DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2007 str. 32     <-- 32 -->        PDF

D. Degmečić V. Jumić: ANALIZA MORFOMETRIJSKIH KARAKTERISTIKA ROGOVLJA I NETO . Šumarski list br. 7–8, CXXXI (2007), 333-344
kako su rast i razvoj jelena mužjaka najintenzivniji do
starosti od oko 36 mjeseci (Car 1967, Von Raesfeld
i dr. 1991). Naime, prosječna tjelesna težina mužjaka od
dvije godine starosti u odnosu na prosječnu tjelesnu težinu
mužjaka od jedne godine starosti udvostručila se.
Budući da je rast jačine trofeja usko povezan s rastom
tjelesne težine, cilj nam je u praksi da jednogodišnji
mužjak (tele) uđe u zimu sa što većom težinom. Naime,
svi mužjaci godišnjaci koji imaju tjelesnu težinu ispod
željene granice (granica može biti prosječna tjelesna
težina ako su se uzgojne mjere dosljedno i ispravno provodile),
nikada neće moći nadoknaditi gubitak u tjelesnom
razvoju iz prve godine i nikada neće u potpunosti
pokazati svoje genetske potencijale. To je dovoljno dobar
razlog svakom uzgajivaču da prati tjelesne težine
grla (Cl u t t on- B r oc k i dr. 1982). Mužjake godišnjake
odabiremo na temelju tjelesnog izgleda (tjelesne veličine
i težine), stoga možemo zaključiti kako u lovištu
“Podunavlje – Podravlje XIV/9” granica za ulazak u
zimu iznosi 50 kg bruto tjelesne težine. Istraživanja na
srni (Capreolus capreolus, L.), pripadniku porodice
Cervidae, pokazala su kako na sadržaj utrobe, glavu i
potkoljenice otpada oko 1/3 ukupne tjelesne težine (bruto
vrijednost ne otvorene čitave divljači) (De g m eč ić
2006), stoga se za izračun vrijednosti ukupne tjelesne
težine (bruto) možemo koristiti tom činjenicom. Dvogodišnje
mužjake odabiremo prema izgledu prvih rogova,
ali i po tjelesnom razvoju. Što se tjelesne težine tiče,
dvogodišnji mužjak (ako je pokazao zadovoljavajuće
rogove) ostaje u populaciji ako ima 80 i više kilograma
bruto tjelesne težine. Na prvi se pogled klasiranje mužjaka
na tri i više godina starosti čini široko (pogotovo
kada znamo da se jelen mužjak tjelesno razvija do devete
godine), no te mužjake odabiremo iz populacije ponajprije
na temelju razvijenosti ili nerazvijenosti rogovlja.
Ovaj prosjek tjelesnih težina može poslužiti pri planiranju
količine divljačine jelena mužjaka.


Analiza morfometrijskih značajki rogovlja (težina,
duljina grane, opseg vijenca i dr.) dala je sljedeće vrijednosti
uzoraka: najmanju vrijednost, najveću vrijednost
i aritmetičku sredinu vrijednosti. Poznavajući površinu
lovišta, stanišne uvjete, brojnost populacije i način
gospodarenja, dobivene vrijednosti dale su nam
smijernice za formiranje uzgojnih mjera, a i olakšavaju
praksu selekcijskog odstrjela.


Dobni razred tri do pet godina formiran je iz razloga
jer se u te tri godine moraju provesti najrigorozniji
selekcijski zahvati – riječ je o nositeljima budućnosti
populacije. Dobni razred šest do osam godina trebao bi
poslužiti za ujednačavanje željenih karakteristika rogovlja
(broj parožaka i sl.), a posljednji dobni razred finalni
je proizvod – pokazatelj uspjeha.


Kada kroz dobne razrede aritmetička sredina duljine
grana roga, duljine paroška srednjaka, oba opsega,
težine rogovlja te CIC-točke pokažu natprosječne vri


jednosti, rogovlje takvih grla dostižu vrhunske vrijednosti
(I s ak o vi ć 1968). U tablici 1. prikazane su srednje
vrijednosti mjerenih vrijednosti trofeja odstrijeljenih
grla. Upravo nam te vrijednosti mogu poslužiti prilikom
selekcijskog odstrijela. Ono što uzgajivač koji
odabire može najlakše uočiti je ukupna duljina grane,
duljina srednjaka i broj parožaka. Odabir temeljen na
ta tri elementa, dakle što veća ukupna duljina grane, što
dulji parožak srednjak te što veći ukupni broj parožaka,
bez sumnje će osigurati potrajnost gospodarenja. Podižući
srednje vrijednosti mjerenih parametara (tablica 1)
možemo smatrati da uspješno gospodarimo. Jasno na
mjerene vrijednosti osim selekcijskih zahvata utječu i
mogućnosti/uvjeti staništa, dobno/spolni sastav, genetski
uvjetovana ograničenja, gustoća naseljenosti, klimatski
faktori, zdravstveno stanje i dr.


Ciljeve postavljene planovima gospodarenja može
ostvariti samo zdrava divljač. Pod pojmom zdrava,
smatra se otporna i fiziološki jaka divljač. Otpornost na
neku pojavu je pitanje evolucije, dok je fiziološko stanje
pitanje ponajprije ishrane. Potrebno je istaći kako
je organizam divljih životinja čitav život izložen suživotu
sa čitavim nizom unutarnjih i vanjskih parazita i
jednako tako izložen čitavom nizu oboljenja (Richt
e r i Ni k o l a n di ć 1982, P et r o vi ć i dr. 1966). Danas,
ali i u vrijeme kada su uzimani podaci za analizu,
dakle od 2001. g. do 2006.g., na području istraživanja
potvrđena je pojava novog parazita, velikog američkog
jetrenog metilja (Fasciloides magna) (S la vi c a i dr.
2005). Tijekom navedenih godina prisutnost novog parazita
potvrđena je u velikom broju odstrijeljenih grla,
potvrđen je i kao uzrok uginuća jelenske divljači i jednako
tako su grla, koja su zbog lošeg tjelesnog stanja
izlučena iz populacije lovišta, bila napadnuta upravo
od tog istog parazita. Sigurno je da veliki američki metilj
fiziološki iscrpljuje napadnutu jedinku koja samim
tim nije u mogućnosti potpuno pokazati svoj genetski
potencijal. Proteklih godina pokrenuta je akcija suzbijanja
fascioloidoze u suradnji sa stručnjacima Veterinarskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te se pristupilo
liječenju jelenske divljači podunavskog područja.


Kao zaključak možemo reći kako je očigledno da se
svijet jelena i slika staništa mijenja. Uz evoluciju, potrebna
je i aktivna, dinamična zaštita jelenske divljači
mjerama gospodarenja, kako bi očuvali i koristili neprocjenjivi
potencijal i bogatstvo koje nam priroda nudi.
Danas kada na tržištu lovnog turizma i lovnog gospodarenja
opstaje samo vrhunski proizvod (usluga lova, lovnih
pansiona i kapitalni trofeji), potrebno je i nadalje
pratiti i proučavati sve čimbenike koji mogu utjecati na
kvalitetu jelenske populacije podunavskog područja, te
na taj način omogućiti našim prirodnim bogatstvima
konkurentnost na svjetskom tržištu.