DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2007 str. 51 <-- 51 --> PDF |
D. Grgurević: PALME JADRANSKIH PERIVOJA Šumarski list br. 7–8, CXXXI (2007), 353-362 VRSTE PALMI U PARKOVIMA I PERIVOJIMA ISTOČNOG JADRANA Palm species in parks and gardens of eastern Adriatic 1.Chamaerops humilis L. – grmasta žumara (chamai = nizak, rhops = grm) ili palma sv. Petra Autohtona je palma Sredozemlja. Raširena na vrlo oskudnim i suhim zemljištima, izložena žegi i visokim temperaturama. Podnosi do – 9 oC, a ta temperatura uz more nije zabilježena (toplina zraka u Splitu mjeri se na Marjanu). Na pjeskovitim zemljištima Sjeverne Afrike i južne Italije tvori sastojine. Samonikla je i na nekim manjim otocima koji su dobili po njoj ime (otuda vjerojatno i naziv Palmižana). Niskog je rasta, visine do 6 m, što je rijetkost, naročito preko te visine. Žumara je u prirodi grm s brojnim izdancima iz korijena. Lišće joj je lepezasto, kruto i upotrebljava se u cvjećarstvu. Njen list (palmeta) česti je ukrasni motiv u umjetnosti drevnog Egipta, zatim antici: kretsko-mikenskoj grčkoj, etrurskoj i rimskoj kulturi, a kasnije, posebice u klasicizmu. Cvat je viseći klip. Plodovi su velike žute bobe. Žumara se razmnožava sjemenom i izdancima. U parkovima se upotrebljava kao samac (na manjim površinama) ili rjeđe u skupinama. Vrlo je lijepa na tratini u kombinaciji sa sezonskim cvi- jećem. Cesto se sadi i cvjetnim vazama. Podnosi polusjenu. Postoji velik broj kultivara žumare interesantnih za parkove: arborescens, argentea, elegans, gracilis... Chamaerops humilis dactycarpa raste uspravna debla, visine do 6 m. Najpoznatija žumara je Goetova palma iz Botaničkog vrta u Padovi, posađena daleke 1545. godine. Ona ga je nadahnula za traktat Metamorfoza bilja, a prvi staklenik za njenu zaštitu konstruirao je R. Visiani. Slična joj je Trachycarpus fortunei H. Wendl – vitka ili dlakava žumara (trachos = hrapav, harpos = plod – često se pogrešno piše Chamaerops fortunei). Podrijetlom je iz Dalekog istoka, Burme, Južne Kine i Japana. Najotpornija je palma na studen i podnosi temperaturu do – 12 oC, a to ovisi o nizu čimbenika. Raširena je na otvorenom, duboko u Europi, čak na obalama Irske, Škotske i Engleske zahvaljujući toploj Golfskoj struji. Na Jadranskoj obali spontano se razvija na pogodnim staništima Mošćeničke drage, općenito, području Opatije. Deblo joj je tanko i uspravno, visine maksimalno do 12 m, prekriveno vlaknima. Lišće je slično običnoj žumari, cvatovi u visećem klipu. Plod crna boba. Lijepa je u skupini od nekoliko palmi. Upotrebljava se i za drvorede, posebice u Opatiji. Washingtonia fllifera, končasta Č:Č Washingtonia snažna |