DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 111 <-- 111 --> PDF |
ŠG “Šamarica”, Zagreb. U tom je razdoblju doživio montirani sudski proces, bio je u istražnom zatvoru i neko vrijeme suspendiran. U razdoblju suspenzije radio je honorarno u Lijevim Štefankima kod Pokupskog i Šumarskoj školi u Sarajevu (Ilidža), kada je oslobođen od optužbe. Svoj je radni vijek završio u BiH. Od 1956. do 1961. radio je u Šumariji Livno, a zatim do umirovljenja 31. 12. 1962. kao tehnički direktor u Šumariji Kupres. Kao umirovljenik živio je u Zagrebu. Umro je 1993. i pokopan u obiteljskoj grobnici na Mirogoju. God. 1937. primljen je za redovitog člana tadašnjeg Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, a za vrijeme rata i nakon rata bio je član Hrvatskoga šumarskog društva (HŠD). God. 1945. bio je član časnog suda HŠD, a 1946. član redakcijskog odbora Šumarskog lista. U tjedniku Naprijed (Zagreb, 24. 8. 1946.) objavio je članak “Sabirimo bukvicu” u kome piše o bukovom žiru (bukvici) kao hrani za domaće životinje ee i kao industrijskoj sirovini za proizvodnju jestivog i rasvjetnog ulja (Šum. list, br. 7–9, 1946.). Bio je izvrstan matematičar, te je već za vrijeme studija šumarstva davao instrukcije. I kao predavač matematike na Šumarskoj školi u Glini i Karlovcu davao je veliki značaj poznavanju tog predmeta za šumarsku struku, pa je prema potrebi dobrovoljno učenicima bio i instruktor. Za svoj je rad u struci primio nekoliko priznanja. Vrlo pozitivno mišljenje o njemu imali su (i imaju) učenici šumarske škole za koje je bio ne samo uzoran direktor i profesor već i odgajatelj i prijatelj, a posebno ga pamte po poštenju. Često se odazivao pozivima učenika na obilježavanju obljetnica mature. Posljednji susret s grupom učenika prve generacije bio je 1987. na proslavi 40. obljetnice postojanja i rada Šumarske škole u Karlovcu. ŽIVOTOPISI (sažetak) U spomenutom Hrvatskom šumarskom živopisnom leksikonu objavljeni su životopisi (sa slikama): A l i ć Krešimira, Kap Andrije, Kezele Ivana, Klepac Zlatka, Lebar Josipa, Tomac Ivana, Truhli Dragana i Truhly Vjekoslava. U ovom pregledu donosimo sažetke životopisa svih 36 šum. tehničara prve generacije Šumarske škole Karlovac (1949). Njihovi opširniji životopisi sa slikama bit će uskoro uvršteni u “Imenik hrvatskih šumara” (www. sumari. hr). Alić Krešimir, (Čazma, 1929), šum. teh. Radio je u Šumariji Čazma (1950–1955), Drvnoj industriji “F. Bobić” u Varaždinu (1955–1957) kao sekretar poduzeća i upravitelj pilane, u Šumariji Čazma kao upravitelj (1957–1968), te kao direktor Pilane Čazma do umirovljenja 1989. Priznanje: Orden rada. Živi u Čazmi. Bajsić Vjekoslav, (Dekanovec, Međimurje, 1926 – Ludbreg, 1992), šum. teh. Kao 19-godišnjak preživio je Bleiburg i Križni put. Radio je kod NO Oblasti Bjelovar, u Buzetu (šumarstvo, uzgoj tartufa), Gorskom kotaru (pilana), Šumarijama Pitomača i Đurđevac, NO Kotara Đurđevac i Koprivnica, te 17 godina do umirovljenja 1991. kao direktor Ugostiteljstva “Putnik” u Ludbregu. Barac Zlatko, (Kamenjak, Grižane, 1926), šum. teh. Kraće vrijeme radio je u Zagrebačkoj oblasti – Odjel za šumarstvo, zatim od 1950. do 1957. u poduzeću “Vodogradnja”, Odjel bujičarstvo, Rijeka (uređenje bujica, regulacija rijeka, melioracije), te u “Konstruktoru”, Rijeka, do umirovljenja 1990. (niskogradnja, pomorstvo, mostovi, visokogradnja). Živi u Rijeci. Crnković Josip, (G. Viduševac, Glina, 1929 – Karlovac 1989), šum. teh., dipl. ekonomist. Radio je u Šumarijama Krašić (1951–1952) i Glina (1952–1954), zatim kao upravitelj Uprave zaštitnih šuma grada Karlovca (1954–1960), načelnik Odjela za privredu NO Općine Karlovac (1960–1965), u DIP-u Karlovac (1966–1975) i Tvornici metalni proizvoda “Kordun” u Karlovcu do smrti 1989. Priznanja: Dobrovoljno vatrogasno društvo Karlovac. Na Visokoj privrednoj školi u Zagrebu diplomirao 1964. Čabrajec Tomo, (Ključ, Novi Marof, 1931 – Sv. I. Zelina, 2004), šum. teh. Radio je na području Kotara Zadar (pošumljavanje) i kao referent šumarstva pri Kotaru Zelina. Od 1952. do 1958. radio je u Šumariji Zelina kao zamjenik upravitelja, a posljednjih 5 godina, do umirovljenja 1990. u Šumariji Zagreb kao zamjenik upravitelja na poslovima iskorišćivanja šuma. Primio je nekoliko priznanja. Čulig Đuro, (Petrinja, 1923 – Zagreb, 1995), šum. teh. God. 1949. zaposlio se u Pilani i tvornici furnira u Capragu (Sisak), a od 1963., kada je tvornica premještena u Češko Selo (Petrinja), obnašao je dužnost direktora tehničkog odjela do prijevremenog umirovljenja 1971. Primio je nekoliko diploma i priznanja. Drakulić Dobrivoje, (Kočani, Makedonija, 1923 – Zagreb, 1992), šum. teh., ekonomist. Radio je na pilani u Jastrebarskom, u DIP-u Karlovac, te u “Exportdrvu” Zagreb – Predstavništvo u Milanu do umirovljenja. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu završio je studij vanjske trgovine (viša sprema). F il i p ovi ć Mato, šum. ten., dipl. ekonomist. Kraće vrijeme radio je u šumarstvu. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Živi u Novom Vinodolskom. Hodulak Đuro, (Resnik, Pleternica, 1929), šum. teh., ing. organizacije rada God. 1951. radio je kao poslovođa u Tvornici furnira u Sisku i zamjenik upravitelja Šumarije Pakrac. Nakon toga bio je upravitelj Pilane u Požegi (1952–1955), zamjenik upravitelja Šumarije Nova Gradiška (1955–1960) i upravitelj Mehanizacije |