DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2007 str. 93 <-- 93 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA MOROSINI-jev KATASTAR I VARH DUBRAVAH (ZAKON O ŠUMAMA) Tragajući za podacima bliže povijesti naše struke, u Državnom arhivu u Pazinu naišao sam na interesantne podatke o pronalasku glasovitog Morosinijevog katastra i na njega vezanog Zakona – Varh Dubravah. Da bi bili jasniji moramo se sjetiti ondašnjih povijesnih zbivanja na ovom našem prostoru. Završetkom II. svjetskog rata formira se nova država, nova vlast i struka, koje su do tada bile u posjedu tuđina – Italije. Vlast predstavlja Oblasni narodnooslobodilački odbor za Istru, a struku njegov Odjel šumarstva i šumske industrije sa sjedištem u Puli. Međutim povijesnim zbivanjima i zauzimanjem područja Pule savezničkih angloameričkih vojnih snaga sjedište vlasti seli se u Labin. U ratnim zbivanjima, a pogotovo kapitulacijom Italije 1943. godine s ovog se područja povlači talijanska šumarska služba s ljudstvom, tehnikom i arhivom. Zauzimanjem ovog prostora od strane njemačkih snaga dio postojeće šumarske službe ostao je raditi za potrebe rata. Tako se dogodilo da su na području Istre od svibnja 1945. godine postojale dvije Uprave državnih šuma, i to novoformirana sa sjedištem u Labinu, i ona zatečena u Puli, koja nastavlja posao na terenu pod vlašću saveznika. Prigodom službenog posjeta šumarskog stručnjaka Odjela šumarstva i šumske industrije Upravi državnih šuma u Puli (Acienda di Stato per le foreste deminiali – Pola), u drugoj polovici lipnja 1945. godine kod ovdašnje Uprave pronađen je original Morosini- jev katastar (Catastiko generale dei boschi della Provinaia dell, Istria – čiji je autor barun Vincenzo Morosini). Djelo je pisano rukom na pergamentu, uvezano u kožu, 524 stranice teksta – obrojčane i 26 neobrojčanih, velikog formata, sačinjen 1775. i 1776. godine i dobro usčuvan. lnteresantan je sam put tog dragocjenog dokumenta. Čovjek koji je bio u službenoj posjeti je Stjepan F r a n č i š k ov i ć , dipl. ing. šumarstva, a na čelu Uprave u Puli bio je Dott. Boscaglione (Dottore: tradicionalni nazin za akademski obrazovane ljude). Taj je dokument najprije Frančišković tajno prebacio preko granice kod jednog prijatelja u Medulin, a potom je prevezen u Labin. Tu je pohranjen u Prosvjetnom odjelu NOO-a, a kasnije je poslan Sveučilišnoj biblioteci u Zagreb. Daljnji put nije mi poznat, ali se iz obrade toga dokumenata, što ga je 1980. godine sačinio Vjekoslav Bratulić za Centar za povijesna istraživanja iz Rovinja (Centro di ricerche storiche – Rovigno) doznajemo da se to djelo danas nalazi na pohrani u Državnom arhivu u Rijeci. Uz taj katastar vezan je još jedan značajan dokument, a to je Zakon o šumama (Terminacione del C.E. Sopra boschi = Naredjenje P.K. Varh Dubravah), koji se nalazi u istom arhivu, pisan dvojezično tj. na talijanskom-venecijanskom i hrvatskom (“ilirskom”) dijalektu – sačinjen i donesen od Senata 1777. godine. Povijesni razlozi pojave ovih dokumenata su jasni. Naime još je 1762. godine Marija Terezija zabranila izvoz hrastovine s područja carevine, a naredila je popis i uređenje šuma, kao i oformljenje šumarske službe, naravno tada pod vojnom upravom. Poznato nam je da su se 1765. godine formirale prve Šumarije na ovom našem području i to ona u Krasnu, Baškim Oštarijama i Muljava (Petrova gora). Republika Venecija koja je trebala velike količine tehničkog drva za potrebe Arsenala (Brodogradilišta), bila je prisiljena sačiniti popis (katastar) šuma i zaštititi (zakon) šume od nekontrolirane sječe. O svemu ovome pisao je naš znani pokojni kolega Oskar Piškorić, dipl. ing. šumarstva, u Šumarskom listu br. 8–9 iz 1981. godine i tu se nema što dodati. Moja primjedba bi bila da su to za struku predragocjeni dokumenti i da je šumarska struka izostala kod obrade ovih materijala. Također bi tu bila potrebna pomoć pravne i jezikoslovne struke. Zakon je pisan na hrvatsko skom dijalektu koji se rabio prije gotovo 250 godina, a pis pisao ga je čovjek iz – Venecije. Kada ovo već iznosim, neka mi čitatelji dozvole još jednu primjedbu, a to je da je Morosinijev katastar, ovaj dragocjeni povijesni dokument ipak ostao u Hrvatskoj zahvaljujući etici struke, bez obzira na politička stanja u kojemu se je odvijala ova priča. Što se tiče Zakona (Varh Dubravah) poslužila nas je sreća, budući je on slučajno pronađen na jednom tavanu u Kopru – tijekom 1946. godine, primjerci se danas nalaze u Kopru, Trstu i Rijeci. Ostaje obveza naše struke da valorizira ove dokumente. Mario Marečić, dipl. ing. šum. |