DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 87 <-- 87 --> PDF |
vunska šuma sutra (i prekosutra) autor zaključuje naoko jednostavnom formulom:...”treba vratiti autohtonu vegetaciju u Motovunsku šumu”, a do povratka u “originalno” stanje bilo bi potrebno privođenje funkciji starih korita rijeke Mirne i njene pritoke Butonige”! Bez sumnje, riječ je o dugotrajnom procesu na kojem će raditi nekoliko generacija šumara. Šumarnik Christian Gallo je to već počeo, i to ne samo ovom pričom. Drugu priču o tartufima u Motovunskoj šumi ispričao nam je, kako smo to istakli u uvodu, šumarnik Josip Hrka, koji je o tartufima do sada objavio više stručnih članaka, a 1988. g. u nakladi zagrebačke “Mladosti” tiskao i monografiju Tartufi. Priču je podijelio u sljedećih pet poglavlja: Tartuf i njegova “biljka domaćin” (1), O vrstama tartufa (2), Povijesni pregled poznavanja tartufa u Istri (3), Ugroženost tartufa u Motovunskoj šumi (4) i Obnova tartufišta (5). Bez šume nema tartufa. Šuma, stablo, korijen stabla i tartuf sudbonosno su organski povezani, reći će u uvodniku svoje priče autor. Kako u životu ove gljive sudjeluje i voda, i to ona “ljudskom rukom usmrćene rijeke Mirne”, Josip Hrka smatra da je revitalizacija starog toka Mirne danas moguća i tehnički lako rješiva! No to nije jedini uvjet da se tartuf održi, da ga beru i uživaju u toj deliciji i generacije koje dolaze. Tartufom se danas loše gospodari. “Gužva se povećava, održivog reda nema, dio ljudi sakuplja ga u krivo vrijeme, izrazito negativno ekološko ponašanje raste.” Zacijelo ne bez razloga. Nije tajna u istarskom kraju, da su ljudi i kuće podigli od sakupljanja i prodaje tartufa. U knjižici su opisane četiri vrste tartufa: istarski bijeli tartuf (Tuber magnatum), zimski crni tartuf (T. melanosporum), još jedan zimski crni tartuf (T. brumale) i ljetni crni tartuf (T. aestivum). Zbog očaravajućeg mirisa i okusa (!) najtraženiji je i postiže najvišu cijenu istarski bijeli tartuf, kojemu je Motovunska šuma daleko najbolje stanište. Sve do tridesetih godina prošloga sto- IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA ljeća, kada su pokrenuta prva istraživanja tartufa u Istri, ove su gljive smatrane “smrdljivim krumpirima”, kojima su se hranile svinje. Kakvo se bogatstvo krije u podzemlju Motovunske šume prva će otkriti Šumarija Buzet, kada je preuzela upravu nad tom šumom i stala izvoziti tartufe u susjednu Italiju u svježem i konzerviranom stanju. Prvoj i drugoj priči autori su na kraju knjizi dodali posebno zajedničko poglavlje Ka budućnosti Motovunske šume i tartufa u njoj. Ustvrdivši da od nekadašnje “raskoši” danas, kada je u pitanju Motovunska šuma, imamo “samo ostatke tih bogatstava”, autori se s pravom pitaju: Hoćemo li ih očuvati ili satrti? Izbor je na ljudima. Ova knjižica, kao i otisnuti stihovi pjesnika Vladimira Nazora, želi pomoći pri odabiru: Motovunsko šumo Skakat ću po tebi Ti zeleno more Ko po zelen-raju, Otvori mi mladom Lijepa diko naša, Svoje čarne dvore! Motovunski gaju! Knjižicu Motovunska šuma i tartuf obima 47 stranica izdale su Općina Oprtalj i Hrvatski centar “Znanje za okoliš“ Zagreb. Urednik je Vladimir Lay, oblikovanje potpisuje Igor B je l a c, a tiskala ju je Tiskara GIPA d.o.o. Zagreb, u nakladi od 500 primjeraka u travnju 2007. g. Knjiga je bogato ilustrirana odličnim fotografijama, pretežito u boji. Uz autore teksta Christiana Galla i Tomislava Hrke, kao autori fotografija navode se: Aleksander Krt, Ranko Dokmanović, Gordana Čalić-Šverko, Goran Šebetić i Zoran Laganis. Dok u publikacijama takve i slične vrste obično nalazimo upozorenje: Nijedan dio ovoga djela ne smije se preslikavati ni umnažati bez pristanka nakladnika..., nakladnik ovoga simpatičnog djelca dobrohotno u impressumu poručuje: Ovo djelo je opće dobro i može se koristiti prema potrebama čitatelja. Čestitam! Alojzije Frković STANJE ŠUMA I ŠUMSKOG FONDA ISTRE NAKON II . SVJETSKOG RATA Proučavajući povijest naše struke na području Istre, tragajući za određenim podacima u arhivima, naišao sam na interesantan podatak u Državnom arhivu u Pazinu. Radi se o Procjeni vrijednosti istarskih šuma, što ga je za potrebe novoosnovanog (travanj 1946. god.) Privrednog vijeća za Istru i Rijeku sačinio Oblasni NOO za Istru, odnosno njegov Odjel šumarstva i šumske industrije. Procjena je napisana na 30-tak stranica, koje sadrže tablice katastra, površina, obrasta, etata, sporednih užitaka, te obračun vrijednosti šuma do 1918. godine (Austrougarska), gospodarenje od 1918. do 1943. (Italija), ratne godine 1940–1945, te konačno stanje istarskih šuma 1946. godine. Pokušat ću prikazati ono najinteresantnije. Obračun vrijednosti šuma odnosi se na šume poluotoka Istre, Cresa i Lošinja, Liburnije, Ćićarije te područje Klane, s ukupnom površinom šuma od 154.000 ha (Talijanske službene evidencije), od toga obraslo šumsko tlo 124.000 ha, a neobraslo 30.000 ha. Od obraslog na visoke šume otpada 16.500 ha, srednje |