DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 88 <-- 88 --> PDF |
vrlo osjetljivim ekosustavima, s obzirom na utjecaje brijestova zlatica na listačama. Na četinjačama dolazi biotskih i abiotskih čimbenika te na pojavu globalnog borov četnjak, borov savijač, borov prelac i borove prizatopljenja. Biljne bolesti i štetna entomofauna: defoli-latke, a zatim dolaze potkornjaci i kukci drvaši. Hrajatori i potkornjaci su dominantan čimbenik zdravstvestove ose šiškarice ugrožavaju urod žira. nog stanja šuma toga područja. Tu dolazi gubar, hrastovi savijači, veliki i mali mrazovac, jasenova grbica i SREBRNO ODLIČJE ZA mr. se. BRANKA BRADICA Dr. sc. Miroslav Harapin Na 51.seminaru Hrvatskog društva biljne zaštite, koji je održan 6–9. veljače u Opatiji mr. sc. Branku B r a d i ć u, dipl. ing. šum. dodijeljeno je priznanje: Povelja sa srebrnom plaketom za razvoj i unaprjeđenje zaštite šuma i ekologije na području Uprave šuma Bjelovar. Branko Bradić je rođen 28. listopada 1943. godine i Čazmi. Osnovnu školu završio je u Čazmi, gimnaziju u Bjelovaru, a Šumarski fakultet u Zagrebu. Nakon završenog studija 1968. g. počeo je raditi u šumariji Čazma na poslovima zaštite šuma: sušenju brijesta i na praćenju i suzbijanju gubara, koji je u to vrijeme u hrastovim šumama činio velike štete. 1977. g. sudjelovao je na Seminaru zaštite šuma u Katedri za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu. To sudjelovanje potaklo ga je da upiše postdiplomski studij, kojega je završio 1984. g., obranivši magistarski rad pod naslovom: “Insekti defolijatori šumskog drveća i grmlja u nizinskim šumama na području šumarije Čazma”, te postao magistar iz područja biotehničkih znanosti. Od tada se intenzivno bavi zaštitom šuma. Posebnu pozornost posvećuje pojavi i praćenju biljnih bolesti, štetne entomofaune i glodavaca, te suzbijanjem terestričkim i avio metodama, primjenom ekološki najpovoljnijih pesticida. U praksi je provodio suzbijanje tzv. ranih štetnika (zlatokraj, mrazovci, hrastov savijač), zatim gubara, hrastova četnjaka i dr. defolijatora, a posebice mišolikih glodavaca. Provodio je suzbijanje hrastove pepelnice u pomladku i u starim sastojinama terestrički atomizerom i traktorskom prskalicom te avio suzbijanjem. IZ SVIJETA GLJIVA Godine 1986. osnovana je Potkomisija za zaštitu šuma. B. Bradić je tada imenovan predsjednikom i vodio je Potkomisiju do njenog ukidanja 1990. g. Od 2001. g. sudjeluje na seminarima zaštite bilja u Opatiji s izlaganjima kako slijedi: 2002. g.: Avio suzbijanje pepelnice 1991 do 2001. u UŠ Bjelovar; 2003. g.: Određivanje brojnosti i suzbijanje glodavaca u UŠ Bjelovar; 2004. g.: Pojava i suzbijanje ose listarice u UŠ Bjelovar; 2006. g.: Pojava i suzbijanje hrastova minera u UŠ Bjelovar; 2007. g. 20 godina organizirane zaštite šuma u Hrvatskoj. U stručnim časopisima objavio je radove iz područja zaštite šuma. Magistar Bradić cijenjeni je stručnjak iz integrirane zaštite šuma. Aktivni je suradnik Šumarskog fakulteta i Šumarskog instituta. Spona je znanosti i primjene u praksi. Srdačna čestitka kolegi Bradiću. Dr. sc. Miroslav Harapin GLJIVE ZVJEZDAČE U razmjerno velikoj skupini nadzemnih gljiva trbušarki (Gasteromycetes) posebno mjesto zauzimaju gljive zvjezdače, najčešće u rodu Geaster. Ime im potječe odatle jer se njihova vanjska ovojnica trbušastog tijela, egzoperidija, zvjezdasto raspuca, a zvjezdani kraci se raz dvoje i rašire, pa i podvinu ispod plodnog tijela, ispod unutrašnje ovojnice ili endoperidije. U mladosti zvjezdače imaju oblik jajeta svjetlije ili tamnije boje, pa ih je i radi toga ponekad teško zamijetiti i prepoznati na tlu. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Vanjska ovojnica je višeslojne i raznolike građe, čiji slojevi nejednako reagiraju na količinu vlage u zraku. Unutrašnji slojevi egzoperidije mlade gljive su više ili manje mesnati, puni vode koja se postepeno sušenjem gubi. Vanjski slojevi egzoperidije građeni su od sušnijeg pletiva. To izaziva njihove uzastopne higroskopske pokrete širenja ili skupljanja krakova zvijezde. Kad je zrak vlažniji, kraci se rašire, kad je sušniji, skupljaju se i obuhvaćaju endoperidiju. Endoperidija predstavlja kuglasto plodno tijelo koje na vrhu u sredini ima različito oblikovani otvor, kroz koji se nakon dozrijevanja u oblačićima isprašuju spore. Pri dnu endoperidije neke vrste posjeduju mali držak koji je odvaja od egzoperidije, a neke imaju i mali ali dobro zamjetljiv ovratnik. Sasušena tijela zvjezdača mogu se i nekoliko godina pronaći nakon njihovog pojavljivanja, ponekad i na udaljenijem mjestu od onog na kojemu su izrasla. Uslijed pokreta krakova može se dogoditi i malo pomicanje čitavog plodnog tijela od mjesta gdje je izraslo. Kada se kraci rašire i savinu prema dolje, nerijetko podignu iznad tla cijelo plodište gljive, što se, primjerice, dobro zamijećuje kod četverokrake zvjezdače. Zato bismo mogli reći kako se pojedine vrste ovih gljiva mogu kretati po podlozi. I suha i stara plodišta ovih gljiva iskazuju mogućnost izvođenja ovak vih pokreta, pa se i dalje ponašaju kao dosta pouzdani higrometri. Jedna od tih vrsta je i dobila svoj znanstveni naziv po dobro izraženom ovom svojstvu. Samo kod nekih rijetkih vrsta građa vanjske ovojnice ne omogućuje higroskopske pokrete ili su oni neznatni. Do danas je u Hrvatskoj poznato desetak vrsta gljiva zvjezdača, od kojih se neke ubrajaju u naše mikološke rijetkosti, upravo kao što su iznimna i rijetka neka staništa na kojima se pojavljuju. Najveći broj vrsta raste u različitim šumskim sastojinama, osobito listopadnim, veći broj nalazi se u nizinskim područjima na dubokim i vlažnijim šumskim tlima mješovitih šumskih sastojina, šumskih plantaža smreke, ariša, američkog borovca ili raznolikih šikara te oko osamljenih drveća vrba, topola, hrastova koje nalazimo po travnjacima ili uz obradiva tla. Na pojedinim staništima pojavljuju se redovito kroz dulje vrijeme u većim, pa i velikim populacijama. Druge rastu pojedinačno i rijetko i nalaze se slučajno. Dio vrsta naseljava pješčana staništa kontinentalnih ili primorskih krajeva i naših otoka. Među veće vrste zvjezdača ubrajamo troslojnu zvjezdaču (Geastrum triplex Jungh.) koja osim vanjske i unutrašnje ima i središnju malu ovojnicu, mesnatu kao što su mesnate i prve dvije u vrijeme dok je gljiva vrije mlada. Vrsta dolazi pojedinačno i u velikim skupina il ilili u Slika 2. Četverokraka zvjezdača prije širenja krakova Slika 1. Četverokraka zvjezdača iz plantaže smreke u šumi Šalovici kod Koprivnice Slika 3. Zvjezdače na Đurđevačkim pijescima |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 90 <-- 90 --> PDF |
ma u vlažnim šikarama nizinskih područja, a u punoj razvijenosti promjer joj iznosi oko 10 cm. Gotovo redovito nalazimo je u šikarama oko Đelekovca u Podravini u predjelu Miletine. Često je u društvu sa rusom zvjezdačom (Geastrum rufescens Fr.) koja ima malo crvenkastu boju krakova i nešto je manjeg promjera. Još je nešto manjih dimenzija resasta zvjezdača (Geastrum fimbriatum Fr.) s većim brojem krakova, koji u starosti poprimaju svjetliju sivu boju. Nalazio sam je, primjerice, u plantažama smreke u okolici naselja Prkosa na obroncima Kalnika. Na pjeskovitim tlima Đurđevačkih pijesaka rijetko se nađe suho plodište naborane zvjezdače (Geastrum striatum D.C.) čija endoperidija ima pri dnu lijepo oblikovan ovratnik na malom dršku. Na Pijescima u Podravini našao sam rijetko i grebenastu zvjezdaču (Geaster pectinatum Pers.) kojoj je endoperidija nasađena na malom dršku, ali bez ovratnika. Na području rezervata Đurđevački pijesci, ali i na Pijescima kod Kloštra Podravskog, nerijetko se nalazi i patuljasta, mala zvjezdača (Geastrum nanum Pers.) koja nije veća od 10–15 mm i na pješčanom tlu je gdjekad ne zamijetimo zbog malih dimenzija. Populacija joj je ponekad toliko brojna da se na četvornom metru može zamijeti ti i nekoliko desetaka primjeraka. Ovu zvjezdaču nalazimo i na drugim, šumskim staništima, kao što je, primjerice, plantaža američkog borovca u šumi Šalovici kod Koprivnice. Četverokraka zvjezdača (Geastrum quadrifidum Pers.) nije odviše česta. Pojavljuje se pojedinačno ili u malim skupinama. Nalazi se u plantažama smreke i američkog borovca u okolici Koprivnice i na obroncima Kalnika. Njezina četiri kraka ne podvinu se ispod plodišta, nego gljiva stoji na njihovim vršcima više ili manje podignuta od tla. Na nekoliko naših otoka (Lastovo, Vis) i uz obalu nalazimo upojnu zvjezdaču (Astraeus hygrometricus Pers.) s jako izraženim pokretima krakova. Unutrašnja strana egzoperidije u raširenom obliku raspucana je na mnogo dobro istaknutih polja. Naseljava pretežno suha pješčana tla i sredozemne garige i šikare. U tim područjima Hrvatske na nekoliko nalazišta zabilježio Slika 5. Rusa ....«., w...„k„,„™„™ sam nazočnost i sredozemne zvjezdače (Geastrum recolligens /Woodw. ex Sow./ Desvaux) koja ima veći broj uskih krakova vanjske ovojnice, koji se vrlo snažno pokreću zavisno o vanjskim uvjetima vlažnosti i tu sposobnost zadržavaju godinama. Izvana je vanjska ovojnica smeđa, a cijela gljiva u skupljenom suhom stanju nije većeg promjera od jednog do dva centimetra. Manju skupinu ove vrste gljive nalazim na polju Prgovo na otoku Lastovu, a isto tako veću populaciju i na travnjacima na vapnenačkoj i dolomitnoj podlozi okolice Gornjeg Muća u Zagori. Gljive zvjezdače nemaju prehrambenu vrijednost. S ostalim mnogobrojnim vrstama gljiva u različitim šumskim i drugim staništima Hrvatske i one doprinose većoj biološkoj raznolikosti. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. Slika 4. Upojna zvjezdača iz okolice Unešića |