DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 109 <-- 109 --> PDF |
MEMORIAM BRANIMIR BARICEVIC, dipl. ing. šum. (1960 - 2006) Svake noći za te Boga molim sve ću pisme pokloniti tebi pivajući kamenu i drači sve đardine neka mi kite Croatio ka’mater te volim Croatio iz duše te ljubim umorna si samo mi ne plači. ja te volim ka’i mati dite. Još se sićam onih riči nek’te rani kora kruva što mi uvik priča ćaća, kapja vina, zrno soli, Nemoj sine nikud ići nek ti kušin bude stina zvoj je kamen, maslina i drača a Hrvatsku sine voli! pisme će ti pivati slavuji svirat će ti moje mandoline, svaku stopu ove zemlje ljubi kad odrasteš voljeni moj sine (“Croatio iz duše ti ljubim” Ante Sikirić) Pjesma koju je klapa INTRADA iz Zadra otpjevala ispraćajući kolegu Baričevića na vječni počinak U vrletima svog Velebita, uspi-vojske. Prigodnim izričajima sjećanjući s P.D. “Šumar” nekoliko kora-nja o Branimiru kojemu je i sam bio čaja do planinarske kuće “Alan” neko vrijeme predpostavljeni, uz (1406 m n/m) u subotu 24. lipnja pucnjeve počasne postrojbe, sva2006. god., na rukama naših kolega kom nazočnom istrgnuta je iskrena i dipl. ing. šum. Gorana Živkovića – bolna suza tuge za našim Baričkom, upravitelja Šumarije Metković i kako smo ga iz prijateljstva zvali. dipl. iur. Ivice Kodžomana, pravniNaš Branimir rođen je u Jasenika U.Š.P. Split, popustilo je i zastalo cama 4. siječnja 1960. god. u zaplemenito srce dobrog Duha šumara seoku Zelenikovac na južnim padiDalmacije, dipl. ing šum. Branimira nama Velebita, u obitelji bogatoj B a rič e v i ća , dragog kolege, a po-djecom, u siromašnom okružju kanajviše dobrog čovjeka i prijatelja. menitog krša, kao treće dijete od Iznenadnim pozivom Sveviš-osmero, majke Danke, kućanice i njeg, napustio nas je u zrelim godioca Ivana - Luke Baričević, koji je nama rodoljub i domoljub, čiji je žuljevitim rukama hranio i skrbio o život utkan u burno i bolno raztaju brojnoj obitelji, radeći kao građe radu ili pak druženju. Na oproštaj doblje hrvatskoga naroda, s nadom ju u vinski radnik širom domovine od Branimira na mjesnom groblju i u moguće bolje sutra. U svom Rovanjskoj, koje se nalazi u krševi-inozemstva, kamo ga je slala njegokratkom životnom putovanju dao je tim i kamenim korjenima Velebita u va tvrtka, a posljednja splitski svojom samozatajnošću, radišnošću kutu Masliničkog zaljeva i kanala, “Konstruktor”, kada umire 1989. s stručnošću svoj obol struci, pose-čije morske kapi vlaže, a Velebitska Majka Danka čuva dom i odgaja bice na obnovi šuma svoga zavičaja bura miluje kamenu ploču podjecu boreći se sa životnim nedaćai sljednjeg mu počinka, podno rodma u oskudnom okružju, ali uspijei ponositog Velebita, koji ga je iznog mjesta Jasenice, oprostio se u va djeci usaditi vjeru u Boga, ljunjedrio, ali i otimajući nam ga priime Hrvatskih šuma i Hrvatskog bav za Domovinu, dati im kruh u svojio, oteo nam dobrog Duha šušumarskog društva pomoćnik direkruke za samostalni život i poštovamara Dalmacije koji nas je proži-tora H.Š. dipl. ing. šum. Božidar nje najbližima, obitelji i ljudima mao svakim našim susretom, slučaj-in, uz počasni vod Hrvatske koji ih tijekom života okružuju. nim, dogovorenim ili pozivom u Long |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Bistro i oštroumno dijete krša – Branimir završava osnovnu školu u Jasenicama uz brojne obveze ranog dječaštva krševite i ruralne sredine. Uz roditeljsku pomoć odlazi u Zadar, upisuje i završava Klasičnu gimnaziju “Juraj Baraković” u Zadru. Stekavši temeljna znanja opće kulture i spoznaje bogate baštine svoje domovine, izrazio je želju nastaviti školovanje, što mu roditelji uz vlastita odricanja ne uskraćuju. Upisuje se na Sveučilištu u Zagrebu na studij šumarstva na Šumarskom fakultetu. Diplomira 21. studenog 1989. godine. Vraća se svojem domu u Jasenice, želeći barem dijelom uzvratiti svojim radom zahvalnost obitelji, posebno majci nakon smrti supruga. Traži zaposlenje u struci u najbližem gradiću Obrovcu, ali u tadašnjoj konstelaciji postojećeg nacionalnoga sastava stanovništva i uprave grada, a zbog svojeg političkog svijetonazora i domoljubnih stavova i uvjerenja, biva odbijen u Šumariji Obrovac. Prvo zaposljenje ostvaruje u Šumariji Šibenik 15. srpnja 1991. u začetku burnih događanja stvaranja smostalne države Hrvatske. Kada mu je Domovina napadnuta, iz domoljublja aktivno se uključuje u pripremama obrane i organiziranja dobrovoljačkih postrojbi u području Jasenica te prikupljanju i podjeli prvog naoružanja. Nakon mjesec dana rada kao on jpripravnik kk u uu Šumariji Šibenik, kao i Š dragovoljac odlazi u Hrvatsku vojsku u obranu jedine mu Domovine i Jasenica, roditeljskog doma u Zelenikovcu. Ubrzo od susjeda, najbližih bradatih “komšija”, uz podršku JNA, budu okupirana i popaljena naselja u okružju Obrovca među prvima u Hrvatskoj, spaljuju se Jasenice i njegov Zelenikovac, a obitelj sa zavežljajem odlazi u progonstvo u Zadar. Ostaje u Hrvatskoj vojsci na raznim ratištima, a 1. kolovoza 1992. nastavlja pripravnički staž u Šumariji Zadar na radovima uređivanja šuma. Nakon vojne akcije Oluja i oslobađanja okupiranih područja od četnika, obitelj povratkom nalazi popaljenu imovinu, a srce majke Danke iznenada za vječnost zastaje od tuge na pragu srušenog im doma. Od 1. listopada 1995. g. obnaša dužnost upravitelja Šumarije Obrovac. Samoprijegornim i odgovornim radom na ustrojstvu Šumarije i provedenim radovima na razorenom i popaljenom, a dostupnom području krša kojim gospodari, povjeravaju mu se planovi i financijska sredstva na realizaciji radova iz Zajma Svjetske banke na obnovi i zaštiti šuma obrovačkog područja. Od 1. prosinca 2000. god. do svoje iznenadne smrti radi na poslovima revirnika Šumarije Obrovac. Sjećamo se našeg Branimira, njegove postojanosti i iskrene ljubavi prema domovini i svojem narodu, kada mu kao upravitelju Šumarije Obrovac 1997. god. dolaze u “po sjet” predstavnici OESS-a, postavljajući mu uz ine upite provokativna glede nacionalnog sastava zaposlenika u Šumariji Obrovac, on im odmjereno odgovora: “Ja na ovoj ponositoj Planini boravim par tisuća godina u različitim oblicima i ne postavljajte mi pitanja strukture službenika u Šumariji koju ja vodim”! I danas smo zatečeni nevjericom, nedostaje nam naš Baričko, naš dobri Duh. Nedostaje nam dragog, iskrenog kolegijalnog, prijateljskog i duhovitog pristupa nama, uvijek optimističnog. Boreći se za Domovinu, vjerovao je u prijatelje i kolege i u one kojima je bio nadređen te one koji su mu bili voditelji u službi. Osiromašeni smo mi u šumarstvu Dalmacije, ali njegov odlazak je nenadoknadivi gubitak za njegove sestre: Mariju, Iku, Katu, Anu, Ljubicu i brata Martina i njihove obitelji, kojima su uz brojnu rodbinu, prijatelje, poznanike i sumještane, pohrlili oprostiti se i izraziti suosjećanje, kolege njegovog naraštaja s fakulteta, ali i brojni kolege šumari od Dubrovnika do Vukovara. Dragi naš Brane, kolega, a nadasve prijatelju i domoljubu, neka Ti Svevišnji udijeli zasluženi mir kojega si za života nesebično dijelio svojom skromnošću, a hrvatski kamen Tvog i našeg ponositog Velebita kojega si volio i branio, čuva Tvoje počivalište. Porin Schreiber, dipl. ing. šum. |