DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 41 <-- 41 --> PDF |
D. Ballian, F. Bogunić, G. Božić: GENETIČKA VARIJABILNOST OBIČNE SMREKE . Šumarski list br. 5-6, CXXXI (2007), 237-246 Tablica 5. Procjena genetičke udaljenosti na temelju parova kod populacije smreka iz Bosne i Hercegovine: srednja alelna odstojanja (Nei 1972) Table 5 Estimates of genetic distances between pairs of Norway spruce populations in Bosnia and Herzegovina: mean allelic distances (Nei 1972) Grmec - Preodac 0,35 - Busije 0,26 0,36 - Rasticevo 0,30 0,33 0,34 - Vlasic 1,58 1,26 2,06 1,34 - Bistrica 0,52 0,37 0,60 0,27 1,56 - Igman – a 0,77 0,43 0,84 0,33 1,33 0,22 - Igman -b 0,61 0,39 0,60 0,28 1,24 0,21 0,18 - Zelegora 0,40 0,25 0,59 0,32 0,92 0,24 0,37 0,19 - Bijambare 0,64 0,43 0,84 0,30 0,92 0,23 0,21 0,27 0,23 - Tibija 0,52 0,38 0,75 0,25 1,05 0,32 0,42 0,48 0,34 0,25 - Romanija 0,39 0,40 0,36 0,27 1,54 0,34 0,37 0,19 0,28 0,45 0,54 - Han Krame 0,44 0,49 0,76 0,40 1,26 0,26 0,26 0,30 0,26 0,29 0,51 0,34 - od introduciranog sjemena nepoznatog podrijetla. Najveću udaljenost pokazuje u odnosu na populacije Busije (2,06 %), a najmanje u odnosu na populacije Bijambare i Zelengora (0,92 %). Ova odstupanja ne mogu se objasniti zemljopisnom udaljenošću, kao što je slučaj između populacija Busije i Bijambare, te Busije i Igman – a, s veličinom od 0,84 %. Interesantne su veličine odstupanja koje pokazuje populacija Bistrica, relativno niske vrijednosti udaljenosti u odnosu na deset istraživanih populacija, a razlog treba tražiti u njenom zemljopisno gledajući, središnjem položaju u Bosni i Hercegovini, a slično se ponašaju i populacije Igman – a i b. Srednja veličina diferencijacije ima prilično nisku vrijednost Dj = 1,91. Ova veličina upućuje na to da visoka proporcija ukupnog diverziteta (koja može biti procijenjena s oko 98 %), može to zahvaliti genetičkoj varijabilnosti između individua unutar populacijama. Inače ako analiziramo lokuse (Tablica 6), možemo primijetiti da lokus Gdh – A pokazuje najveći diferenciranost, što se može povezati s pojavom monomorfizma u devet populacija, te jako slabog polimorfizma u četiri populacije. Sljedeći lokusi 6Pdh – A, Mnr – C, Lap – B također prema svojim veličinama imaju važan udio u diferencijaciji, ali razlog tome treba potražiti u velikom broju registriranih alela (Tablica 3). Za razliku od njih, kod lokusa Got – C imamo pojavu klinalne varijabilnosti za alele C2 i C4 (Tablica 3). Iz dendrograma (Slika 3 i 4) vidljivo je da se populacije mogu grupirati u tri grupe. Jednu od grupa predstavlja populacija Vlašić, koja je u cijeloj analizi pokazivala odstupanje. Druge dvije grupe dijele se prema zemljopisnoj pripadnosti populacija. Tako imamo grupu populacija zapadne Bosne (Grmeč, Busije, Preodac i Tablica 6. Populacijska diferenciranost (Nei 1978) Table 6 Population differentiation (Nei 1978) Gen - lokus Diferenciranost (Dj) Gen lokus Differentiation (Dj) Idh - A 1,68 Idh -B 1,47 Mdh - A 0,85 Mdh -B 1,26 Mdh -C 1,14 Lap - B 2,51 Got - A 1,64 Got - B 1,80 Got - C 2,40 Pgm - A 0,97 Pgi -B 2,42 Gdh - A 7,72 Skdh - A 2,70 6Pgdh - B 0,89 6Pgdh - C 2,63 Fest - B 1,01 Mnr - A 1,12 Mnr -C 2,87 Aco - A 0,66 6Pdh - A 3,76 Sredina - Average 1,91 Rastičevo), što je bilo i za očekivati s obzirom na zemljopisnu udaljenost između njih. Izuzetak čini populacija Tibija (Olovo) koja se pridružuje njima, a što može biti posljedica broja individua u uzorku, odnosno povijesnog antropogenog djelovanja u njoj kroz selektivne sječe. U drugoj grupi su populacije istočne jugoistočne Bosne (Bijambare Romanija, Han Krame, Igman – a i b, |