DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2007 str. 32 <-- 32 --> PDF |
D. Degmečić V. Jumić: ANALIZA MORFOMETRIJSKIH KARAKTERISTIKA ROGOVLJA I NETO . Šumarski list br. 7–8, CXXXI (2007), 333-344 kako su rast i razvoj jelena mužjaka najintenzivniji do starosti od oko 36 mjeseci (Car 1967, Von Raesfeld i dr. 1991). Naime, prosječna tjelesna težina mužjaka od dvije godine starosti u odnosu na prosječnu tjelesnu težinu mužjaka od jedne godine starosti udvostručila se. Budući da je rast jačine trofeja usko povezan s rastom tjelesne težine, cilj nam je u praksi da jednogodišnji mužjak (tele) uđe u zimu sa što većom težinom. Naime, svi mužjaci godišnjaci koji imaju tjelesnu težinu ispod željene granice (granica može biti prosječna tjelesna težina ako su se uzgojne mjere dosljedno i ispravno provodile), nikada neće moći nadoknaditi gubitak u tjelesnom razvoju iz prve godine i nikada neće u potpunosti pokazati svoje genetske potencijale. To je dovoljno dobar razlog svakom uzgajivaču da prati tjelesne težine grla (Cl u t t on- B r oc k i dr. 1982). Mužjake godišnjake odabiremo na temelju tjelesnog izgleda (tjelesne veličine i težine), stoga možemo zaključiti kako u lovištu “Podunavlje – Podravlje XIV/9” granica za ulazak u zimu iznosi 50 kg bruto tjelesne težine. Istraživanja na srni (Capreolus capreolus, L.), pripadniku porodice Cervidae, pokazala su kako na sadržaj utrobe, glavu i potkoljenice otpada oko 1/3 ukupne tjelesne težine (bruto vrijednost ne otvorene čitave divljači) (De g m eč ić 2006), stoga se za izračun vrijednosti ukupne tjelesne težine (bruto) možemo koristiti tom činjenicom. Dvogodišnje mužjake odabiremo prema izgledu prvih rogova, ali i po tjelesnom razvoju. Što se tjelesne težine tiče, dvogodišnji mužjak (ako je pokazao zadovoljavajuće rogove) ostaje u populaciji ako ima 80 i više kilograma bruto tjelesne težine. Na prvi se pogled klasiranje mužjaka na tri i više godina starosti čini široko (pogotovo kada znamo da se jelen mužjak tjelesno razvija do devete godine), no te mužjake odabiremo iz populacije ponajprije na temelju razvijenosti ili nerazvijenosti rogovlja. Ovaj prosjek tjelesnih težina može poslužiti pri planiranju količine divljačine jelena mužjaka. Analiza morfometrijskih značajki rogovlja (težina, duljina grane, opseg vijenca i dr.) dala je sljedeće vrijednosti uzoraka: najmanju vrijednost, najveću vrijednost i aritmetičku sredinu vrijednosti. Poznavajući površinu lovišta, stanišne uvjete, brojnost populacije i način gospodarenja, dobivene vrijednosti dale su nam smijernice za formiranje uzgojnih mjera, a i olakšavaju praksu selekcijskog odstrjela. Dobni razred tri do pet godina formiran je iz razloga jer se u te tri godine moraju provesti najrigorozniji selekcijski zahvati – riječ je o nositeljima budućnosti populacije. Dobni razred šest do osam godina trebao bi poslužiti za ujednačavanje željenih karakteristika rogovlja (broj parožaka i sl.), a posljednji dobni razred finalni je proizvod – pokazatelj uspjeha. Kada kroz dobne razrede aritmetička sredina duljine grana roga, duljine paroška srednjaka, oba opsega, težine rogovlja te CIC-točke pokažu natprosječne vri jednosti, rogovlje takvih grla dostižu vrhunske vrijednosti (I s ak o vi ć 1968). U tablici 1. prikazane su srednje vrijednosti mjerenih vrijednosti trofeja odstrijeljenih grla. Upravo nam te vrijednosti mogu poslužiti prilikom selekcijskog odstrijela. Ono što uzgajivač koji odabire može najlakše uočiti je ukupna duljina grane, duljina srednjaka i broj parožaka. Odabir temeljen na ta tri elementa, dakle što veća ukupna duljina grane, što dulji parožak srednjak te što veći ukupni broj parožaka, bez sumnje će osigurati potrajnost gospodarenja. Podižući srednje vrijednosti mjerenih parametara (tablica 1) možemo smatrati da uspješno gospodarimo. Jasno na mjerene vrijednosti osim selekcijskih zahvata utječu i mogućnosti/uvjeti staništa, dobno/spolni sastav, genetski uvjetovana ograničenja, gustoća naseljenosti, klimatski faktori, zdravstveno stanje i dr. Ciljeve postavljene planovima gospodarenja može ostvariti samo zdrava divljač. Pod pojmom zdrava, smatra se otporna i fiziološki jaka divljač. Otpornost na neku pojavu je pitanje evolucije, dok je fiziološko stanje pitanje ponajprije ishrane. Potrebno je istaći kako je organizam divljih životinja čitav život izložen suživotu sa čitavim nizom unutarnjih i vanjskih parazita i jednako tako izložen čitavom nizu oboljenja (Richt e r i Ni k o l a n di ć 1982, P et r o vi ć i dr. 1966). Danas, ali i u vrijeme kada su uzimani podaci za analizu, dakle od 2001. g. do 2006.g., na području istraživanja potvrđena je pojava novog parazita, velikog američkog jetrenog metilja (Fasciloides magna) (S la vi c a i dr. 2005). Tijekom navedenih godina prisutnost novog parazita potvrđena je u velikom broju odstrijeljenih grla, potvrđen je i kao uzrok uginuća jelenske divljači i jednako tako su grla, koja su zbog lošeg tjelesnog stanja izlučena iz populacije lovišta, bila napadnuta upravo od tog istog parazita. Sigurno je da veliki američki metilj fiziološki iscrpljuje napadnutu jedinku koja samim tim nije u mogućnosti potpuno pokazati svoj genetski potencijal. Proteklih godina pokrenuta je akcija suzbijanja fascioloidoze u suradnji sa stručnjacima Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te se pristupilo liječenju jelenske divljači podunavskog područja. Kao zaključak možemo reći kako je očigledno da se svijet jelena i slika staništa mijenja. Uz evoluciju, potrebna je i aktivna, dinamična zaštita jelenske divljači mjerama gospodarenja, kako bi očuvali i koristili neprocjenjivi potencijal i bogatstvo koje nam priroda nudi. Danas kada na tržištu lovnog turizma i lovnog gospodarenja opstaje samo vrhunski proizvod (usluga lova, lovnih pansiona i kapitalni trofeji), potrebno je i nadalje pratiti i proučavati sve čimbenike koji mogu utjecati na kvalitetu jelenske populacije podunavskog područja, te na taj način omogućiti našim prirodnim bogatstvima konkurentnost na svjetskom tržištu. |