DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 40 <-- 40 --> PDF |
D. Ballian, F. Bogunić, G. Božić: GENETIČKA VARIJABILNOST OBIČNE SMREKE . Šumarski list br. 5-6, CXXXI (2007), 237-246 Međupopulacijska varijabilnost – Interpopulation variability Dobivene veličine za unutarpopulacijsku varijabilnost predstavljene su u tablici 4. Srednji broj alela po lokusu kretao se od 1,80 kod populacije Vlašić, do 2,60 kod populacije Han Krame. Inače ova veličina je u izravnoj vezi s brojem analiziranih individua, ali smo broj analiziranih individua u ovom istraživanju ujednačili na 50. Tako dobivene visoke veličine za populacije Han Krame i Grmeč ne možemo povezati s brojem analiziranih individua. Inače jedna je krajnja istočna populacija a druga zapadna, te su predstavnici visokovrijednih prirodnih šuma u tim područjima. Interesantna je veličina koja je dobivena za populaciju Vlašić, a što je izgleda izravno povezano s njenim podrijetlom koje nije autohtono, što potvrđuje ovo istraživanje. Ostale populacije iz ovoga istraživanja također pokazuju visoke vrijednosti ovog svojstva. Postotak polimorfnih lokusa prilično je visok u svim populacijama, osim u populaciji Vlašić, što poppovezujemo s ss njenim podrijetlom. nj Također relativno nizak postotak imamo u populaciji Tibija (75 %), što bi se moglo povezati s povijesnim razvojem i povijesnim antropogenim utjecajem čovjeka na tu populaciju. Inače interesantna j ja e ee jako visoka vrijediz nost dobivena za populaciju Grmeč iz zapadne Bosne. Parametri genetičke varijabilnosti ukazuju na postojanje velike raznolikosti u učestalosti alela između 13 populacija smreke u Bosni i Hercegovini. Tako je najveća raznolikost nađena u populaciji Han Krame, koja je i najistočnija (Vgem = 37,0 i ne = 1,355). Kod populacije Vlašić registrirana je jako mala veličina raznolikosti, značajno ispod prosjeka glede ostalih istraživanih populacija (Vgem = 27,5 i ne = 1,277). To može biti još jedan dokaz o neautohtonosti smreke u toj populaciji. Ostale populacije imaju veličine raznolikosti veće od Vgem = 32,0, koja jeregistrirana u populaciji Preodac i koja je najniža. Tablica 4. Mjere genetičke varijabilnosti, raznolikosti i heterozigotnosti za 13 populacija smreke u Bosni i Hercegovini. Table 4 Measures of genetic variability, diversity and heterozygosity on 13 populations of Norway spruce in Bosnia and Herzegovina Populacija Populations Grmec Preodac Busije Rastičevo Vlašić Bistrica Igman -A Igmati -B Zelegora Bijambare Tibija Romatiija Han Krame Varijabilnost Variability A/L P (%) 2,55 90 2,35 80 2,30 80 2,40 85 1,80 65 2,50 85 2,45 85 2,35 85 2,40 85 2,50 80 2,40 75 2,30 80 2,60 85 V gem 35,2 32,0 35,6 36,0 27,5 35,8 33,8 35,5 34,0 35,5 33,6 36,4 37,0 Također smo analizirali stvarnu i očekivanu heterozigotnost. Stvarana je varirala od 18.4 % kod populacije Preodac do 24,0 % kod populacije Romanija. Veličina očekivane heterozigotnosti je kod pet populacija veća od stvarne, što nam ukazuje na pojavu negativnih veličina fiksacijskog koeficijenta, odnosno inbridinga. Raznolikost Diversity ne 1,355 1,330 1,378 1,375 1,277 1,361 1,335 1,353 1,326 1,336 1,352 1,380 1,355 Heterozigotnost Heterozygosity Hs, (%) H,e ( %) 20,2 20,7 18,4 19,2 21,7 21,5 20,0 21,4 21,0 16,9 21,6 21,4 20,7 19,9 22,3 21,1 20,4 20,2 19,9 20,4 19,8 19,7 24,0 21,8 20,8 21,6 U drugih osam populacija našli smo na veću očekivanu heterozigotnost, što upućuje na prisutnost imbridinga u tim populacijama. Razlike između stvarne i očekivane heterozigotnosti pokazale su značajnost na razini od 95 % samo kod populacija Vlašić i Romanija. Međupopulacijska diferencijacija – Interpopulation differentiation U ovom istraživanju genetička odstupanja procijenjena su uz pomoć metode Nei-ja (1972). Tako dobiveni rezultati, koji su prikazani u tablici 5, ukazuju da su najmanje razlike između populacija Igman – A i B s veličinom od 0,18 %, što je bilo i za očekivati, jer su to populacije s jednog užeg područja, no glede ekoloških uvjeta između tih populacija prisutna je značajna razlika o čemu izvještava B a l l i a n i sur. (2007). Dobiveni rezultat ukazuje na visoku genetičku sličnost između ove dvije populacije. Inače populacija Vlašić pokazuje veliko odstupanje u odnosu na sve ostale populacije, te time potvrđuje ranije navode da je ta populacija nastala |