DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Mariella Zoppi: Šume i krajolici


Krajolici su obilježje i memorija povijesti, počinje
autorica svoj članak, koji su kao sva živa bića podložni
promjeni. Niti perfektna ljepota renesansnih parkova,
unatoč konstantnoj brizi čovjeka, nije tijekom stoljeća
ostala ista.


Već stari dokumenti dokazuju kultiviranu prirodu.
Tako je Sveti Fijakrije, zaštitnik vrtlara i povrtlara
(Saint Fiacre – po kojem su prozvane kočije, koje su
vozile do njegovog svetišta) postao svet jer je posjekao
veliku šumu u blizini manastira i osnovao vrt u kojemu
je uzgojio biljke za hranu i lijekove. On je bio obrazovani
irski monah, prikazan sa sabljom u jednoj ruci i
macom cvijeća u drugoj, kojega su praktične ideje navele
na osnivanje vrta. Postao je svet, jer je posjekao
šumu, ali to je bilo davno (umro je 670. g.) gotovo tri
stoljeća poslije pada Rimskog carstva kada je Europa
bila osiromašena nakon napada “raznih sjevernih naroda”,
šume su zauzele mnoge prostore koji su prije bili
obrađivani. Stanovnici su tražili sigurnost unutar gradskih
zidina okruženi neplodnim močvarnim terenima.


Poslije X. stoljeća, početak moderne Europe, donio
je velike promjene i ekonomski napredak. Evolucija
feudalnog sistema, demografski razvoj i povećana proizvodnja
dobara zahtijevali su brži razvoj poljoprivrede,
te potreba za novim poljoprivrednim površinama
uzrokovala osvajanje šumskih površina.


Šuma se više nije sjekla da bi postao svet, već su
mnoge opatije postale proizvodna središta u kojima su
usvajane napredne proizvodnje. Šume koje su okruživale
ova proizvodna središta nisu ostale napuštene jer
su i tamo vršeni radovi na kultiviranju i pošumljavanju.
Krajolici su mijenjali svoj izgled ovisno o socijalnim,
ekonomskim i estetskim zahtjevima različitih povijesnih
razdoblja.


Do polovice XX. stoljeća promjene izgleda krajolika
odvijale su se sporo, unutar jedne ili više generacija,
te ograničene na specifična područja. Uređene i kultivirane
šume osnova su bogatstva i ljepote, koji obilježavaju
estetski ugođene krajolike. Tijekom vremena
šume su se proširivale i smanjivale ovisno o ekonomskim
potrebama različitih područja.


Po podacima FAO-a iz 2005. g. šume u Europi (bez
Ruske federacije) zauzimaju površinu od 193 milijuna
ha, što je povećanje od 7 % u odnosu na 1995. g. Naprotiv,
na svjetskoj razini u istom razdoblju bilježi se
smanjenje površina šuma od 3 %.


Porast šumskih površina u Europi rezultat je
programa iz razdoblja 2000–2005. g. u Španjolskoj
(296 000 ha), Italiji (106 000 ha), zatim slijede Bugarska,
Francuska, Portugal i Grčka. Rusija je jedini
dio Europe koji bilježi smanjenje šumskih površina od
96 000 ha godišnje, ali je to samo 0,01 % od njene
ukupne površine šuma.


šume daju veliki doprinos očuvanju osnovnih okvira
za obranu biološke raznolikosti i osiguravaju zdravlje
i vitalnost prirodnih zajednica.


Uzroci negativnih utjecaja na šume su višestruki,
tako je učešće požara u destrukciji šuma 9 %, štetnih insekata
34 %, ostalih oboljenja 17 %, te negativnih klimatskih
čimbenika preko 40 %.


Glavni uzrok promjena je zagrijavanje planeta, koje
će kao posljedicu imati velike promjene na svim kontinentima.
Te promjene bit će neizbježne, a najviše će
pogoditi male otoke, delte rijeka i polove. Uzrokovat
će eroziju obala i to ne samo na oceanu, već i u zatvorenom
i osjetljivom Mediteranu.


Povećanje temperature od samo jednog stupnja dovesti
će zemlju u klimatske uvjete od prije 6000 godina,
što znači promjenu klime, vegetacije, nedostatka
pitke vode, povećanje koncentracije ugljičnog dioksida
i ostalih stakleničkih plinova. Sve to može povećati pojave
suše, uragana, požara i epidemija.


To sliči na fantastični film, ali prema podacima iz
2003. g. vrućine su u Europi uzrokovale smrt preko
30 000 osoba, a suša je uzrok štete od preko 12 milijardi
€ .


Autorica podsjeća na Mezopotamiju, plodnu zemlju
između rijeka Eufrata i Tigrisa, kolijevku kulture i
napretka, sa čudesnim vrtovima u kojima su rasle aklimatizirane
vrste iz dalekih krajeva. Zatim je nastupila
promjena klime, koja je malo po malo uzrokovala progresivno
osiromašenje cijele regije, čime je došao kraj
tog veličanstvenog carstva.


Danas još uvijek možemo na planeti naći zemlju
poput Mezopotamije, ali i pustinje i slane neplodne
močvare, iz čega bi se mogle izvući mnoge pouke.
Tada nije postojala tehnologija za suprotstavljanje tim
promjenama, ali nije postojala ni bezkompromisna
arogancija onih koji upotrebljavaju tehnologiju za brzo
bogaćenje i ne žele znati da je u njihovim rukama sud-


Paola Casanova, Anna Memoli: Gospodarenje
srnećom divljači i šumama u Apeninima


U rubrici fauna i šume, autori su prikazali neka gledišta
gospodarenja srnećom divljači, čija se brojnost
sve više povećava u šumama Apenina.


Sadašnje populacije smeće divljači u Apeninima
proizlaze iz višestrukog unošenja ove divljači, koje su
vršili privatni lovci i državne šume iz sjevernog dijela
Italije i bivše Jugoslavije. Tako se radi o podvrsti Capreolus
capreolus capreolus, a ne o nekada autohtonoj
podvrsti Capreolus capreolus italicus koja se smatra
izumrlom. U određenom razdoblju, koje se podudara
sa krizom poljoprivrede i egzodusom stanovništva iz
ruralnih područja, uvjeti za ovu divljač postali su