DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 91 <-- 91 --> PDF |
povoljni. Srneća divljač imala je na raspolaganju napuštene pašnjake i obilje druge hrane (žir, kesten, bukvica i dr.), što je pospješilo njeno širenje u cijelim Apeninima. Osobito povoljan prostor za srneću divljač su panjače listača, koje su zauzele nekadašnje poljoprivredne površine i osigurale stanište za srneću divljač koja je nestala prije dva stoljeća. Prva pojava srneće divljači izvan zone ispuštanja je 1975.g., a prvi selekcijski odstrel počeo je 1990. g. u Toskani. Danas se procjenjuje da je brojno stanje srneće divljači samo u provinciji Firenze od 9 000 do 10 000 grla. Svake se godine u selekcijskom lovu odstrijeli oko 1 800 grla, ali je i pored toga broj ove divljači u porastu. Srneća divljač nastanjuje sve tipove šuma: od mediteranske makije do bukove šume, u svim tipovima šuma koji se nalaze između ova dva ekstrema, pod uvjetom da se šume izmjenjuju s otvorenim prostorima prirodnih pašnjaka ili poljoprivrednim kulturama. Srneća divljač ima velike zahtjeve u prehrani s kvalitativnog stanovišta, radi relativno malog buraga, te rado konzumira pupove, vrhove izdanaka, cvjetove, šumsko voće i gljive, izbjegavajući teško probavljive krupne dijelove bilja. Nadalje, osobito je važno da u šumi postoji razvijena podstojna i prizemna etaža, koja omogućuje sklonište od predatora i kvalitetnu prehranu. Najpovoljnije stanište za srneću divljač je miješana listopadna panjača sastavljena na primjer od medunca, graba, cera, kestena, javora, lijeske i dr., pogotovo ako ima stabala koja donose plod. Štete koje čini srneća divljač u panjači su neznatne s obzirom na brojnost izdanaka, koje se eventualno povećavaju za vrijeme velikog snijega. IZ SVIJETA GLJIVA Šume listača, pa i visokog uzgoja, također su povoljne za uzgoj srneće divljači, pogotovo ako je razvijena podstojna etaža, te posebice ako postoje isprekidane grupe četinjača, koje osiguravaju dobar zaklon. Zbog postojeće hijerarhije kod srneće divljači, dominantni srnjak dugo drži svoje područje, koji ne može zauzeti niti jedan drugi srnjak, kojemu ne preostaje nego napustiti područje na kojemu je rođen. Slično, mada malo manje, je i kod ženskog potomstva. Ovo doprinosi brzom širenju srneće divljači na nova područja. Selekcijski lov često nije dovoljan za reguliranje brojnog stanja, te treba provoditi redoviti odstrel, ali ne samo na lako dostupnim mjestima, već na cijelome području. Autori preporučuju otvaranje staza na slabo pristupačnim mjestima, te odstrjel s visoke čeke, a u ponekom slučaju i uporabu kratkonogih goniča. Odstrjel treba biti svakako dobrim hicem iz puške kuglare. Visoke čeke nije dovoljno graditi samo u blizini cesta, gdje se dolazi s automobilom, već trebaju biti optimalno raspoređene po cijelom području da se selekcija može provoditi na cijeloj populaciji. Trofejnoj vrijednosti divljači treba također pokloniti važnost prilikom selektivnog odstrela, vodeći računa da “dobar trofej” proizlazi 50 % iz genoma ženke. Trofej normalno ovisi o tipu šume, kvaliteti prehrane, klimatskim uvjetima i mnogim drugim čimbenicima. Za ustanovljenje optimalnog broja divljači na određenoj površini, potrebno je dobro poznavati biološke potencijale staništa i dnevne potrebe divljači za hranom, da se izbjegnu neželjene štete koje mogu ugroziti razvojnu dinamiku šume. Frane Grospić NEKE RJEĐE GLJIVE ŠUMSKIH STANIŠTA GORSKOG KOTARA U prostranim šumskim područjima Gorskog kotara nazočna su brojna i raznolika staništa gljiva. Na nekima od njih stvaraju se uvjeti za pojavu nekolicine specifičnih vrsta koje se, najčešće, izvan takvih staništa ne nalaze ili se nalaze vrlo rijetko. Jedno od dva takva staništa nalazi se uz rijeku Dobru u Lukama, kod naselja Donja Dobra ili preciznije, između Moravica i Donje Dobre. To je i do pola metra dubok usjek šumskog puteljka koji su načinila motorna a vozila u vlažnom, glinastom i dijelom humusnom tlu u blizini lijeve obale rijeke Dobre. Cijelo stanište pokriva srednjedobna sastojina crne johe i rijetka stabla a poljskog jasena. dnu oko 10–15 m dugog usjeka veći . U UU dio jeseni leži voda, a njegove strane su više ili manje vlažne i zasjenjene, pa su to na ovim prostorima uz Dobru jedina i najvlažnija šumska staništa. Na stranama tih usjeka i na njihovim gornjim površinama koje su prekrivene rijetkim niskim raslinjem, tijekom jeseni razvijaju se zanimljiva naselja gljiva. Većina njih odlikuje se malim dimenzijama svojih plodišta. Na tim staništima nazočne su uz vrste zdjeličarki i neke vrste hrčaka (Helvella), kao što je jesenski hrčak (Helvella crispa /Scop.) Fr. te Helvella ephippium Lev. Malo podalje, nasuprot ovom staništu, oko 10 m udaljeno od desne obale rijeke Dobre u Lukama, nazočno je i drugo zanimljivo stanište. I ono se nalazi |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Slika 1. Jesenski hrčak Slika 2. Helvella ephm Lev. Slika 3. Sarcoscypha occidentalis (Sow.) Sacc. Slika 4. digitalis Fries |