DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2007 str. 2 <-- 2 --> PDF |
RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA ORGANIZACIJA JAVNE RASPRAVE O KANALU DUNAV-SAVA U ovome broju našega časopisa objavljujemo pretisak iz rubrike Tribina, časopisa za vodno gospodarstvo “Hrvatske vode”, lipanj 2007. godine. U rubrici su dva napisa, prvi je komentar zamjenika glavnoga urednika “Hrvatskih voda” Ljudevita Tro p a na, dipl. ing. građ. na Riječ glavnoga urednika iz “Šum. lista” broj 3–4, 2007., koji mi zamjera što sam zamolio glavnoga urednika da mi dostavi tekst Studije o utecaju Višenamjenskoga kanala Dunav-Sava (VKDS) na šumske ekosustave. Drugi napis upućen je meni osobno, a uputio ga je prof. dr. sc. Josip Maru ši ć , glavni urednik “Hrvatskih voda”, u svezi s članakom Martina Schn e id e r a - Jaco bya, objavljenih u “Šum. listu” 2002. i 2006., te izvješća tajnika Hrvatskoga šumarskoga društva na 110. izbornoj skupštini u lipnju 2006. godine, o stajalištu šumarske znanosti i struke o VKDS, što prof. Marušić smatra neprimjerenim. U dalnjem tekstu koji se sastoji od 12 točaka, podsjeća na razvoj zamisli o gradnji Kanala Dunav-Sava i dosadašnjim pripremama za ostvarenje najnovijega projekta VKDS. U točkama 10. i 11. autor predlaže kako organizirati javnu raspravu te kako da bi se usuglasila mišljenja za i protiv kod svih struka koje su sudjelovale u izradi projekta, u smislu donošenja zajedničkih zaključaka. Budući da je jedan detalj vezan uz napis oba autora, želim ga pojasniti. Gotovo istovjetan tekst poslao je glavni urednik u kolovozu 2006. godine, kako bi se tiskao u “Šumarskom listu”. Zbog toga što sam duže vrijeme bio na bolovanju (dvije operacije) odgovorio sam tek u studenome 2006. godine, saznavši u međuvremenu iz intervjua prof. Marušića u tjedniku “Business” kako je dovršena Studija o utjecaju VKDS na šumske ekosustave. Smatrao sam kako bi šumarstvo neminovno moralo imati uvid u taj dokument, pa sam zamolio glavnoga urednika “Hrvatskih voda” i ujedno koordinatora izgradnje VKDS da nam pošalje spomenutu Studiju. Odgovor je prema izjavi zamjenika glavnoga urednika poslan 29. prosinca 2006., ali nikada nije stigao. Kako on izjavljuje, Studija o utjecaju VKDS na šumske ekosustave nije ni u kakvoj vezi s prvim pismom glavnoga urednika i mojim odgovorom u kojemu molim tekst Studije kao uvjet tiskanja poslanoga teksta, i navodno postupio sam neuobičajeno. No, tu zamolbu smatrao sam akademskom i kolegijalnom. Posebno sam naglasio da se kao struka slažemo s raspravom o Kanalu koja se predlaže u Akademiji tehničkih znanosti. Teško je, međutim, povjerovati da koordinator izgradnje VKDS ne može pribaviti Studiju o utjecaju toga objekta na šume, te da ipak postoji neki drugi razlog zašto se Studija ne šalje. U međuvremenu HŠD je Studiju o utjecaju VKSD na šumske ekosustave koju je izradila tvrtka OIKON dobilo od jedne nevladine udruge. Martin Schneider-Jacoby surađuje sa šumarskom znanošću u i strukom više od 25 godina. Smatramo ga izvrsnim biologom, a posebice ornitologom i znalcem ekologije krajobraza. Njegova ideja o pticama kao indikatoru staništa nizinskih prostora predstavlja značajan domet u ornitologiji. U današnjoj suvremenoj ekologiji Martin Schneider-Jacoby zauzima visoko mjesto u borbi za održanjem biološke raznolikosti, održivoga razvoja te općoj zaštiti prirode. Njegov Euronatur je vodeća europska ekološka institucija priznata u Europi i svijetu. Poznato je kako je upravo on bio glavni inicijator za osnivanje Parka prirode Lonjsko polje. Smatramo da su njegova iskustva o nepovoljnom utjecaju suvremene tehničke civilizacije na prirodu i okoliš zapadne Europe dragocjena, te zaslužuju pozornost. On je jedan od rijetkih biologa koji je shvatio kako hrvatsko šumarstvo postupa sa svojim šumama u skladu s održanjem biološke raznolikosti, održivoga razvoja i prirodnosti šume. O njegovim iskustvima i prijedlozima potrebno je dobro razmisliti, jer su nedvojbeno dobronamjerna, što se zasigurno odnosi i na vodoprivredu. Uvjeren sam kako Martin Schneider-Jacoby dobro i korisno uzvraća gostoprimstvo koje mu pruža Država Hrvatska. Zapanjuje činjenica kako korisnici prostora kao što su vodoprivreda, elektroprivreda, cestogradnja, urbanizam i industrija, HEP i INA vrlo malo znaju o nizinskoj šumi i njezinoj osjetljivosti na promjenu postojećih vodnih prilika, kojima se prilagodila u svojemu tisućgodišnjem postojanju, a šumarska iskustva i primjedbe shvaćaju kao atak na svoju struku, pa čak i na Državu. Hidrološke prilike šumskoga staništa jedne mješovite prirodne lužnjakove šume mogu promijeniti svaki relativno mali melioracijski kanal koji je presjekao tokove podzemnih voda. Zapanjujuće je zapravo kako se malo vjeruje u iskustva šumarske struke s nizinskim šumama, koje s ekološkoga, biološkoga, gospodarskoga, genetskoga, zdravstvenoga, izletničkoga, klimatskoga, vodozaštitnoga, vjetrobranoga i esteskog stajališta, predstavljaju neprocjenjivu i nezamjenjivu infrastrukturnu i vrlo isplativu gospodarsku kategoriju, čiji gubitak najčešće ima za posljedicu ekološku katastrofu koju doživljavaju sinovi i unuci graditelja. Tako bi se trebalo razmišljati kod svakog tehničkog zahvata u šumoviti prostor nizinskih šuma, prilagodivši ga životu šume, uključujući pritom i projektirani kanal Dunav-Sava. Uvjeren sam kako će stručnjaci ostalih struka poslije spoznaja o šumarskim istinama kao rezultatima dugoročnih istraživanja u nizinskim šumama, promijeniti svoje projekte. Tako je primjerice poznato, kako hidroelektrane nultoga pada manje utječu na promjenu vodnih odnosa, a uporno se gura nepovoljnija inačica. "r Prof. dr. sc. Branimir Prpić Naslovna stranica – Front page: Sjeverni Velebit – pogled na Rožanske kukove, Gromovaču i Crikvenu s prijevoja Veliki Alan Mt. North Velebit – a view of Rožanski kukovi, Gromovača and Crikvena from the Veliki Alan pass (Foto – Photo: B. Hrašovec) Naklada 1870 primjeraka |