana, Truhli Dragana
i Truhly Vjekoslava. U ovom pregledu donosimo
sažetke životopisa svih 36 šum. tehničara prve generacije
Šumarske škole Karlovac (1949). Njihovi
opširniji životopisi sa slikama bit će uskoro uvršteni u
“Imenik hrvatskih šumara” (www. sumari. hr).


Alić Krešimir, (Čazma, 1929), šum. teh. Radio je u
Šumariji Čazma (1950–1955), Drvnoj industriji “F. Bobić”
u Varaždinu (1955–1957) kao sekretar poduzeća i
upravitelj pilane, u Šumariji Čazma kao upravitelj
(1957–1968), te kao direktor Pilane Čazma do umirovljenja
1989. Priznanje: Orden rada. Živi u Čazmi.


Bajsić Vjekoslav, (Dekanovec, Međimurje, 1926 –
Ludbreg, 1992), šum. teh. Kao 19-godišnjak preživio je
Bleiburg i Križni put. Radio je kod NO Oblasti Bjelovar,
u Buzetu (šumarstvo, uzgoj tartufa), Gorskom kotaru
(pilana), Šumarijama Pitomača i Đurđevac, NO Kotara
Đurđevac i Koprivnica, te 17 godina do umirovljenja
1991. kao direktor Ugostiteljstva “Putnik” u Ludbregu.


Barac Zlatko, (Kamenjak, Grižane, 1926), šum.
teh. Kraće vrijeme radio je u Zagrebačkoj oblasti –
Odjel za šumarstvo, zatim od 1950. do 1957. u poduzeću
“Vodogradnja”, Odjel bujičarstvo, Rijeka (uređenje
bujica, regulacija rijeka, melioracije), te u “Konstruktoru”,
Rijeka, do umirovljenja 1990. (niskogradnja, pomorstvo,
mostovi, visokogradnja). Živi u Rijeci.


Crnković Josip, (G. Viduševac, Glina, 1929 –
Karlovac 1989), šum. teh., dipl. ekonomist. Radio je u
Šumarijama Krašić (1951–1952) i Glina (1952–1954),
zatim kao upravitelj Uprave zaštitnih šuma grada Karlovca
(1954–1960), načelnik Odjela za privredu NO


Općine Karlovac (1960–1965), u DIP-u Karlovac
(1966–1975) i Tvornici metalni proizvoda “Kordun” u
Karlovcu do smrti 1989. Priznanja: Dobrovoljno vatrogasno
društvo Karlovac. Na Visokoj privrednoj školi u
Zagrebu diplomirao 1964.


Čabrajec Tomo, (Ključ, Novi Marof, 1931 – Sv. I.
Zelina, 2004), šum. teh. Radio je na području Kotara
Zadar (pošumljavanje) i kao referent šumarstva pri Kotaru
Zelina. Od 1952. do 1958. radio je u Šumariji Zelina
kao zamjenik upravitelja, a posljednjih 5 godina, do
umirovljenja 1990. u Šumariji Zagreb kao zamjenik
upravitelja na poslovima iskorišćivanja šuma. Primio je
nekoliko priznanja.


Čulig Đuro, (Petrinja, 1923 – Zagreb, 1995), šum.
teh. God. 1949. zaposlio se u Pilani i tvornici furnira u
Capragu (Sisak), a od 1963., kada je tvornica premještena
u Češko Selo (Petrinja), obnašao je dužnost direktora
tehničkog odjela do prijevremenog umirovljenja 1971.
Primio je nekoliko diploma i priznanja.


Drakulić Dobrivoje, (Kočani, Makedonija, 1923


– Zagreb, 1992), šum. teh., ekonomist. Radio je na
pilani u Jastrebarskom, u DIP-u Karlovac, te u “Exportdrvu”
Zagreb – Predstavništvo u Milanu do umirovljenja.
Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu završio je
studij vanjske trgovine (viša sprema).
F il i p ovi ć Mato, šum. ten., dipl. ekonomist. Kraće
vrijeme radio je u šumarstvu. Završio je Ekonomski
fakultet u Zagrebu. Živi u Novom Vinodolskom.


Hodulak Đuro, (Resnik, Pleternica, 1929), šum.
teh., ing. organizacije rada God. 1951. radio je kao poslovođa
u Tvornici furnira u Sisku i zamjenik upravitelja
Šumarije Pakrac. Nakon toga bio je upravitelj Pilane
u Požegi (1952–1955), zamjenik upravitelja Šumarije
Nova Gradiška (1955–1960) i upravitelj Mehanizacije