DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 87 <-- 87 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI PRVA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O MOGUĆNOSTIMA PRIMJENE DALJINSKIH ISTRAŽIVANJA U UPRAVLJANJU KATASTROFAMA I NAČINIMA HITNOG DJELOVANJA U SLUČAJU KATASTROFA NA PODRUČJU MEDITERANA (First Infemationa Conference on Remote Sensing Techniques in “Disaster Management and Emergency Response in the Mediteranean Region”) Europske udruga laboratorija za daljinska istraživanja “EARSeL”, na svojoj je godišnjoj skupštini, održanoj u Bolzanu (ltalija) u lipnju 2007. g., našoj zemlji povjerila organizaciu “Međunodne konferencije o mogućnotima primjene daljinskih istraživanja u upravljanju katastrofama inačinima hitnog djelovanja u slučaju katastrofa na području Mediterana”. Pri tome se u moguće katastrofe ubrajaju: šumski požari potresi poplave degradacija zemljišta klizišta orkanski vjetrovi onečišćenost mora (naftne mrlje i dr.) katastrofe uzrokavane ljudskim djelovanjem Konferencija će se održati u Zadru 22 – 24. rujna 2008. g. Organizatori konferencije su: EARSeL Znanstveno vijeće za daljinska istraživanja HAZU Sveučilište u Zadru i tvrtka GEOSAT d.o.o., Zagreb Očekuje se da se na konferenciji okupe stručnjaci iz različitih europskih, nacionalnlh i drugih institucija, koje se bave svemirskim tehnologijama i geografskim informacijskim sustavom (GIS), te eksperti s područja cja upravljanja katastrofama, koji će kroz svoja izlaganj la i KNJIGE I ČASOPISI rasprave iznijeti iskustva i stručne osvrte na suzbijanje katastrofa, a uz primjenu novih tehnologija, uključujući i razvojna tehnološka gledišta. Na konferenciji će se razmotriti neka od važnih gledišta u upravljanju i smanjivanju rizika, kao što su znanje, sprječavanje, upozorenja, upravljanje opasnostima, postkrizne analize, sanacija okoliša i dr. Hrvatska je posebno zainteresirana za organizaciju ovoga međunarodnog skupa, odnosno za razmjenu novih informacija i prihvaćanje novih metoda od razvijenijih zemalja. Dovaljno je samo prisjetiti se katastrofalnih šumskih požara koji su se ovoga ljeta dogodili na području Mediterana. Oni su odnijeli na desetke ljudskih života i prouzročili veliku materijalnu štetu, koja se mjeri milijardama eura. Uz to, kada je riječ o posljedicama prirodnih katastrofa, ne treba zaboraviti da se Hrvatska nalazi u zoni povećane seizmotektonske aktivnosti, što predstavlja potencijalnu opasnost od razornih potresa. Pozivamo stručnjake onih stručnih profila koji tematski obuhvaća ova konferencija, da se u što većem broju odazovu konferenciji i doprines . prinesu uu njeno njenonjenom mm uspjehu uspjehuuspjehu. Sve potrebne obavijesti o održavanju konferencije pristupačne su na adresi wwwr.earsel.qeosat.hr Prof. dr. sc. Marinko Oluić, predsjednik Organizacijskog odbora L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima, izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze) U broju 1., siječanj-veljača 2007. objavljena su 3 losti i velikih posljedica požara, donosimo kratke sadrčlanka o problematici šumskih požara. Glede učesta-žaje tih članaka: |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Michele Puxeddu, Guseppe Delogu: Iskustva iz Sardinije – Procjena i gospodarenje opožarenim površinama Posljednjih 35 godina požari na Sardiniji učestali su i dosegli su prosječan godišnji broj od 3 400 slučaja i 8 000 ha opožarene površine, s maksimalnih 4 900 požara 1992.g. i najvećom opožarenom površinom od 37 500 ha, 1983. g. Posljednjih 10 godina površine opožarenih šumskih područja smanjene su zahvaljujući pojačanim protupožarnim aktivnostima. No, s druge strane, uz nepovoljne meteorološke uvjete mogu u kratkom vremenu nastati velike štete od požara, često jednake onima koje se registriraju u cijelom opasnom razdoblju od lipnja do listopada. U gospodarenju šumskim površinama koje su oštećene šumskim požarom, od posebne je važnosti učinkovitost primijenjenih intervencija. Na Sardiniji, zbog stalnog smanjenja aktivnosti i napuštanja djelatnosti u agrikulturi ostaju velike površine izložene požarima, koje se poslije zbog velike motivacije vlasnika i nebrige komunalnih administracija (unatoč propisanih akata), sporo i neadekvatno obnavljaju. U ovom članku obrađeni su rezultati nedavne postpožarne intervencije, na temelju novih iskustava, što bi eventualno doprinijelo uspješnijem gospodarenju opožarenim šumskim površinama, u kojima Sardinija nažalost ima primat. Intervencija se odnosi na panjaču crnike (Quercus ilex), u komuni S. Nicolo Gerrei, koja je 7. 7. 2000. g. pretrpjela snažan požar, koji je u dva dana opožario 830 ha, od čega je bilo 213 ha šume, 70 ha makije i 547 ha pašnjaka. Požar je bio velikog intenziteta, obuhvativši i krošnje stabala. Cilj istraživanja bio je ustanoviti regeneracijski kapacitet panjeva kojih je prije požara bilo 1 300 po ha, sa 5 100 izdanaka. U 5 homogenih zona, koje predstavljaju prosjek staništa, određene su po tri podzone u kojima su primijenjeni sljedeći modeli obnove: 1. nikakve intervencije u razdoblju od 5 godina od požara, 2. sječa mrtvih stabala unutar vegetacijskog razdoblja e godine nakon požara i nikakve druge intervenprv prvprve g cij cijcije ee u uu vremenu od 5 godina i 3. sječa mrtvih stabala neposredno poslije požara i uklanjanje opožarenog materijala i slabih izdanaka u vremenu od 4 godine, pogodujući najrazvijenijim izdancima. Na kraju 5. vegetacijske periode izvršena je kontrola rezultata metodom uzrokovanja i analizom obnove panjače crnike, te brojenjem novih izdanaka i mjerenjem njihovih promjera i visina. Tako ustanovljene veličine iznosile su: Model br. stabala/ promjer totalna obnove m2 stabalaca (cm) visina (cm) 1 3,5 2,54 191 2 2,5 2,92 191 3 2,1 3,50 208 Iz ovih podataka vidljivo je da je najveća gustoća izdanka u slučaju kada se ne obavljaju nikakve intervencije, te da nema neke velike prednosti u trećem slučaju, gdje su uklonjena mrtva stabla i slabo razvijeni izdanci, što zahtijeva velike troškove. No, po propisima obvezno je izvlačenje opožarenog materijala radi opasnosti od ponavljanja požara i mogućnosti korištenja opožarenog materijala za ogrjev, kao i zbog utjecaja na izgled krajolika. U zaključku autori navode da obnova opožarenih šuma na Sardiniji traži nove odlučne akcije za koje treba lokalnim zajednicama osigurati tehničku i stručnu pomoć, te je potrebno individualizirati slučajeve respektirajući različite ekološke karakteristike i mehanizme prirodne obnove. Bruno Petrucci: Akcije Ministarstva okoliša, prostora i mora u području šumskih požara Naredbe za zaštitu prirode koje je izdalo resorno ministarstvo Okvirnim zakonom o šumskim požarima (zakon br. 353/2000 – službeni list br. 280) izravno regulira problematiku šumskih požara. U čl. 8. stav 2. osobno su naglašene planske mjere koje se odnose na Parkove prirode i Prirodne rezervate. Ti planovi sadrže posebne sekcije za regionalne razine. Na temelju tog zakona izdana je u ožujku 2002 .g. “Shema plana za programiranje aktivnosti na predviđanju, prevenciji i aktivnoj borbi protiv šumskih požara u zaštićenim prirodnim područjima, kratko nazvan protupožarni šumski plan (AIB). U donošenju protupožarnog plana AIB sudjelovali su najeminentniji talijanski stručnjaci, a glavni cilj je zaštita prirodnih vrijednosti. Preventivne mjere u zaštićenim zonama delikatnije su u odnosu na one predviđene za ostatak nacionalnog prostora, zbog specifičnosti terena i otežane primjenjivosti uobičajenih mjera. Svaki pojedinačni plan AIB treba pregledati nadležna država šumarska uprava, koja ga nakon povoljnog mišljenja dostavlja regijama radi uključenja u regionalni plan AIB. Plan AIB za zaštićene zone ima višeznačajnu vrijednost i realnu primjenjivost unatoč svojoj složenosti. Radi tehničke primjene plana AIB, organizirani su razni sastanci s Nacionalnim parkovima u koje su uključeni: Civilna zaštita, Državna uprava šuma, Akademija šumarskih znanosti, Udruženje botaničara, razna sveučilišta i dr. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Od 2001. g. Direkcija za zaštitu prirode potpisala je mnoge konvencije sa znanstvenim asocijacijama u svrhu bolje primjenjivosti zakona 353/2000 u državnim zaštićenim područjima. Direkcija za zaštitu priro de j jje ee zbog pojačanja mjera u borbi protiv požara povećala sredstva za nabavku protupožarne opreme. Tako je 1998. g. odobreno za Nacionalne parkove sektora Jug 6 300 000 € za nabavku materijala i sredstava te aktiviranje vatrogasnih dragovoljaca. Poduzete mjere su po postojećim podacima doprinijele smanjenju broja požara, opožarenih površina i nastalih šteta po svakom pojedinačnom požaru. U okviru ovih aktivnosti autori navode izdavanje specijalizirane knjige: Požari i kompleksnost ekosustava -od šumskog planiranja do obnove krajolika, kojoj su svoj doprinos dali mnogi poznati eksperti iz raznih sektora. Sanzio Baldini, Enrico Marchi, Stefano Quartulli : Tehnike obnove opožarenih šuma i mogućnost korištenja drvnog materijala Aktivnosti na obnovi okoliša na šumskim opožarenim površinama predstavljaju izuzetno aktualnu temu koja je predmet mnogih studija i rasprava. Znanstvena istraživanja obiluju suprotnostima, te pozitivnim i negativnim rezultatima s ekonomskog i ekološkog stajališta, vezano za razne tipove šuma i karakteristike požara. U Italiji je do sada ta problematika malo istraživana i to donekle samo sa stajališta obnove okoliša, ali ne i načina izvlačenja i uporabe opožarenog materijala, bez čega se ne može ustanoviti šteta od požara. Često puta stojeća stabla nakon požara nisu tehnički mnogo oštećena, jer je drvo materijal koji ima vrlo nizak koeficijent termičke provodljivosti, tako da je unutrašnjost debla tek neznatno zagrijana. Osim toga drvo naknadno apsorbira vlažnost iz okoline i zadrži prijašnja tehnička svojstva. Otpornost drveta svakako ovisi o tipu požara, vrsti drveta, starosti i debljini kore. Istraživanja koja su vršena u Kanadi (Araki i Dyson, 1999. g.) na umjerenim intenzitetom opožarenim šumama četinjača velikih dimenzija, pokazala su da ne postoje bitna mehanička oštećenja drveta, već eventualno smanjeno iskorištenje. Važno je da se drvo pravovremeno iskoristi, prije nego smanjena vlažnost drveta počne pogodovati napadu patogena. To je važno učiniti kada je požar obuhvatio krošnju stabala i debla imaju karboniziranu koru. Pilane nemaju posebne probleme u prorezu takve oblovine, osim što je u okolišu pilane povećana ugljena prašina. Drvo namijenjeno za proizvodnju ploča vlaknatica također je potpuno upotrebljivo, jer se ugljena no u i a u pro prašina automatski odvaj odvajodvaja u procesu proizvodnje. Ipak, a e d često se događa d dda pilan pilanpilane i ii drugi korisnici odbijaju uporabu tog materijala, ili za njega daju znatno nižu ci jenu, tako da nastale štete nisu samo ekološke prirode, već imaju značajno ekonomsko obilježje. ć i istraživanju ove problematike, u novije su vrije- U is meu uključene mnoge institucije i eminentni stručnjaci iz raznih područja. Iz broja 3, svibanj-lipanj 2007. izdvajamo: Inauguracija 56. akademske godine talijanske Akademije šumarskih znanosti Dana 13. travnja u svečanom prostoru Cenacolo di Santa Croce, u nazočnosti mnogobrojnih autoriteta znanstvenog i društvenog života održana je inauguracija nove akademske godine. Svečanost je otvorio predsjednik Akademije profesor Fiorenzo Mancini , koji je nakon upućenog pozdrava uzvanicima: Ministru poljoprivrede, prehrane i šumarstva prof. Paolo de C a s tro, članovima Akademije i svim ostalima, nabrojio aktivnosti tijekom protekle akademske godine. Ta aktivnost obilježena je vrlo opširnim i tematski bogatima radom, koji je dao velik doprinos razvoju šumarske doktrine, s posebnim naglaskom na problematiku mediteranskog prostora, koja je specifična zbog klimatskih, orografskih i drugih kontrasta. U svom obraćanju nazočnima, Ministar poljoprivrede, prehrane i šumarstva, prof. Paolo de C a s tr o naglasio je važnost šumskog sektora. Trećina nacionalnog područja Italije ili oko 10,5 milijuna ha su šumske površine, s tendencijom povećanja na preostale napuštene poljoprivredne površine. Multifunkcionalna uloga šuma neizostavan je čimbenik u stvaranju dobara, koja se posebno očituju u: – ekonomskom i socijalnom razvoju ruralnih područja u odnosu na tradicionalne aktivnosti bez nepovoljnog utjecaja na okoliš, – opskrbi obnovljivom sirovinom za proizvodnju električne i toplinske energije, – poboljšanju ekosustava, vodnog režima, te prevenciji i ublaženju ekstremnih klimatskih pojava i – apsorpciji i uskladištenju ugljičnog dioksida, što se odražava na smanjenju učinka staklenika i usporavanju klimatskih promjena. Ministar je podsjetio na Ministarsku konferenciju o zaštiti šuma u Europi održanoj u Beču 2003. g., na kojoj je preko 40 zemalja promoviralo ideju o održivom gospodarenju šumama, te u Rezoluciji br. 3 prihvatilo “Čuvanje i održavanje socijalne i kulturalne dimenzije održivog gospodarenja radi zaštite krajolika”. Na kraju svog izlaganja Ministar je rekao: “Italiju obilježava veliko bogatstvo kulturnih dobara, vrhunski poljoprivredno-prehrambeni proizvodi te raznolikost prirodnih pejzaža. Održati i valorizirati to nasljeđe imperativ je za suprotstavljanje globalizaciji, te je etička i moralna dužnost sačuvati prošlost i jamčiti budućnost novim generacijama”. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Mariella Zoppi: Šume i krajolici Krajolici su obilježje i memorija povijesti, počinje autorica svoj članak, koji su kao sva živa bića podložni promjeni. Niti perfektna ljepota renesansnih parkova, unatoč konstantnoj brizi čovjeka, nije tijekom stoljeća ostala ista. Već stari dokumenti dokazuju kultiviranu prirodu. Tako je Sveti Fijakrije, zaštitnik vrtlara i povrtlara (Saint Fiacre – po kojem su prozvane kočije, koje su vozile do njegovog svetišta) postao svet jer je posjekao veliku šumu u blizini manastira i osnovao vrt u kojemu je uzgojio biljke za hranu i lijekove. On je bio obrazovani irski monah, prikazan sa sabljom u jednoj ruci i macom cvijeća u drugoj, kojega su praktične ideje navele na osnivanje vrta. Postao je svet, jer je posjekao šumu, ali to je bilo davno (umro je 670. g.) gotovo tri stoljeća poslije pada Rimskog carstva kada je Europa bila osiromašena nakon napada “raznih sjevernih naroda”, šume su zauzele mnoge prostore koji su prije bili obrađivani. Stanovnici su tražili sigurnost unutar gradskih zidina okruženi neplodnim močvarnim terenima. Poslije X. stoljeća, početak moderne Europe, donio je velike promjene i ekonomski napredak. Evolucija feudalnog sistema, demografski razvoj i povećana proizvodnja dobara zahtijevali su brži razvoj poljoprivrede, te potreba za novim poljoprivrednim površinama uzrokovala osvajanje šumskih površina. Šuma se više nije sjekla da bi postao svet, već su mnoge opatije postale proizvodna središta u kojima su usvajane napredne proizvodnje. Šume koje su okruživale ova proizvodna središta nisu ostale napuštene jer su i tamo vršeni radovi na kultiviranju i pošumljavanju. Krajolici su mijenjali svoj izgled ovisno o socijalnim, ekonomskim i estetskim zahtjevima različitih povijesnih razdoblja. Do polovice XX. stoljeća promjene izgleda krajolika odvijale su se sporo, unutar jedne ili više generacija, te ograničene na specifična područja. Uređene i kultivirane šume osnova su bogatstva i ljepote, koji obilježavaju estetski ugođene krajolike. Tijekom vremena šume su se proširivale i smanjivale ovisno o ekonomskim potrebama različitih područja. Po podacima FAO-a iz 2005. g. šume u Europi (bez Ruske federacije) zauzimaju površinu od 193 milijuna ha, što je povećanje od 7 % u odnosu na 1995. g. Naprotiv, na svjetskoj razini u istom razdoblju bilježi se smanjenje površina šuma od 3 %. Porast šumskih površina u Europi rezultat je programa iz razdoblja 2000–2005. g. u Španjolskoj (296 000 ha), Italiji (106 000 ha), zatim slijede Bugarska, Francuska, Portugal i Grčka. Rusija je jedini dio Europe koji bilježi smanjenje šumskih površina od 96 000 ha godišnje, ali je to samo 0,01 % od njene ukupne površine šuma. šume daju veliki doprinos očuvanju osnovnih okvira za obranu biološke raznolikosti i osiguravaju zdravlje i vitalnost prirodnih zajednica. Uzroci negativnih utjecaja na šume su višestruki, tako je učešće požara u destrukciji šuma 9 %, štetnih insekata 34 %, ostalih oboljenja 17 %, te negativnih klimatskih čimbenika preko 40 %. Glavni uzrok promjena je zagrijavanje planeta, koje će kao posljedicu imati velike promjene na svim kontinentima. Te promjene bit će neizbježne, a najviše će pogoditi male otoke, delte rijeka i polove. Uzrokovat će eroziju obala i to ne samo na oceanu, već i u zatvorenom i osjetljivom Mediteranu. Povećanje temperature od samo jednog stupnja dovesti će zemlju u klimatske uvjete od prije 6000 godina, što znači promjenu klime, vegetacije, nedostatka pitke vode, povećanje koncentracije ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova. Sve to može povećati pojave suše, uragana, požara i epidemija. To sliči na fantastični film, ali prema podacima iz 2003. g. vrućine su u Europi uzrokovale smrt preko 30 000 osoba, a suša je uzrok štete od preko 12 milijardi € . Autorica podsjeća na Mezopotamiju, plodnu zemlju između rijeka Eufrata i Tigrisa, kolijevku kulture i napretka, sa čudesnim vrtovima u kojima su rasle aklimatizirane vrste iz dalekih krajeva. Zatim je nastupila promjena klime, koja je malo po malo uzrokovala progresivno osiromašenje cijele regije, čime je došao kraj tog veličanstvenog carstva. Danas još uvijek možemo na planeti naći zemlju poput Mezopotamije, ali i pustinje i slane neplodne močvare, iz čega bi se mogle izvući mnoge pouke. Tada nije postojala tehnologija za suprotstavljanje tim promjenama, ali nije postojala ni bezkompromisna arogancija onih koji upotrebljavaju tehnologiju za brzo bogaćenje i ne žele znati da je u njihovim rukama sud- Paola Casanova, Anna Memoli: Gospodarenje srnećom divljači i šumama u Apeninima U rubrici fauna i šume, autori su prikazali neka gledišta gospodarenja srnećom divljači, čija se brojnost sve više povećava u šumama Apenina. Sadašnje populacije smeće divljači u Apeninima proizlaze iz višestrukog unošenja ove divljači, koje su vršili privatni lovci i državne šume iz sjevernog dijela Italije i bivše Jugoslavije. Tako se radi o podvrsti Capreolus capreolus capreolus, a ne o nekada autohtonoj podvrsti Capreolus capreolus italicus koja se smatra izumrlom. U određenom razdoblju, koje se podudara sa krizom poljoprivrede i egzodusom stanovništva iz ruralnih područja, uvjeti za ovu divljač postali su |