DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 8 <-- 8 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429 matskim odnosa, u prvom redu temperature i vlage. Na maceljskim pješčenjacima prevladavaju vrlo strmi i zaobljeni reljefni oblici, umjereno strmi do blagi nagibi na metamorfitima panonskoga gorja i umjereno strmi do blagi nagibi zaobljenih grebena na kristalastim dolomitima i laporovitim vapnencima Ivanščice i Strahinščice (Pernar 2001). Sažet prikaz matične podloge i tala donosimo prema Cestaru i dr. (1979), Vrbeku (1989) i Bakšiću (2001). Macelj. Macelj je izgrađen od “maceljskih pješčenjaka”, nekoliko stotina metara debelih naslaga klastita, u čijem sastavu prevladavaju pješčenjaci. Nastali su nošenjem detritusa riječnim tokovima, a djelomice i vjetrovima u plitko marinsko priobalje, odvojeno pješčanim sprudovima od otvorenoga mora. Među sastojcima pješčenjaka najviše su zastupljeni kvarc, litične čestice, glaukonit i feldspati, a rjeđe klorit, muskovit, biotit. Na maceljskim pješčenjacima u bukovo-jelovim sastojinama prevladava distrično smeđe tlo, koje je prema Vrbeku (1989) temeljno obilježje “maceljske pedosfere”. To su većinom skeletna i sitno pjeskovito-ilovasta tla. Jako su kisele do kisele reakcije (pH u vodi je 3,4–5,6), a sadržaj humusa koleba ovisno o varijetetu i formi, odnosno o položaju u vrlo razvedenom reljefu Maclja. Ova tla pretežno tvore homogene pedohore, a mjestimice se, u korespodenciji s reljefnim parametrima, izmjenjuju s ostalim tlima. Za razliku od Maclja, u susjednom području na Ravnoj gori, Ivanščici i Strahinščici na karbonatnim supstratima – kristaliničnim dolomitima i vapnencima – prevladavaju rendzine i smeđa tla na vapnencima i dolomitima te luvisol na vapnencu. Medvednica. Osnovni središnji greben Medvednice izgrađuju metamorfozirani dijabazi i gabri, te pretežito škriljci niskoga stupnja metamorfizma, poznati kao predstavnici facijesa zelenih škriljaca. Duž sjeverozapadnoga dijela Medvednice u neposrednoj je vezi sa zelenim škriljcima litostratigrafski paleozojski kompleks glinenih škriljaca – šejla, koji često sadrže uloške vapnenaca, rjeđe pješčenjaka, konglomerata i sitnozrnih breča. Ponegdje su zeleni škriljci prekriveni i mlađim paleozojskim i krednim naslagama i u sjevernom rubnom dijelu areala, gdje se jela spušta relativno nisko, dodiruju se s dijabazima, spilitima, glinenim škriljcima i krednim sedimentima, dok se unutar njih u središnjem dijelu javljaju i stijene gabroidne svojte. Od tipova tala u bukovo-jelovim šumama na Medvednici također prevladava distrični kambisol. To su ilovasta, jako kisela do kisela tla, pretežno laganoga mehaničkoga sastava. Bogata su ukupnim dušikom i humusom (tip moder), a stupanj zasićenosti adsorpcijskoga kompleksa bazama vrlo je nizak. Glavni je razlikovni čimbenik u pedosferi jelovih šuma na Medvednici reljef. U asocijaciji s tim tipom tla na strmijim na gibima nalazi se ranker, a na zaravnjenim terenima lesivirane varijante i luvisol. U jarcima i u podnožjima padina prevladavaju luvisoli i koluviji. Sva ta tla, osim koluvija, genetski su srodna i predstavljaju evolucijsku seriju tala na zelenom škriljcu Medvednice. Papuk. Geološko-litološku građu areala jelovih šuma na Papuku obilježuje serija metamorfnih stijena, među kojima su najčešći biotitski i biotit muskovitski gnajsevi s prijelazima u magmatitske gnajseve, te tinjčevi i amfibolski škriljci. Mjestimice kroz masu kristalastih škriljaca probijaju i graniti. Zajedničko svojstvo svih tih stijena vrlo je visok sadržaj kvarca, prisutnost kiselih plagioklasa i biotita, tinjaca i akcesornih minerala (apatit, epidot, pirit, cirkon itd.). U bukovo-jelovim šumama na Papuku prevladavaju pedohore s distričnim kambisolima, luvisolima i koluvijima (u kombinaciji s rankerima), a u istočnom dijelu areala na kapama vapnenaca mjestimice se pojavljuju serije smeđih tala i luvisola na vapnencima. To su sve tla distrofnoga i oligotrofnoga karaktera, razvijena povrh gnajsa, škriljaca i granita. Trošina (grus) navedenih stijena uglavnom je vrlo bogata glinencima i liskunima, zbog čega su ta tla većinom lagana mehaničkoga sastava, dobro drenirana i prozračna, te slabo izražene teksturne diferencijacije. Na zaravnjenim dijelovima terena prevladavaju najdublja tla – luvisoli tipični i pseudooglejani. Sva navedena tla jako su kisele do kisele reakcije i niskoga stupnja zasićenosti bazama (Pernar 2001). b) klima Klimatski odnosi u panonskim bukovo-jelovim šu- mama relativno su heterogeni, a zbog njihove važnosti prikazali smo ih Walterovim klimatskim dijagramima (slika 2). Za klimu se općenito može reći da je humidna i perhumidna, umjereno topla kišna s prosječnom godišnjom temperaturom od 9 do 6,5 oC, prosječnom godišnjom količinom oborina od 800 do 1300 mm, s relativno jednolikom raspodjelom tijekom godine (bez suhoga razdoblja) s jednim ili dva oborinska maksimuma. Količina oborina na Papuku u odnosu na gorja sjeverozapadne Hrvatske manja je i do 300 mm godišnje. Za opis klimatskih prilika istraživanoga područja korišteni su podaci iz Državnoga hidrometeorološkoga zavoda iz Zagreba za tri meteorološke postaje: Krapina (1993–1997), Puntijarka (1981–1997) i Zvečevo (1986–1991). |