DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 86 <-- 86 --> PDF |
donio na ramenima”, zapisat će Hirc u svom putopisnom djelu Gorski kotar – slike, opisi i putopisi (Zagreb 1898), a kipar Leš vjerno oblikovao u drvetu. Sam spomenik odaje čovjeka srednjeg rasta, jakih pleča i nogu. Na sebi ima “koretac”, podužu kabanicu, na nogama cokule, a na glavi seljačku kapu. Greda koju nosi doimlje se masivnijom i težom od samog nosača. O pasu mu visi zvonce, koje, ako želite dobiti malo snage i puno dobrote, slobodno primite u ruke i pozvonite! Gora, koju spominje Hirc je već spomenuta Sveta gora, tradicionalno proštenište Gorana i Primoraca crkvi Majke Božje Svetogorske Slika 2. Informativna ploča ispred rodne kuće šumskog diva u Malom Lugu (spomendan 18. srpnja), od koje je junak naše priče primio čudesnu snagu kojom je pomagao slabima i nesretnima, protjerivao neprijatelje. Pit’ r Kljep c na svete guore sedi Guova me med uobauk’me puava. Kljep’c Pet’ r na svite guore sedi hmazane nagi se v Koupo namaka i ribice me med prst me plišejo i vejverce ga po hrpte čisejo a za rokame z rokame se pa mešice tera. Anka Žagar: Pit’r Kljep’c na Svite guore sedi U Klepčevo vrijeme glavni neprijatelji bili su Turci, koje je nemilice proganjao spašavajući siromašni puk od njihovih provala i pljački. Za ta i druga plemenita djela, posebno za junaštvo i neustrašivost, car mu je Leopold dodijelio titulu plemića. “Kuća u Malog Lugu imala je cimer sa njegovom slikom i legendom: Plemeniti Petar Klepac” (Hirc 1898). Jedna od gerovskih legendi o svom divu govori da je i danas na Grobničkom polju ponad Rijeke moguće naći “Klepčev kamen” dug 1,5 m i “koju centu težak”. Donio ga je na polje na ramenu s okolne platačke strane da bi na njem, noseći duge, mogao odmoriti! Priču o šumskom divu Petru Klepcu okončat ćemo stihovima na izvornom gerovskom govoru domaćeg pjesnika Zlatka Pochobradskog, koje je pročitao na svečanosti otkrivanja spomenika u Malom Lugu 20. srpnja 2007.: Prebedile smo Pitra Klipca Atrganele smo ga zs naguvega stulejtnega sna. I zdej staji te, pred name, prheftan za svaji uognjišče, svuj dum. Kaj zdej misleš, Pitr? (Foto: Alojzije Frković) Je še lepa tvaja dalina? Je še šemna tvaja šemna šuma? So ledi te pret tabo tvaji ledi. Se ti vajneh? Stajiš ćrn i zagarjen s gredo na pličeh. Šuteš. Glidaš nuve svejt pret sabo. Virješ vajn i virje uon vate? Greda je teška ku i ževat, al nuoset se muore. Marda jo buš dou nam da je i mi mauo nusemo. Da i mi nusemo svajo gredo, Svaju pakuro. D ns spik stajiš pred name zs so svajo snago i lepato. A jest nadan se mislen da bu tvuj krik ževuota živeu i čez nas. Alojzije Frković Korištena literatura Crnić, A. (1981). Suvremeni pjesnici Gorani. U: Gorski kotar (ur. Josip Šafar), str. 941–961. Fond Knjige Gorski kotar, Delnice. H i r c , D. (1898). Gorski kotar. Slike, opisi i putopisi. Knjižare Lav. Hartmana, Zagreb, str. 175. Malnar, Ž. i sur. (2005). Sveta gora Gerovska. Mati ca Hrvatska, ogranak Čabar i Spectrum d.o.o. Delnice, str. 64. ). Dežela Ožbolt, A. (1974). Petra Klepca, Ljubljana. |