DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 103 <-- 103 --> PDF |
4. Istočni Baltik, Središnja Azija i Sjeveroistočna Azija: Zemlje u tranziciji: Teškoće u upravljanju požarima otvorenog prostora kao rezultat nedavnih socioekonomskih promjena, decentralizacije i institucionalnog jačanja 5. Južna i Jugoistočna Azija: Iskustva u community-based upravljanju požarima 6. Subsaharska Afrika: Učinci građanskih ratova, siromaštva i AIDS-a na održivo korištenje zemlje i upravljanje požarima. Okrugli stolovi i radionice: 1. Znanstveno-istraživački projekti u Europi 2. PARADOX projekt 3. Znanstveno-istraživački projekti u ostalim regijama svijeta 4. Povećanje sigurnosti izbjegavanje evakuacija u posljednji tren 5. Zaštita dišnih organa pri gašenju požara 6. CTIF – Međunarodna udruga vatrogasnih i spasilačkih zajednica 7. Izvješće o šumskim požarima u Španjolskoj 8. Smanjenje broja šumskih požara u Španjolskoj 9. Uloga vatre kao sredstva u globalnoj zaštiti ekosustava 10. Vatra, ekosustavi i stanovništvo: Prijetnje i strategije očuvanja bioraznolikosti 11. Održivo gospodarenje šumama i šumski požari 12. GOFC / GOLD Fire Implementation Team 13. Međunarodna suradnja na području upravljanja požarima 14. Kapaciteti državne uprave Kraljevine Španjolske u upravljanju šumskim požarima 15. Upravljanje zračnim snagama. Tijekom izlaganja moglo se čuti da prema podacima FAO organizacije svake godine diljem svijeta bude opožareno 400–500 milijuna hektara poljoprivrednih i šumskih površina, a poglavito zabrinjava veličina opožarenih šumskih površina, ponajprije zbog svima nam poznatih gospodarskih, ekoloških, socio-kulturalnih funkcija koje nam pružaju ti ekosustavi. S druge strane, kao i u nas, uzrok nastanka gotovo svih (95 %) požara otvorenog prostora je ponajprije ljudska djelatnost – bilo da se radi o spaljivanju poljoprivrednog otpada, kampiranja, planinarenja, spaljivanju smeća, pa sve do pripreme površina za sadnju i mnogih drugih. No, ovdje svakako treba skrenuti pozornost i na globalne klimatske promjene, s kojima se svakodnevno susrećemo, i koje svakako doprinose pojavi i razvoju požara otvorenog prostora, te stoga i ne čudi bojazan svjetske zajednice o mogućnosti širenj širenjširenja aa problematikepožara i na područja koja do sada, a ni u prošlosti nisu bila karakterizirana pojavom požara. Međunarodna zajednica upozorava i na stalni porast i širenje “nekontrolirane” poljoprivredne proizvodnje, turističkog pritiska i zlouporabe šumskih ekosustava u svim oblicima rekreacijskog turizma i proizvodnje, čime se izravno dovodi u opasnost opstanak lokalnih zajednica i očuvanje prirodnih resursa. Pojavom požara u takvim “pritisnutim” ekosustavima, degradacijom staništa nepovratno se gubi životno okruženje zauvijek. Stoga Organizacija Ujedinjenih naroda, po pitanju jačanja kapaciteta u upravljanju požarima otvorenog prostora, već više godina promovira jačanje međunarodne suradnje na bilateralnoj i multilateralnoj razini, s ciljem da se očuvanjem šumskih ekosustava postigne jedan od zacrtanih Milenijskih ciljeva: suzbijanje siromaštva i osiguranje održivog razvoja. U tom smislu i FAO organizacija poziva sve zemlje da putem međusobne suradnje i pomoći u obliku vatrogasne opreme (npr. zrakoplova) pridonesu lakšem upravljanju požarima otvorenog prostora na regionalnoj razini i ostvarivanju zacrtanih ciljeva. Unatoč alarmantnoj situaciji u svijetu, naglašeno je da je ipak najbolji i najučinkovitiji sustav borbe protiv požara – prevencija. U tom smislu iskustva mnogih zemalja pokazala su da je dobro osmišljenim i poduzetim preventivnim mjerama moguće uvelike smanjiti broj požara otvorenog prostora. Tu se ponajprije misli da dugoročne informativne i edukacijske kampanje o poimanju požarne opasnosti i problematike, edukaciju lokalnih zajednica o vrijednostima i funkcijama šumskih ekosustava, odnosno jačanje svijesti i podizanje zabrinutosti privatnih šumoposjednika za njihova “prirodna bogatstva”. Tijekom izlaganja izneseni su vrlo interesantni primjeri preventivnih djelovanja, i to primijenjeni ne negdje u bespućima Amerike, Australije ili Afrike, već u nama puno bližim zemljama po pitanju požarne problematike (Španjolska, Italija, Francuska). Ovdje treba svakako istaknuti pašarenje, kao jednu od mogućnosti smanjivanja požarnog opterećenja, a zatim i niz drugih edukacijskih metoda, ali i jednu također vrlo interesantnu, a možda još neistraženu metodu u nas – kontrolirano spaljivanje, odnosno stvaranje “crnih protupožarnih prosjeka”. Također valja napomenuti i postojanje određene vrste “poreza” u Španjolskoj koji plaćaju vlasnici posjeda ukoliko je isti opožaren, a nisu poduzete preventivne mjere zaštite, ili ne postoji plan zaštite za tu površinu, ili vlasnik posjeda nije pripadnik “dobrovoljne vatrogasne jedinice posjednika zemljišta”, i sl. Ovaj “porez” odnosi se na pokrivanje troškova gašenja požara na njegovome posjedu, s time da štetu na usjevu vlasnik snosi osobno. Kao jedan od osnovnih najvrjednijih čimbenika i ii n potrebnih za dobro planiranje i pravovremeno poduzi je i |