DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2007 str. 51     <-- 51 -->        PDF

D. Grgurević: PALME JADRANSKIH PERIVOJA Šumarski list br. 7–8, CXXXI (2007), 353-362
VRSTE PALMI U PARKOVIMA I PERIVOJIMA ISTOČNOG JADRANA
Palm species in parks and gardens of eastern Adriatic


1.Chamaerops humilis L. – grmasta žumara


(chamai = nizak, rhops = grm) ili palma sv. Petra


Autohtona je palma Sredozemlja. Raširena na vrlo
oskudnim i suhim zemljištima, izložena žegi i visokim
temperaturama. Podnosi do – 9 oC, a ta temperatura uz
more nije zabilježena (toplina zraka u Splitu mjeri se
na Marjanu). Na pjeskovitim zemljištima Sjeverne
Afrike i južne Italije tvori sastojine. Samonikla je i na
nekim manjim otocima koji su dobili po njoj ime (otuda
vjerojatno i naziv Palmižana).


Niskog je rasta, visine do 6 m, što je rijetkost, naročito
preko te visine. Žumara je u prirodi grm s brojnim izdancima
iz korijena. Lišće joj je lepezasto, kruto i upotrebljava
se u cvjećarstvu. Njen list (palmeta) česti je
ukrasni motiv u umjetnosti drevnog Egipta, zatim antici:
kretsko-mikenskoj grčkoj, etrurskoj i rimskoj kulturi, a
kasnije, posebice u klasicizmu. Cvat je viseći klip. Plodovi
su velike žute bobe. Žumara se razmnožava sjemenom
i izdancima. U parkovima se upotrebljava kao
samac (na manjim površinama) ili rjeđe u skupinama.
Vrlo je lijepa na tratini u kombinaciji sa sezonskim cvi-
jećem. Cesto se sadi i cvjetnim vazama. Podnosi
polusjenu.


Postoji velik broj kultivara žumare interesantnih za
parkove: arborescens, argentea, elegans, gracilis...


Chamaerops humilis dactycarpa raste uspravna
debla, visine do 6 m. Najpoznatija žumara je Goetova
palma iz Botaničkog vrta u Padovi, posađena daleke
1545. godine. Ona ga je nadahnula za traktat Metamorfoza
bilja, a prvi staklenik za njenu zaštitu konstruirao
je R. Visiani.


Slična joj je Trachycarpus fortunei H. Wendl – vitka
ili dlakava žumara (trachos = hrapav, harpos = plod


– često se pogrešno piše Chamaerops fortunei). Podrijetlom
je iz Dalekog istoka, Burme, Južne Kine i Japana.
Najotpornija je palma na studen i podnosi temperaturu
do – 12 oC, a to ovisi o nizu čimbenika. Raširena je
na otvorenom, duboko u Europi, čak na obalama Irske,
Škotske i Engleske zahvaljujući toploj Golfskoj struji.
Na Jadranskoj obali spontano se razvija na pogodnim
staništima Mošćeničke drage, općenito, području Opatije.
Deblo joj je tanko i uspravno, visine maksimalno
do 12 m, prekriveno vlaknima. Lišće je slično običnoj
žumari, cvatovi u visećem klipu. Plod crna boba. Lijepa
je u skupini od nekoliko palmi. Upotrebljava se i za
drvorede, posebice u Opatiji.
Washingtonia fllifera, končasta Č:Č Washingtonia snažna