DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 18     <-- 18 -->        PDF

M. Prka, A. P. B. Krpan: PROBLEM ODREĐIVANJA SORTIMENTNE STRUKTURE JEDNODOBNIH Šumarski list br. 5-6, CXXXI (2007), 219-235
odluka u šumarskoj operativi. No, u njima se isto tako
ukazuje i na velike, ponekad nepremostive prepreke vezane
uz izradu, preciznost i praktičnu primjenu sortimentnih
tablica. Te se prepreke najčešće vežu uz sljedeće
činjenice:


kakvoća stabala i cijele sastojine rezultat je djelova


nja različitih abiotskih i biotskih činilaca,


ukupni obujam sastojine ne može poslužiti kao osno


va za planiranje sječe, izrade i privlačenja, a pogoto


vo ne kao osnovica za računanje financijskog priliva,


upotrebljivi obujam sastojine varira u širokom ra


sponu vrijednosti od približno 30 % do 80 % u odno


su na ukupni obujam sastojine,


distribucija drvnih sortimenata u pojedinim stablima


uvjetovana je raznolikošću njihova habitusa i pojav


nošću grešaka na i u stablu,


pojavnost grešaka, njihova veličina i brojnost na i u


stablu slučajnog je karaktera i teško se dovodi u ko


relaciju s mjerljivim parametrima stabla,


drvni sortimenti iste kakvoće nisu uvijek proizvede


ni iz stabala jednakih dimenzija i jednakih kakvoć


nih značajki,


postoje razlike između klasifikacije drvnih sortime


nata u pojedinim zemljama, a norme su razvrstava


nja podložne promjenama tijekom vremena,


pri određivanju kvalitete drvnih sortimenata uz mjer


ljive veličine daje se i niz subjektivnih ocjena,


sortimentna struktura gospodarskih sastojina dije


lom je posljedica čovjekovog utjecaja, a ti utjecaji


nisu dovoljno istraženi ni priznati.


Zbog navedenih razloga još nije pronađena metoda
određivanja sortimentne strukture koja bi bila relativno
brza, jednostavna i točna. Zajedničko svim dosadašnjim
metodama je da se primjernim stablima određuje ukupni
obujam i obujam sortimenata sekcioniranjem u dubećem
ili oborenom stanju (Pr a n j i ć , L u k i ć 1997).


Vondra (1995) navodi kako nijedan od pet tadašnjih
modela za procjenu sortimenata ne sadrži dovoljan
broj ulaznih parametara za objektivnu procjenu sortimenata
na razini odsjeka, te da je nepouzdana procjena
posljedica manjkavosti sortimentnih tablica i neujednačenih
načina provedbe procjene.


Tehnička oblovina skupni je naziv za sve vrijedne i
manje vrijedne sortimente koje nalazimo u krupnomu
drvu stabla, a koji imaju neku tehničku primjenu. Svakako
je korisno znati udjele tehničke oblovine u obujmu
stabla ili sastojine, jer će vrijednost stabla rasti s
povećanjem njezinoga udjela, s obzirom na to da tehnički
sortimenti po pravilu postižu višu tržišnu cijenu od
prostornoga drva. Ali pravu tržišnu vrijednost oslikat
će tek sortimentna struktura obujma krupnoga drva stabala
u sječini (K r p an , P r ka 2002).


Općenito gledajući, na utvrđivanje postotnog udjela
trupaca po razredima kakvoće negativno utječu ona


stabla koja ne sadrže sve sortimente koje bi po svojim
dimenzijama mogla sadržavati. To dovodi do pojave
dvaju odvojenih oblaka podataka, od kojih se jedan nalazi
na osi x, što onemogućava izjednačavanje. Uz to
izostanak određenog sortimenta tehničke oblovine ne
znači i lošiju sortimentnu strukturu određenog stabla
(Vu l e ti ć 1999).


Izostanak najkvalitetnijih razreda kakvoće tehničke
oblovine (furnirski trupci) u stablima koja bi ih prema
prsnom promjeru mogla sadržavati, ipak ukazuje na lošiju
sortimentnu strukturu tih stabala. Kod drvnih sortimenata
tehničke oblovine koji su sadržani u većini stabala
(manje kvalitetni drvni sortimenti – II i III klasa)
izjednačavanje podataka dovodi se u pitanje zbog rasipanja
vrijednosti tih drvnih sortimenata.


P ala d inić i Vule tić (2006) zaključuju da se dovoljno
precizni modeli procjene razvoja sortimenata
mogu definirati za razinu lokaliteta (sastojine/grupe stabala),
što bi prema njihovu mišljenju pri današnjem
stupnju informatizacije moglo biti izvedivo u operativi.


Na sortimentnu se strukturu sastojina izravno utječe
gospodarenjem šumama. Od samoga početka životnoga
ciklusa (ophodnje) jednodobnih sastojina, šumarska
struka svojim odlukama i radnjama utječe na prirodni
razvoj, pokušavajući postići što veći obujam u pogledu
proizvodnje biomase željenih drvnih vrsta, te u pogledu
kvalitete njihove sortimentne strukture. U prvim se dobnim
razredima utjecaj na sortimentnu strukturu očituje
primjenom kriterija selekcije kod provođenja njega i
čišćenja u branjevinama. Kasnije, sve do zrelosti sastojine
početkom oplodnih sječa, izravan čovjekov utjecaj
na sortimentnu strukturu očituje se kroz određivanje
vremena sječe pojedinačnih stabala, odnosno doznake
(selekcije) kojom provodimo propisanu vrstu sijeka.


Njega sastojina i stabala utemeljena je na činjenici
da je fenotip stabla rezultat genotipa i utjecaja okoliša,
odnosno stanišnih uvjeta. Njegom se spontana selekcija
stabala u sastojini zamjenjuje selekcijom na šumskouzgojnim
načelima (Matić 2003).


Odluke i radnje kojima gospodarimo šumama, zasnovane
su na znanstvenim načelima uređivanja, uzgajanja,
iskorištavanja šuma i ostalih šumarskih disciplina.
Znanost i operativa koja se rukovodi znanošću, moraju
osigurati rezultat takvoga operativnog postupka. Primjerice,
ako bi predviđenim intenzitetom prorede, zbog
nekoga iracionalnog razloga, u 80-godišnjoj bukovoj
sastojini posjekli najkvalitetnija (elitna) stabla, koja su
nositelji razvoja sastojine, sigurno bi polučena struktura
sortimenata (ukupno i po debljinskim stupnjevima) bila
kvalitetnija nego sortimentna struktura ispravno provedene
prorede u toj dobi. Glede na počela šumarske znanosti,
stvarni rezultat takvog operativnog postupka u
jednodobnim šumama ima upravo suprotan trend.