DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 67 <-- 67 --> PDF |
AKTUALNO O kanalu Dunav – Sava pisali smo u više navrata i glede toga projekta svima je poznato mišljenje šumarske struke. Ovih dana Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, raspisalo je javnu raspravu o kanalu Dunav – Sava. Hrvatsko šumarsko društvo ponovno je reagiralo i uputilo svoje mišljenje na adrese: Predsjednika RH, Vlade RH, Hrvatskoga sabora, MPŠVG, Hrvatskih šuma d.o.o., razne NVO i druge zainteresirane. U nastavku dajemo na znanje odnosnu predstavku. O KANALU DUNAV – SAVA SA ŠUMARSKOGA STAJALIŠTA Utjecaj promjena vodnih odnosa na nizinske šume Iz dosadašnjega šumarskoga iskustva različiti vodotehnički zahvati u šumovitim prostorima riječnih dolina Save, Drave i Dunava izazivali su promjene vodnih odnosa i staništa nizinskih šuma te fiziološko slabljenje i sušenje šumskoga drveća, i to ponajprije hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). Lužnjak je ekološki i gospodarski najvrednija vrsta nizinskih šuma s uskom ekološkom valencijom u odnosu na vodu kao ekološki čimbenik. Ako razina podzemne vode padne trajno do 0,5 m, korijenje se mladih lužnjakovih stabala može adaptirati. Kod stabala starijih od 40 godina to se svojstvo gubi, a kako u Spačvi, najvećoj cjelovitoj šumi hrasta lužnjaka u Europi, prevladavaju starije i stare lužnjakove šume, stabla su vrlo osjetljiva na trajni pad razine podzemne vode. Premalo i previše vode fiziološki nepovoljno utječe na hrast lužnjak pa su promjene vodnih odnosa izazvane vodotehničkim zahvatima prouzročile sušenje više milijuna kubnih metara hrasta lužnjaka u prošlom stoljeću u Hrvatskoj. Takva sušenja, koja su pretežito imala značenje ekoloških katastrofa, dogodila su se u Pokupskim šu- mama kod Karlovca (kanal Kupa – Kupa i autocesta Zagreb – Karlovac), Turopoljskom lugu i u šumi Kalje (kanal Sava – Odransko polje), u Posavskim šumama između Sunje i Hrvatske Dubice (melioracija bosanskodubičke ravni), u šumi Spačvi 1932. godine (izgradnja zaštitnoga nasipa uz rijeku Savu), u poplavnim šumama uz hidroelektrane Varaždin, Čakovec i Dubra va, te u gotovo svim dijelovima nizinskih šuma u Hrvatskoj samo nešto manjega opsega. Kanal Dunav - Sava (KDS) do danas je najveći planirani vodotehnički zahvat u šumoviti prostor istočne Slavonije, koji bi zasigurno izazvao nepovoljan utjecaj na nizinske šumske ekosustave. Promjenu staništa koju izazove vodotehnički zahvat uglavnom se odnosi na podzemnu vodu, na njezino sniženje ili povišenje, što je za hrast lužnjak ili presuho ili premokro. U staništima nizinskih šuma pod utjecajem KDS izostat će kolebanje podzemne vode, što je također vrlo nepovoljno za uspijevanje hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drveća. Medu šumama ugroženima budućim utjecajem KDS nalazi se cjelovita šuma Spačva površine preko 40 000 ha sastavljena pretežito od hrasta lužnjaka (70 %). Spačva ima golemo bioraznolikosno, genetsko, prirodozaštitarsko te vrlo naglašeno ekološko zatim ekološko-fiziološko značenje (vezivanje ugljika koji smanjuje opasnost od učinka “staklenika atmosfere” i ublažava globalno zatopljenje). Godišnji prirast šumskoga drveća iznosi u Spačvi 294.903 mČ korisnoga drva, čija prosječna cijena na našem tržištu iznosi 13.978.047 € . Općekorisna godišnja vrijednost iznosi prema načinu procjene u EU-u 420 milijuna € . Navedeni je iznos tek pokušaj kako bi se praktički neprocjenjiva vrijednost te prirodne europske oaze ipak nekako procijenila zbog usporedbe s predloženom investicijom. Mišljenje Hrvatskoga šumarskoga društva koje predstavlja šumarsku struku i znanost Primjedbu o nepovoljnom utjecaju KDS na nizinske šume dao je predstavnik šumarstva u replici na znanstvenoj raspravi “Uloga i značaj višenamjenskoga kanala Dunav – Sava” održanoj 3. ožujka 1989. godine u Vinkovcima. Raspravu je organizirala Privredna komora Slavonije i Baranje iz Osijeka i Biotehničkoznanstveno- nastavni centar Sveučilišta u Osijeku. Na raspravi je sudjelovalo 159 pretežito vodoprivrednih djelatnika i samo 13 šumara. Raspravu koju je vodio ondašnji sekretar za vodoprivredu SRH Branko Bergman išla je u prilog izgradnje KDS, a o njegovu utjecaju na okoliš nije se raspravljalo osim spomenute šumarske replike. Poslije osamostaljenja Hrvatske KDS je dobio zeleno svjetlo od Vlade Republike Hrvatske, koja zasigurno nije bila informirana o stajalištu šumarske znanosti i struke te zaštitara prirode i okoliša jer su ta stajališta prešućena. |