DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2007 str. 70 <-- 70 --> PDF |
jednonamjenskog u višenamjensko gospodarenje šumom. Zahtijeva se, da šuma kao prirodno dobro i gospodarski resurs trajno zadovoljava sve brojnije potrebe društva, te da se na valjanoj ekološkoj osnovi i zaštiti postigne što veći profit u poslovanju. Ima dovoljno razloga, da se naše šumarstvo, makar postepeno, uključi u spomenuti koncept gospodarenja. Najčešće se kombinira drvno-proizvodna s vodozaštitnom i vodoopskrbnom funkcijom šume. Takva je praksa najbolje i najčešće razvijena u Kaliforniji, gdje mnogi vlasnici šume ubiru veći profit od vodoopskrbne uloge šume, nego od proizvodnje drvnih sortimenata. Za gospodarenje našim nizinskim šumama u Slavoniji može biti zanimljiv model višenamjenskog korištenja šume (multiple-use forestry) iz Finske. Grafički model trostruke namjene šume Slika 1. Točkama su prikazane kombinacije iskorištavanja u % pojedine namjene. Npr. točka D je slučaj, kad je proizvodnja drvnih sortimenata 50 %, divljači 69 % i rekreacija 10 %. Različite kombinacije namjene daju i različite ekonomske učinke s povećanjem prihoda i do 50%. Izvor podataka: OLLI SAASTAMOINEN (1982) Economice of multiple-use Forestry in the SAARISELKA FOREST and FELL area, Commun. Inst. For. Fenn. No 104, page 1–98 Helsinki. Na slici 1. prikazan je grafički model namjene šume kad se ona koristi za proizvodnju drva, uzgoj divljači i rekreaciju. Za izbor najprofitabilnije kombinacije uvažavaju se i ekološki i ekonomski čimbenici. Tloznanstveni pristup u projektiranju uvođenja modela integralnog gospodarenja u naše šumarstvo polazi od toga, da vlasnik i korisnik tla može to nacionalno bogatstvo koristiti na, za njega, najprikladniji i najprobitačniji način uz jedan jedini uvjet, da se to prirodno dobro ne degradira, odnosno da se ne umanjuje prirodno stečena plodnost tla i njegova biofizička uloga u ekosustavu. S tim u vezi potreban je razuman izbor parametara za kontrolu stanja tla. Sustav parametara mora biti jednostavan i razumljiv da bi bio i uporabljiv. Poučeni iskustvom proučavanja stanja tla, ovom prilikom, predlaže se: 1. Primjena pedološko-vegetacijskog slijeda kao osnovnog ekološkog tipa šume (opisanog pod točkom 2) smatramo bezrezervnim uvjetom, bez kojeg se ne može promicati naše šumarstvo. 2. Za terestrička šumska tla, koja imaju samo vlastitu oborinsku vodu (autohtona tla) karakterizacija tla obuhvaća organički (šumsku prostirku) i humusnoakumulativni horizont tla, a naglasak je na promjenama u organskom i adsorpcijskom kompleksu tla. Za procjenu stanja tla (svojstava i procesa) valjalo bi uvažiti sljedeće parametre. 2.1. Pedogenetska identifikacija tla i matičnog supstrata. 2.2. Granulometrijski sastav tla, volumna gustoća, sadržaj skeleta u tlu, te kapacitet tla za vodu i zrak. 2.3. Sastav i stabilnost strukturnih agregata tla. 2.4. Kiselost tla. 2.5. Kapacitet zamjene kationa i sadržaj zamjenjivih kationa u adsorpcijskom kompleksu tla (Ca, Mg, Na i K). 2.6. Sadržaj i grupni sastav humusa. 2.7. Ukupni, hidrolizirajući, amonijski i nitratni dušik. 2.8. Pristupačna hraniva u tlu (P i K). 2.9. Sadržaj u Zlatotopki ekstrahiranih: P, Ca, K, Mg, Mn, Cu, Pb, Cd, Zn. A1, Fe, Cr, Ni, S, Hg i Na. 3. Za nizinske šume (hidromorfna tla), koje imaju prevlaživanje tla podzemnom, površinskom ili bočnom vodom prati se još i režim vode u tlu. S tim u svezi prati se dinamika vlage u tlu i utvrđuje koji je dio profila prevlaživan (zamočvaren) t.j. zračne pore ispunjene vodom, kada i koliko vremena traje prevlaživanje i odakle potiče voda, koja prevlažuje tlo? Za terenske i laboratorijske metode po kojima se vrijednosti navedenih parametara tla utvrđuju propisane su ISO norme za kakvoću tla. Jakob Martinović i Andrija Vranković |