DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 35 <-- 35 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 5–6, CXXXI (2007), 237-246 UDK 630* 165 (001) GENETIČKA VARIJABILNOST OBIČNE SMREKE šPicea abies /L./ H. Karst.) U BOSANSKOM DIJELU DINARIDA* GENETIC VARIABILITY OF NORWAY SPRUCE šPicea abies II..I H. Karst.) IN THE BOSNIAN PART OF THE DINARIC MOUNTAIN RANGE Dalibor BALLIAN´, Faruk BOGUNIĆ´, Gregor BOŽIČČ SAŽETAK: Priznatim izoenzimskim biljezima, izvršili smo molekularno genetičku identifikaciju dijela prirodnih populacija smreke u Dinaridima, na širem području Bosne i Hercegovine. Uporabom izoenzimskih biljega analizirali smo 13 populacija smreke (Picea abies Karst.), dok smo varijabilnost analizirali uporabom 13 enzimski sustava, te proveli analize na 20 polimorfnih lokusa, sa 73 alela. Prosječan broj alela po lokusu kretao se od 1,80 do 2,60. Analizom smo utvrdili postojanje velike varijabilnosti unutar populacija, te za gen lokus GOT – C postojanje klinalne varijabilnosti. Genetički multilokusni diverzitet iznosio je od 27,5 do 37,0, a gen pool diverzitet od 1,277 do1,380. Provedeno istraživanje pokazalo je da populacija Vlašić ne pripada autohtonim, prirodnim populacijama smreke u Bosni i Hercegovini. Dobivena srednja alelna udaljenost između analiziranih populacija kretala se od 0,18 % do 2,06 %, te postoji povezanost između genetičkih i zemljopisnih udaljenosti, s izuzetkom populacije Vlašić. K l j uč n e r i je č i : obična smreka (Picea abies /L./ H. Karst.), izoenzimi, varijabilnost, populacija UVOD – Introduction Obična smreka (Picea abies Karst.) predstavlja jed1996; Hosius i Bergmann 1993; Longauer i nu vrlo značajnu vrstu šumskog drveća s gospodarsur. 2001, P a ca l aj i sur. 2002). skog i ekološkog gledišta, te najvećom varijabilnošću Dinaridi imaju izmijenjeno kontinentalnu klimu, a u Europi (K o s k i i sur. 1997), a, pa tako i u Bosni i smreka se u njima nalazi na granici svog prirodnog ras Hercegovini. Zbog svoje važnosti zauzima jedno od prostiranja. Tako se u Dinaridima nalazi između dvije prioritetnih mjesta u istraživanju genetičke strukture kontrastne klimatske zone, tipične kontinentalne Pa prirodnih populacija (Božič i sur. 2003; Geburek nonskog bazena i mediteranske Jadranskog primorja, 1999, Longauer i sur 2001), kao i utjecaja ekoloških što joj uz disjunkcijsko područje rasprostiranja vjerojat čimbenika na strukturu populacija (Božič 2002, no daje specifičnu genetičku strukturu. Inače smreka Lo n g au e r i sur. 2001), te utjecaja zagađivanja i pro pokazuje veliku osjetljivost na ekstremno kontinentalnu padanja smrekovih šuma (Bergmann i Hosius klimu, a posebno na zimske suše (Tr a n q u i lli n i , 1979, Sa k ai i L a rc h er, 1987), te takva staništa u Di naridima izbjegava. Inače prema nekim autorima Manji dio ovog istraživanja prezentiran je na skupu – IV simpo( Huntley i Birks, 1983; Schmidt – Vogt, 1978, zij poljoprivrede, veterinarstva i šumarstva – “Strategija razvoja R ava z zi 2002) podrijetlo smreke iz područja Dinari domaće proizvodnje”, Zenica, 28–29. 9. 2006. i izaći će u zborniku radova kao prethodno priopćenje. da treba tražiti u Balkanskom glacijalnom pribježištu. Doc. dr. sc. Dalibor Ballian, mr. sc. Faruk Bogunić, Stoga bi populacije središnjih Dinarida trebale sadrža Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu 2 vati visoku genetičku varijabilnost uz minimalno redu- Dr. sc. Gregor Božič, Šumarski institut u Ljubljani 237 |