DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2007 str. 52 <-- 52 --> PDF |
D. Grgurević: PALME JADRANSKIH PERIVOJA Šumarski list br. 7–8, CXXXI (2007), 353-362 Erythea armata S. Wats (sin. Brahea armata) – srebrnasta palma U parkovima ili vrtovima naših toplijih krajeva Dubrovnika i Visa nađe se po koji primjerak ove južno kalifornijske palme. List joj je lepezast, srebrnaste boje. Vrlo su joj atraktivni cvatovi dužine do 5 m. Koristi se isključivo u uresne svrhe, u krajevima gdje toplina zimi rijetko padne ispod 0 oC. Jubaea chilensis (Mol) Baill (sin. Jubaea spectabilis – H.B.K.) – jubea Ime je dobila po numibijskom kralju Jubi. Jedna od najljepših i najkorisnijih palmi. Podrijetlom je iz Čilea. U nas je malo raširena. U Opatiji je postojao prekrasan primjerak kraj hotela Kvarner (14). Bilježi je i Katalog “Jadra” 1969. godine. Postoje lijepi primjerci na otoku Hvaru. Palma donekle sliči kanarskoj datulji, ali joj je deblo snažnije, glatkije, deblje, sa čuperkom uspravnih listova u sredini. Liske na donjoj strani nisu žljebasto udubljene. Sporog je rasta. Plod dužine 4–5 cm s jezgrom – sjemenkom zvanom “caquitos” koji se koristi u slastičarstvu. Jubea u svom deblu u vremenu od 6–8 mjeseci nakupi veliku količinu šećernog soka, čak 300–400 litara. Sada je njegova eksploatacija napuštena kako bi se sačuvala vrsta. Jubea kratkotrajno podnosi i temperature ispod 0 oC . O tome nam svjedoče i postojeći odrasli primjerci na Hvaru, ali i Katalog “Jadra” iz 1969. godine u kojem nude i ovu palmu. Svakako zaslužuje mjesto u našim parkovima, na pažljivo odabranim položajima. Phoenix canariensis - hort. ex Chabaud – kanarska datulja Najraširenija palma na Sredozemlju. Ime “canaraniensis” dobila je po Kanarskom otočju odakle potječe a Phoenix po grčkom “phoinos” znači tamno crvena boja. Naraste do 20 m, uspravna debla, s ostacima lisne peteljke. Na vrhu je čuperak perastih listova koji mogu narasti i do 5 m. Pri dnu lista su snažne bodlje. Plod joj je narančasto žut, jajast i nije jestiv. Uporaba joj je raznovrsna od soliternih stabala, preko skupina do drvoreda. Često je i u cvjetnim vazama. Razlog velikog korištenja je uz ljepotu i otpornost na hladnoću, vjetar i posolicu, te skromnost tla, ali i lakoću uzgoja. Zato su obale naših gradića okićene ovom palmom preko svake granice, iako joj rustikalna kamena pročelja nisu dobra pozadina. Na nekim lokacijama Francuske rivijere spontano se razmnožava. Phoenix dactylifera L. – datulja Biljka je pijeska, podrijetlom iz zemalja Perzijskog zaljeva. Vrlo je slična kanarskoj datulji, ali joj je krošnja rjeđa i svjetlija. Plod joj je datulja, jestiv i vrlo hranjiv. Deblo joj je vitkije i može doseći visinu od 45 m. U nas rastu pojedini odrasli primjerci amaterski uzgojeni od sjemena. Njihovi plodovi zbog hladnoće ne sazriju. Datulja, ako je tlo suho i pjeskovito, može izdržati i vrlo niske temperature. Na našoj obali česti su križanci između kanarske i prave datulje. Washingtonia filifera H.Wendl – končasta vašingtonija (sin. Pritchardia filifera Lind ex André) Ime je dobila po prvom američkom predsjedniku. Vrlo joj je slična Washingtonia robusta – snažna vašingtonija – H. Wendl (sin. W. filifera var. robusta (H. Wendl) Parish). Teško ih je razlikovati. To su palme lepezastog lista. Podrijetlom su iz južnih dijelova SAD-a (Kalifornija, Arizona) i Meksika. Zato ih zovu i kalifornijske palme. Snažne su stablašice, uspravna debla, na vrhu sa buketom lepezastih listova. Osnovna razlika je što končastoj vašingtoniji iz lista vise niti, dok snažna vašingtonija ima pri dnu debla zadebljanje poput slonovskog stopala. Phoenix canariensis, kanarska Č .„,..„„„..„, „b„....p.l..Č |