DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 86     <-- 86 -->        PDF

donio na ramenima”, zapisat će
Hirc u svom putopisnom djelu Gorski
kotar – slike, opisi i putopisi
(Zagreb 1898), a kipar Leš vjerno
oblikovao u drvetu. Sam spomenik
odaje čovjeka srednjeg rasta, jakih
pleča i nogu. Na sebi ima “koretac”,
podužu kabanicu, na nogama cokule,
a na glavi seljačku kapu. Greda
koju nosi doimlje se masivnijom i
težom od samog nosača. O pasu mu
visi zvonce, koje, ako želite dobiti
malo snage i puno dobrote, slobodno
primite u ruke i pozvonite!


Gora, koju spominje Hirc je već
spomenuta Sveta gora, tradicionalno
proštenište Gorana i Primoraca


crkvi Majke Božje Svetogorske Slika 2. Informativna ploča ispred rodne kuće šumskog diva u Malom Lugu


(spomendan 18. srpnja), od koje je
junak naše priče primio čudesnu snagu kojom je pomagao
slabima i nesretnima, protjerivao neprijatelje.
Pit’ r Kljep c na svete guore sedi
Guova me med uobauk’me puava.
Kljep’c Pet’ r na svite guore sedi
hmazane nagi se v Koupo namaka
i ribice me med prst me plišejo
i vejverce ga po hrpte čisejo
a za rokame
z rokame se pa mešice tera.
Anka Žagar: Pit’r Kljep’c na Svite guore sedi
U Klepčevo vrijeme glavni neprijatelji bili su Turci,
koje je nemilice proganjao spašavajući siromašni puk
od njihovih provala i pljački. Za ta i druga plemenita
djela, posebno za junaštvo i neustrašivost, car mu je
Leopold dodijelio titulu plemića. “Kuća u Malog Lugu
imala je cimer sa njegovom slikom i legendom: Plemeniti
Petar Klepac” (Hirc 1898). Jedna od gerovskih legendi
o svom divu govori da je i danas na Grobničkom
polju ponad Rijeke moguće naći “Klepčev kamen”
dug 1,5 m i “koju centu težak”. Donio ga je na polje na
ramenu s okolne platačke strane da bi na njem, noseći
duge, mogao odmoriti!
Priču o šumskom divu Petru Klepcu okončat ćemo
stihovima na izvornom gerovskom govoru domaćeg
pjesnika Zlatka Pochobradskog, koje je pročitao
na svečanosti otkrivanja spomenika u Malom Lugu 20.
srpnja 2007.:
Prebedile smo Pitra Klipca
Atrganele smo ga
zs naguvega stulejtnega sna.
I zdej staji te, pred name,
prheftan za svaji uognjišče,
svuj dum.
Kaj zdej misleš, Pitr?


(Foto: Alojzije Frković)


Je še lepa tvaja dalina?
Je še šemna tvaja šemna šuma?
So ledi te pret tabo
tvaji ledi.
Se ti vajneh?
Stajiš ćrn i zagarjen
s gredo na pličeh.
Šuteš.
Glidaš nuve svejt pret sabo.
Virješ vajn
i virje uon vate?
Greda je teška
ku i ževat,
al nuoset se muore.
Marda jo buš dou nam
da je i mi mauo nusemo.
Da i mi nusemo svajo gredo,
Svaju pakuro.
D ns spik stajiš pred name
zs so svajo snago i lepato.
A jest nadan se mislen
da bu tvuj krik ževuota
živeu i čez nas.


Alojzije Frković
Korištena literatura
Crnić, A. (1981). Suvremeni pjesnici Gorani. U:
Gorski kotar (ur. Josip Šafar), str. 941–961.
Fond Knjige Gorski kotar, Delnice.


H i r c , D. (1898). Gorski kotar. Slike, opisi i putopisi.
Knjižare Lav. Hartmana, Zagreb, str. 175.
Malnar, Ž. i sur. (2005). Sveta gora Gerovska. Mati


ca Hrvatska, ogranak Čabar i Spectrum d.o.o.
Delnice, str. 64.
). Dežela


Ožbolt, A. (1974). Petra Klepca, Ljubljana.