DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 6     <-- 6 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
nom na karbonatnim supstratima, dok su šume na silikatima,
posebice na rubnom dijelu Panonije, manje
istraživane. Na tu su činjenicu upozorili H o r v a t i dr.
1974. pa su nakon toga slijedila istraživanja Cestara i
dr. (1979, 1982), Vuk e l i ć a i Š pa n j ol a (1990),
Medvedovića (1990, 1991) i rasprava Vukelića
i B a r i č e v ić a (1996) o razlikovanju dinarskih i panonskih
bukovo-jelovih šuma. Potom Franjić i dr.
(2001) numeričkom analizom potvrđuju razlike između
dinarskih i panonskih bukovo-jelovih šuma, a pregled
jelovih šuma u Hrvatskoj donose Vukelić i Bar
ič e vi ć (2001). D o b r o vi ć i dr. (2006) daju značajan
prilog ekološko-fitocenološkim istraživanjima bukovo-
jelovih šuma na Medvednici, no ne razmatraju
nomenklaturno-sintaksonomsku problematiku te kao
ostali autori bukovo-jelove šume na jugozapadnom rubu
panonskoga dijela Hrvatske opisuju pod nevažećim
imenom Abieti-Fagetum pannonicum s Raušem kao
autorom i godinom 1969. Od novijih radova navest
ćemo još Trinajstićevo gledište (2004) prema kojemu
dio snimljenih sastojina u zapadnom Papuku (Vukelić
i Španjol 1990), osim opravdanih primjedaba na
imenovanje zajednice u tom radu, pripada subasocijaciji
s jelom (abietetosum Trinajstić) u okviru asocijacije
Festuco drymeiae-Fagetum Cimperšek 1988 non
Magic 1968 emend. Cerovečki 2002, koju je u jednom
snimku s Maclja prikazao Cerovečki (2002).
Podsjetimo, Cerovečki je (2002) na Maceljskom gorju
istraživao mogućnost određivanja nekih klimatskih i
edafskih čimbenika staništa u šumskim fitocenozama
numeričkom (Ellenbergovom) skalom i tom prilikom
prikazao 11 asocijacija sa po jednim snimkom. Fitocenoza
označena kao Festuco drymeiae-Fagetum Cimperšek
1988 non Magic 1968 em. Cerovečki na snimku
nema jele i ne odgovara sastojinama koje smo mi snimali
na Maclju, Medvednici i Papuku pa se ne može ni
uspoređivati. Opravdanost izdvajanja istraživanih sastojina
na razinu asocijacije obrazložit ćemo u raspravi,
a detaljnije ćemo usporediti naše sastojine s fitocenološkim
istraživanjima sličnih sastojina u subpanonskom
području Slovenije te Bosne i Hercegovine. Glede
definiranosti istraživanoga područja i izraza “panonski”,
za vegetaciju sjeveroistočne Slovenije sloven-


ZNAČAJKE ISTRAŽIVANOGA


Istraživane šume rastu na nešto manje od 15 000 ha
u značajnim kompleksima na Maclju, Medvednici i
Papuku, nešto su slabije rasprostranjene na Psunju, dok
se fragmenti i manje izražene sastojine susreću na Ravnoj
gori, Strahinščici i Ivanščici (M e d ve do v ić
1990, 1992). U odnosu na dinarske uspijevaju u uvjetima
toplije klime, manje količine oborina, na dubokim
distričnim tlima i većinom na nekarbonatnoj podlozi.
Nastavljaju se na vegetacijski pojas brdskih (montanskih)
bukovih šuma, pa se zbog njihova položaja kao


ski fitocenolozi upotrebljavaju izraz subpanonska (fitogeografsko
subpanonsko područje), dok se za područje
sjeverne Bosne koje gravitira prema Savi najčešće
upotrebljava izraz pripanonska oblast (S te f a n ov rn dr. 1983). U fitogeografskom pregledu šumske vegetacije
Hrvatske (Rauš i dr. 1992) za šume opisane u
ovom radu korišten je naziv amfipanonske odnosno
rubne panonske bukovo-jelove šume. Istraživano gorje
u Hrvatskoj se nalazi na jugozapadnom rubu Panonske
nizine i oznaka amfipanonske mu odgovara. Ovdje
smo upotrebljavali ustaljeni izraz panonske u značenju
zemljopisne, a ne fitogeografske kategorije.


Zadatak i cilj ovih istraživanja bio je fitocenološki
snimiti prosječne sastojine bukovo-jelovih šuma u njihovu
arealu savsko-dravskoga međuriječja, nomenklaturno
definirati utvrđene sintaksone odnosno ispraviti
nevažeće ime asocijacije Abieti-Fagetum pannonicum,
sintaksonomski ih analizirati i utvrditi ostale činjenice
važne za njihovo poznavanje i gospodarenje. To je ujedno
i fitocenološki prilog stručnim preporukama i zakonskim
odredbama po kojima se tim šumama treba gospodariti
prebornim načinom, što je u odnosu na dosadašnju
praksu izazivalo drugačiji gospodarski pristup i što se
bitno odražava na budućnost ovih sastojina. U Hrvatskoj
se preborno gospodarilo samo u dinarskom području.


Osim istraživane asocijacije bukovo-jelovih šuma
Medvedović je (1990) na Maclju utvrdio jelovu šumu s
rebračom (Blechno-Abietetum Horvat 1950), a na Papuku
uz cestu Zvečevo – Voćin ispod glavnoga prijevoja
na Djedovici Tri n a j s t ić i dr. (1997) otkrivaju
nalazište vrste Equisetum sylvaticum i opisuju lokalitet
koji odgovara vlažnim jelovim šumama iz Gorskoga
kotara (as. Carici brizoidis-Abietetum Trinajstić 1974).
Autori taj nalaz smatraju važnim dokazom o autohtonosti
jele u slavonskom gorju. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
pretežito na Medvednici, Medak je (2004) na
visini od 400 do 700 m istraživala mješovite sastojine
bukve, jele i pitomoga kestena, koji je najproširenija
vrsta u sloju drveća. Florni je sastav sličan našim sastojinama,
a Medak je ustvrdila da se u njezinim istraživanjima
radi o zajednici bukve i pitomoga kestena, varijanta
s jelom (Castaneo-Fagetum Marinček & Zupančič
1995 var. geogr. Abies alba Medak 2004).


PODRUČJA – Research area
eksklava i manjih površina najčešće gospodarilo regularnim
načinom kao i bukovim šumama. Znatno su siromašnijega
flornoga sastava. Njihova je raščlamba
zadatak ovih istraživanja.


a) Reljef, geološko-litološka građa i tlo


Panonske bukovo-jelove šume u Hrvatskoj rastu na
nadmorskim visinama od 250 do 1000 m (Macelj 250
do 450, Medvednica 800–1033, Papuk 600 do 900 m),
na svim ekspozicijama i nagibima i vrlo izraženim re