DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 91 <-- 91 --> PDF |
IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA POSJET HŠD OGRANAK “DALMACIJA” SPLIT HŠD OGRANKU POŽEGA Nakon višekratnih pregovora i dogovora ogranaka HŠD Požega i Splita i “pogađanja” tko će komu prvi u goste, krajem rujna 2005. godine požežani su posijetiti neodlučne i usporene “dalmoše”. Kako se Uprava šuma Podružnica Split proteže na 560 000 ha krša i odgovarajućih šuma uz razvedenu obalu Jadrana, na zračnoj crti od 340 km, na jugoistoku od rta Oštro na poluotoku Prevlaka, pa prema sjeverozapadu do N. P. Paklenica kod Starigrada pod Velebitom, bilo je teško odlučiti se što izabrati (s obzirom na “weekend-akciju”) od bisera u sedefastoj ogrlici s tisuću otoka, škoja i hridi, ali i dragulja submediterana: kanjona s rijekama i slapovima ili pak Biokovo s kotom sv. Jure 1762 m ili Dinaru iznad Kraljevskog Zvonimirovog grada Knina, s najvišim vrhom Lijepe naše – 1831m n/m. Naši gosti odlučiše se za jedan od najljepših bisera prirode i božje baštine, otok Mljet, površine 100 km2, s bujnom mediteranskom vegetacijom i Velikim i Malim jezerom koji u N.P. Mljet zahvaćaju 1/3 površine otoka. Neposredni domaćin bio im je ravnatelj N. P. Jakov Nodilo, dipl. ing. šum., sada i dopredsjednik HŠD Ogranak” Dalmacija” – Split. Prolazeći kroz park i najljepše predjele otoka, imali su priliku vidjeti da u vrijeme plime, more uskim kanalom utječe u Veliko jezero. Prema legendi o Homerovom junaku Odiseju, koji je proveo sedam godina zajedničkog života na Mljetu s nimfom Kalipso, kćeri Atlantovoj, “boginji ljudskog glasa” sklonoj ljudima i hedonističkom životu kojoj su Grci i Rimljani povjeravali i posvećivali šume, gajeve i gore, a kako je po legendi nimfa (“baba” kako su je Mlečani nazivali) doživjela duboku starost, to je i jedno mjesto dobilo ime “Babino polje”. S Mljeta, iz hotela “Quercus” iz Drvenika i dalje put zapada, stručni program završio je na objektu-lugarnici UŠP Split (neposredno iznad jezera hidrocentrale “Peruča”), pripadajućoj Šumariji Sinj, gdje je domaćin bio upravitelj Vlatko K u t e r o v a c, dipl. ing. šum. Na terasi ovoga poslovnog objekta, uz požeške tamburaše “Naša grana”, pjesmu i “ajmo još po jedn putnu!..”, kako bi druženje što duže trajalo, dugo smo se rastajali uz obećanje i našu prisegu posjetiti Slobodni kraljevski grad Požegu (od davne 1675. god). Ustrajnošću u to vrijeme našeg predsjednika dr. sc. Vlade Topića, marom tajnika Ivana Melvana, dipl. ing. šum., voditelja UŠP Split” i mr. sc. Zorana Đurđevića (sada predsjednika Ogranka), a s druge strane predsjednika HŠD Ogranak Požega Stjepana Blažičevića, dipl. ing šum., voditelja UŠP Požega Marijana A l ad r o vi ća , dipl. ing. šum., te upravitelja Šumarije Kamenska Borisa Milera, dipl. ing. šum. i upraviteljice Šumarije Kutjevo Dragice Š i m i ć , dipl. ing. šum., u travnju 2006. god. realiziran je obećani uzvratni posjet. Družina od 30 cura i momaka i nešto članova treće životne dobi, krenula je put Požege. Na začetku putovanja nije nas štedjela kiša, plašeći nas mogućim kišnim vremenom u “Zlatnoj dolini”, ali već na granici Slavonije, uz Božju pomoć i zaštitnika grada Požege Sv. Grgura, darovane su nam zlatne zrake sunca, pa je i uspjeh druženja bio potpun i bili smo istini za volju, mokri samo iz nutra ponuđenim zlatnim kapljicama subterraneus Vallis Aurea (podzemlja Zlatne Doline). Već u predgrađu Požege dočekao nas je dobroćudnim osmjehom predsjednik Ogranka Stipa i uveo nas u grad. Uz piće dobrodošlice, zakusku i degustaciju misnih vina kolege Đurčevića dipl. ing. šum., rukovoditelja komercijale Uprave, a i vinara, nakon dugog puta u smiraj dana, prema programu stigli smo u službene prostore i salu Šumarije Kamenska, gdje nas je dočekao voditelj UŠP Požega Marjan Aldrović, dipl. ing. šum. sa svojim suradnicima: upraviteljem Borisom Milerom, dipl. ing. šum., revirnikom Šumarije Požega Goranom Adžićem, dipl. ing. šum., pomoćnicom revirnika Slavicom Grgić, dipl. ing. šum. i djelatnicom g-đom Marijom Nuić. Upravitelj Uprave ukratko nas je uz brojne gospodarske podatke informirao s vrijednom djelatnošću na 6 šumarija i pogonu mehanizacije te gospodarenjem na 52 000 ha površine, s drvnom zalihom od 9 miljuna m3 i etatom |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 92 <-- 92 --> PDF |
od 150 000 m3. Uz riječi dobrodošlice naših domaćina i prigodne darove te zahvalu na prijateljskoj i srdačnoj dobrodošlici našeg predsjednika dr. sc. Topića, slijedila je šumarsko-lovačka večera i opuštenost uz slavonsko- dalmatinsku pjesmu i piće požeškog vinogorja. Večer je brzo protekla . U zoru nas je “pod svoje” prihvatio mr. sc. Juraj Ze l i ć dipl. ing., čija je funkcija revizor u Direkciji, želeći nam u kratkom raspoloživom vremenu što više približiti povjest Požege. Bilo je dojmljivo slušati ga kao vrsnog poznavanja povijesti Požege, grada na desnoj obali rijeke Orljave i kulturne baštine Vallis Aurea- Požege i Požeštine. Pisanim vrelima od 11. siječnja 1227. godine (castrum de Posega) papa Honorije III. potvrđuje katoličkom nadbiskupu Ugrinu vlasništvo tvrđave-grada Požege s posjedima i svim pravima na njih, preko burnih zbivanja u srednjem vijeku kao središtu županije, osim od 1533–1687. g. kada je pod Turcima bila središte sandžaka cijele istočne Slavonije do proglašenja od carice Marije Terezije 1765. godine kada postaje jedini kraljevski slobodni grad u Slavoniji. Zbog pretežito drvenih orijentalnih zgrada, grad više puta gori. Tijekom 18. i 19. stoljeća jezgra grada poprima građanski duh i karakter uređenog urbanog središta. Posjetili smo barokni Trg sv. Terezije Avilske, sa spomenikom fra Luki Ibrišimoviću, velikanu i osloboditelju požeškog kraja od osmanlija, pa Trg Svetog Trojstva. Saznali smo kako je požeška gimnazija starija je od splitske, ali ne i od dubrovačke. Tijekom šetnje lijepim i uređenim ulicama i trgovima s vrijednom kulturnom baštinom, domaćin nas je upoznao i s brojnim povijesnim odličnicima Požege (hrvatski pjesnik 20. stoljeća Dobrica Cesarić, utemeljitelj modernog slikarstva u Hrvatskoj Miroslav Kraljević i mnogi drugi povijesnici i umjetnici grada). Krajem prošloga stoljeća, 1991. god., nedaleko Požege osniva se nekakva srbočetnička SAO-krajina i iz Pakraca stižu prijetnje i okupacije sela: Kamenska, Mijače, Sažije, Strižjevicu i Kamenski Vučjak, pa prve četničke “krmače” 13. studenog 1991. padaju na grad Požegu, a već 2. prosinca srbo-četnici ubijaju, po običaju iz zasjede, 11 hrvatskih vojnika 123. požeške brigade. Istog dana osnovana je i Uprava šuma u Požegi. U akciji “Bljesak” ustanovljen je ustavno-pravni poredak RH na cijelom području Županije požeško-slavonske, a time i na područiju Vallis Aurea. Bila je to brza spoznaja o povjesnoj baštini, no još mnogo podatka od kolege i erudite mr. sc. Jurja Zelića, nisam uspio zapisati. Još jednom toplo zahvaljujemo na kratkom, ali sadržajno bogatom druženju. Krećemo u u drugi Danteov krug na privatno imanje obitelji poznatog i vrhunskog proizvođača vina Krauthaker. Pred ulazom imanja natpis: “Dobro došli u kutjevačko vinogorje Krauthaker”, a nakon ulaska osvrćući se čitam stražnju stranu: “Vino je lijek starosti, veselje mladosti”, što me veseli, jer prvo bit će koja kapljica za lijek, a iza nje i pokoja za sjetu. Dočekuje nas srdačno gosp. Zdravko Ketović, enolog i uvodi nas u podrum, ponavlja se svod od bordo boje opeka, a lijevo i desno drvene bačve u urednom postroju s odsjajem bijelog ovalnog rubnog prstena, rekao bih apoteka, a i pisalo je na ulazu “vino je lijek”. Slušamo o povijesti podrumarstva obitelji Krauthaker. Vlasnik gosp. Vlado Krauthaker prije rata radio je u Kutjevačkom podrumu vinarskog kombinata Kutjevo i stekao znanje i iskustvo enologa, učeći od tada poznatog enologa Enjegia. Na svom posjedu 1993. god., osniva tvrtku i započinje svoju proizvodnju vina iz vlastitih vinograda, ali i iz otkupa 53 koperanta pod svojim potpunim nadzorom. Danas godišnje proizvodi 300.000 litara vina, od čega je 70 % prvoklasna graševina, a 30 % pinot, chardonnay i dr. Od ukupne proizvodnje 22 % ide u izvoz, pa i u Francusku! U proizvodnji vina koriste se drvene bačve volumena od 225–228 litara uvezene iz Mađarske, a ima nešto i domaćih. Radi postizanja standardne kvalitete vina, svake četiri godine zamjenjuju se novim bačvama. Gosp. Ketović uputio nas je u način kušanja i ocijenjivanja vina, počevši od načina držanja čaše, do dostatne količina za kušanje od 5 ml, što nam se učinilo malo, no promijenili smo mišljenje kada se krenulo primjerice od: polusuha graševina-baric iz 2003 od 14,5 % alc., pa |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 93 <-- 93 --> PDF |
graševina kasna berba iz 2004. s 13,5 % alc., suhi Zelenac – “Kutjevo 1896.” s 12,5 % alc. vrlo pitko i sa svojim posebitostima, odličan Pinot sivi iz 2004. s 13,5 % alc., pa Pinot crni-baric, vino Manzoni iz 2004. s 14,5 % alc. Od dviju vrsti grožđa koje po trsu daje svega 200 gr. ploda, Chardonnay od 13,5 % alc u posebitim bocama prepoznatljivim do Australije, zatim Souvignon blanc s 13,5 % alc., kojega se ne može kupiti, jer je svu proizvodnju otkupila zrakoplovna tvrtka “Lufthansa” i sl. Napuštajući imanje Krauthaker, dr. Topić je prigodnim riječima izrazio zahvalnost na stručnom i srdačnom izlaganju i prijemu. Krenuli smo u rasadnik “Hajderovac” Šumarije Kutjevo kojom upravlja Dragica Šimić dipl. ing. šum. Upoznala nas je sa šumarijom koja gospodari na 7500 ha površine šuma na dvije gospodarske jedinice i etatom od 20.000 m3 kitnjaka i bukve. Prepustila nas je zatim voditelju rasadnika Tomislavu B en či ć u , dipl. ing. šum. Doznajemo da je rasadnik osnovan 1948. god. na 2 ara površine, u “kampanji” uzgoja brzorastućih sadnica crnogorice. Danas ima 24 ha brutto površine, s proizvodnjom od miljun sadnica: kitnjaka, lužnjaka, bukve, gorskog javora, od čega 300.000 crnogorice (smreke, c. bora, ariša i douglazije), ali i zamijetnim brojem hortikulturnog bilja. Sadnice se uzgajaju iz sjemena provjerenog podrijetla ali i vegetativnim načinom, ožiljavanjem. U 4 matičnjaka ima 700 vrsta, od toga 500 crnogorice i 200 bjelogorice. U rasadniku radi jedan poslovođa šum. tehničar i 6 stalnih radnika, a u vrijeme kampanje uzgoja novog sadnog materijala ili vađenja, zaposli se ugovorom od 50–100 radnika. Vidjeli smo izloške i uzorke dodatne djelatnosti UŠ u proizvodnji drvne galanterije; vrtne opreme, kućice, sjenice, klupe i dr., pa na taj način UŠP Požega sudjeluje sa 7 % od ukupno 11 % takvog prihoda Hrvatskih šuma d.o.o. Uspješan razvoj rasadnika i rasadničke proizvodnje rezultat je dugogodišnje međusobne suradnje s Šumarskim institutom Jastrebarsko i sa Šumarskim fakultetom u Zagrebu. Nakon brojnih upita kolegi Tomislavu glede rasadničke proizvodnje te mogućnosti nabave drvne galanterije od naših članova, posebno onih koji se bave hortikulturom, te neposrednom kupnjom lijepih cvijetnih sadnica, pozvani smo u zgradu rasadnika na objed. Sljedi obilazak Kutjevačkih podruma nedaleko samostana, kojeg su osnovali Cisterciti-ogranak Benediktinskog reda 1232. godine, dakle u Danteovo vrijeme. Uz samostan je i crkva, a sakristija je podzemnim hodnikom bila izravno povezana s vinskim podrumom. Dolaskom pred Kutjevačke podrume DD., predsjednik Ogranka Požega predstavio nas je dipl. oec. Dragi Humskom voditelju Podruma i vrsnom enologu svjetskoga ranga. Gosp. Humski doveo nas je u prvi dio podruma nadzemlja velike proizvodnje graševine u visokim i brojnim inox bačvama, između kojih je zasluženo mjesto našla druga po volumenu, drvena bač va u Hrvata, a i u svjetskim razmjerima, od 53.520 l (“5,3 vagona”) puna graševine. Izrađena je i postavljena 1982. god. povodom proslave 750. godišnjice osnutka podruma. Prednje lice bačve izrezbareno je detaljima proizvodnje vina s istaknutim godinama: 1232–750–1982. Tom prilikom prisjetili smo se i najveće na svijetu od 75.000 l (upisana u Guinness-ovu knjigu rekorda) iz Erdutskog podruma prilikom posjete kolegama iz Vinkovaca i Osijeka 2003. god. Nakon toga gosp. Humski upoznao nas je s karakteristikama najkvalitetnijih vrsta vina u proizvodnji: Graševina s nizom različitih okusa, Chardonnay mek, harmoničan, pitak, voćnih okusa, Pinot crni s okusom maraske, cimeta i šljive, pa Ledeno vino i dr. Sve smo to s pozornošću slušali oko čudotvornog okruglog povijesnog kamenog stola između slikovitih drvenih bačava u strogom pandurskom poredku, a ispripovjedao nam je i povijesnu legendu prilikom posjete podrumu carice Marije Terezije u nazočnosti Baruna Trenka i slavlja uz vino. Zamolio sam gosp. Humskog ako je moguće pokazati nam riznicu-vinoteku kutjevačkih vina i udovoljio nam je, otvorivši prozorčić na vratima riznice. Najstarija butelja u riznici vina je iz berbe 1947. god. Zatim nas je poveo u dvoranu za degustaciju gdje smo o vi kušali neka od dd vina. Naš predsjednik prigodnim rije lio se čima zahvalio se gosp. Humskom na srdačnom prije mu i ugodnom boravku u povjesnici vinarstva podzemlja Vallis Aurea. Druženje se nastavilo u rasadniku Hajderovac uz tamburaše “Naša grana”, bogat stol sa slavonskim jelom i zlatnom graševinom te zajednička pjesma, u sumrak. Zdravice obaju predsjednika, dr. Topića zahvala na pozivu bogatom, raznolikom i sadržajnom programu i gostoljubivosti, a predsjednika HŠD Ogranak Požega ing. Blažičevića za uzvratni posjet, održano obećanje i prijateljstvo, uz napomenu da smo prekratko boravili i upoznali tek mali dio od svega što su nam željeli i imali namjeru pokazati. Uz zajedničko pri Ć veselo druženje prebrzo je prohujala je večer, a sljedeće jutro uz pozdrave sljedio je povratak kući. Još jednom i ovdje samo možemo reći hvala Stipi i dragim požežanima, bilo je lijepo ponovo biti s Vama! Porin Schreiber |