DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 72 <-- 72 --> PDF |
10 makrozona, te za svaku od njih ustanovljeni ekološki limiti unutar kojih vrsta vegetira. Istraživanjem kestena u Kalabriji ustanovljeno je da je rasprostranjenost veća na zapadnom dijelu, gdje povoljnije klimatske prilike i bolja kvaliteta tla pogoduju ekološkim potrebama kestena. Ukupna površina kestenovih šuma u zapadnom dijelu iznosi 87 413 ha, s različitim učešćem u makrozonama. Tla na tim područjima umjereno su duboka i duboka, skeletna, pretežito pjeskovita i kisele reakcije. Boje su tamnosmeđe i bogata organskim tvarima, koje se sporije rastvaraju u jesensko-zimskom razdoblju zbog relativno niskih temperatura. Godišnje oborine kreću se, u odnosu na vlažne struje s Tirenskog mora, od 1 100 do 1 600 mm. Prosječne godišnje temperature kreću se od 11,2 do 14,7 oC, ovisno o nadmorskoj visini. Autori navode ove podatke kao i podatke o najhladnijem i najtoplijem mjesecu za svaku od 10 makrozona. Kesten u Kalabriji raste od sjevera do juga, na svim planinskim lancima, na nadmorskoj visini od 300 do 1 100 m. Donju granicu čine poljoprivredne kulture ili sastojine crnike i plutnjaka, te rjeđe ostali listopadni hrastovi. Na gornjoj granici nalazi se bukva ili bor ( P. nigra var. laricio). Globalno gledajući, zona rasta kestena u Kalabriji je između hladne podzone Lauretuma i tople Castanetuma (Pavari), a posebni uvjeti vlažnosti u sjevernom priobalju i u zapadnom Aspromontu uzrokuju spuštanje vrste u srednju i toplu zonu Lauretuma. Frane Grospić DO ZVIJEZDA BEZ TRNJA? Nikolić T. (ur.), 1 1994-2004: Index Florae Croaticae, vol. 3, pars 1 Suppl. 2; vol. 6, pars 2, Suppl. 1; vol . 9, pars 3, Suppl. 1. Natura Croatica, Hrvatski prirodoslovni muzej Zagreb Tijekom višegodišnjega rada na izradbi Hrvatskoga biljnog imenoslova, u koji je ugrađen znatan dio starije pisane građe s područja biljnoga imenoslovlja, susreo sam se s vrlo mnogo latinskih imena biljnih vrsta koja, danas, ne samo da nisu valjana, nego su mnoga teško prepoznatljiva i botaničarima. Želeći korisnicima toga djela olakšati snalaženje u biljnom imenoslovlju, nakon prikupljene biljne građe pristupio sam usklađivanju starije biljne nomenklature s novijom. Kako je u razdoblju od 1994. do 2004. godine u tri dijela izrađen i objelodanjen popis hrvatske flore, Index Florae Croaticae, mislio sam da će mi to djelo znatno olakšati i ubrzati zadaću usklađivanja nomenklature, ali sam se vrlo brzo uvjerio, da mi to važno djelo neće, na žalost, biti od one pomoći kakvoj sam se nadao. U Kazalu toga djela nije naime navedena sinonimika koja je inače zastupljena u popisu uz mnoge vrste, što je velika šteta, jer mu znatno suzuje i značenje i uporabnu vrijednost. Unatoč tomu, tim sam se djelom mnogo služio, te sam valjanost imena pojedinih biljnih vrsta, posebno onih koja su mi bila potpuno nepoznata, ili su mi se činila dvojbenima, najprije pokušao potvrditi provjerom podataka u tom djelu, iako sam mnogo puta, upravo zbog nedostatka istoznačnica, ostao prikraćen za tražene podatke. Često listanje toga djela omogućilo mi je da pobliže upoznam njegove neporecive vrijednosti, ali sam pritom naišao i na mnoge nedostatke zbog kojih sam često, kao i do tada, morao posizati za drugim, sličnim stranim djelima kako bih riješio dvojbe. Sve to zajedno, kao i činjenica da se radi o prvom takvom djelu na hrvatskom, potaklo me i na pisanje ovoga kritičkog osvrta. Njime se želim osvrnuti na značenje toga djela, ali i upozoriti na previde i propuste u njemu, kako bih pridonio što skorijoj dopuni sadašnjem ili novom, boljem i potpunijem izdanju, jer se radi o vrlo važnom izvoru za hrvatsku biljnu sistematiku, floristiku i botaniku uopće. Svaki je ljudski pothvat plod zamisli. Ona je početak i začetak svega. Zamisao je poput iskrice koja, zapretana, dugo tinja, da bi potom prerasla u plamen koji oko sebe širi sjaj. Jedna takva vrijedna zamisao, koja je potekla od dr. sc. Tonija N i ko l i ć a , docenta na Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu, bila je pristup izradbi ogleda hrvatske flore. Kao rezultat te zamisli nastalo je djelo Index Florae Croaticae (u daljnjem tekstu Index), objelodanjeno u tri dijela, u kojima je, u razdoblju od 1994. do 2004., sustavno prikazana cvjetana ili cjelokupno bogatstvo biljnoga svijeta Hrvatske, obrađena u skladu s najnovijim taksonomskim spoznajama. U radu na obradi florističke građe, u sklopu toga zahtjevnoga zadatka, dr. T. Nikolić okupio je velik broj suradnika koji su tijekom deset godina uspjeli privesti kraju projekt. To je prvi cjeloviti prikaz hrvatske cvjetane, te sada možemo reći da smo konačno dobili prvi cjeloviti uvid u cjelokupni biljni svijet Hrvatske, uvid u njegovo bogatstvo, raznolikost i broj biljnih vrsta u Hrvatskoj. Prema tome djelu, u Hrvatskoj ima 4275 vrsta (prema najnovijem popisu – preko 5000 vrsta). Polazište za izradbu svake flore, pa i ovakvih ogleda koji su podloga za izradbu flore, su samonikle biljne |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 73 <-- 73 --> PDF |
vrste određene zemlje ili kraja. O kriterijima koje još vrste, osim samoniklih, uvrstiti u takva djela, uvijek se može raspravljati. Valja naime reći da ne postoji nikak e r vo pravilo na temelju kojega b bbii se moglo reći koje točno vrste uvrstiti u takva djela, a koje ne. To zavisi od gledišta onoga ili onih koji na takvom djelu rade. Nije, naravno, sporno kakvo gledište zauzeti prema unesenim biljnim vrstama koje se od davnina uzgajaju, kao što su npr. krumpir (podrijetlom iz Južne Amerike), kukuruz (podrijetlom iz Sjeverne Amerike), ili pak prema pridošlicama (adventivne vrste i neofiti), koje su također već odavna sastavni dio hrvatske cvjetane, kao što su npr. bagrem (podrijetlom iz Sjeverne Amerike, unesen u Europu iza 1600.) ili pajasen, ili divlji orah (Ailanthus altissima, podrijetlom iz Istočne Azije). Svatko će se složiti da navedene biljne vrste valja unijeti u flore pojedinih europskih zemalja i u ovakve oglede ili kompendije, pa tako i u hrvatsku floru, jer su se odavno samoniklo proširile na veliki dio područja i sastavni su dio biljnoga svijeta. Pravo dakle pitanje nije valja li ili ne unesene ili adventivne biljne vrste odnosno neofite uvrstiti u hrvatsku floru, nego kako odrediti granicu uvrštavanja pojedinih stranih vrsta u domaću floru. Primijetio sam naime da su ne tako davno u pojedine krajeve Hrvatske, npr. u Istru, unesene biljke, kao što su Alstroemeria (astromelija, kako je zovu u Istri, podrijetlom iz Južne Amerike) i Periploca sepium (podrijetlom iz Kine), i da se polako samonikl klo šire, što znači da su se dobro prilagodile i podneblju ju i prilikama staništa u nas. Te vrste nisu ušle u Index Florae Croaticae, što je i shvatljivo, jer su u Hrvatsku unesene u najnovije doba, a za sada nisu ni dovoljno raširene. No, u djelu Index Florae Croaticae ima znatan broj unesenih i već odavno udomaćenih stranih biljnih vrsta za koje zna mali broj ljudi i kojih u dosadašnjim hrvatskim florama nije bilo. Jedna od takvih je i jedna vrsta roda Pueraria, P. thunbergiana, koja je obilno zastupljena npr. u dvorištima pojedinih kuća na jugu izloženim obroncima Marijana u Splitu. To je biljka koju su k nama vjerojatno donijeli pomorci sa svojih putovanja po dalekim zemljama, zasadili je u svojim vrtovima, a biljka im je uzvratila bujnim zelenilom, stvarajući svojim velikim listovima duboku i obilnu hladovinu u doba kada je ona najpotrebnija u tim krajevima. Takvih vrsta ima dosta i hvalevrijedna je činjenica da su one uvrštene u taj popis. Unatoč prevelikom broju propusta s kojima je djelo tiskano, valja pohvaliti začetnika izradbe toga troknjižnoga djela i njegova urednika, doc. dr. sc. T. Nikolića, ali naravno i one koji su svojim radom pridonijeli da djelo bude dovršeno i objelodanjeno. Sada više nema tajni, nema nagađanja koliko mala zemlja Hrvatska ima biljnih vrsta. I mi smo konačno dobili djelo koje omogućuje da se zaviri u biljni svijet Hrvatske i da se konačno može vidjeti odnos biljnih vrsta male hrvatske zemlje prema drugim, velikim i malim zemljama. Index Florae Croaticae je djelo od velikoga značenja za sve one koji se bave floristikom, geobotanikom i sistematikom biljnoga svijeta Hrvatske. Za svakoga florista ta je građa polazište za njegov rad. No, korisnik toga popisa vrsta nažalost će vrlo brzo naići na teškoće. Jedan od bitnih nedostataka djela Index Florace Croaticae je činjenica da su u Kazalu navedena samo valjana imena biljnih svojti, bez obzira radi li se o rodovima, vrstama ili kategorijama nižima od vrste, dok istoznačnice nisu uopće navedene. Neznatan broj istoznačnica naveden je samo u 3. dijelu, ali uglavnom samo na razini roda. Na temelju takvoga pristupa izradbi navedenoga djela, izgledalo bi kao da hrvatska floristika počinje s tim troknjižjem. A ona ipak ima malo dublje korijenje, ali to nije vidljivo iz toga troknjižja upravo zato što u Kazalu nisu navedene istoznačnice. Posegne li, naime, netko za starijom hrvatskom ili stranom botaničkom, ali i leksikografskom građom koja se odnosi na hrvatske zemlje, za mnoge vrste koje su pod svojim starim linnéovskim imenima vrlo dugo bile u uporabi u europskim i našim florama, neće biti moguće utvrditi o kojim se vrstama radi, upravo zbog nedostatka tih sinonima u Kazalu. Jedna od takvih vrsta je i Ligusticum levisticum koja potječe od Linnéa. I upravo se pod tim imenom ta biljna vrsta spominje u Biljarstvu I i II (Šulek 1856, 1859) i u Jugoslavenskom imeniku bilja (Šulek 1879). Posegne li korisnik za djelom Index Florae Croaticae kako bi odgonetnuo o kojoj se današnjoj biljnoj vrsti radi, to mu nažalost neće uspjeti, jer toga sinonima u njemu jednostavno nema. A pod tim se starim Linnéovim imenom zapravo krije aromatična, vrlo poznata i korisna začinska biljna vrsta Levisticum officinale ili ljupčac, zastupljena u mnogim kućanstvima, koju npr. u Manjoj Vasi (Samobor) i u Hrvatskom zagorju i na području Samoborskoga gorja, zbog sjajnih listova, zovu luštrak. Ništa bolje, nažalost, nećemo proći uzmemo li u ruke i noviju hrvatsku botaničku literaturu, kao što je npr. Vegetacijska karta otoka Paga ... (H o r va ti ć 1963), Vegetacija planina zapadne Hrvatske (Horvat 1962), ali i niz drugih radova i članaka s područja hrvatske cvjetane ili vegetacije, u kojima se spominje na stotine i stotine biljnih vrsta s imenima koja u Kazalu djela Index Florae Croaticae nećemo pronaći ni kao istoznačnice ni kao valjana imena. Takve su npr. vrste Haynaldia villosa, Festuca duriuscula, Festuca bromoides, Kolrauschia prolifera (Tunica prolifera), Inula viscosa, Genista germanica, Rhamnus frangula, Hutchinsia petraea, Melandrium album, Melandrium rubrum, Silene inflata, Scolopendrium vulgare, Cytisus nigricans, Agropyron repens, Ficaria verna, Statice limonium, Statice cancellata, Veronica spicata, Lepidium draba, Juncus glaucus, Agrostis vulgaris, Satu na reja juliana, ,, Inul InulInula aa graveolens graveolensgraveolens, ,, Delphiniu DelphiniuDelphinium mm ajacis ajacisajacis, ,, - Aspidium filix-mas filix-masfilix-mas, ,, Nephrodiu NephrodiuNephrodium mm filix-mas filix-masfilix-mas, ,, Gnapha GnaphaGnaphalium uliginosum, Bromus distachyus, Festuca bromoi |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 74 <-- 74 --> PDF |
des, Onobrychis sativa, Molinia litoralis, Stenactis an- Rubus fruticosus, Bupleurum aristatum, Petasites nua, vulgaris, Crepis bulbosa, Picridium vulgare, Hedysarum alhagi, Hedysarum ghyrans, Hieracium florentinum, Hieracium stupposum i još mnoge druge. Kako saznati koje su to danas vrste? Domaće djelo Index Florae Croaticae koje je, među ostalim, upravo tome trebalo poslužiti i time znatno olakšati rad korisnicima, za tu je svrhu neupotrebljivo, pa opet u potrazi za odgonetavanjem pojedinih sinonima u botanici moramo tragati za stranim florama, kao što je npr. Flora d’Italia (Pi g na t t i 1982), za koje je samo po sebi razumljivo da te podatke imaju. To je doista veliki nedostatak djela Index Florae Croaticae. Pa nije valjda svrha toga djela bila samo ta da se napravi popis hrvatske cvjetane prema najnovijoj nomenklaturi. Smatram da bi bilo nužno izraditi dodatak trima, već objelodanjenim dijelima s novim Kazalom sa svim češće spominjanim istoznačnicama, pod kojima su u relevantnim florističkim domaćim i stranim djelima, koja se odnose na hrvatsku floru, zabilježene pojedine biljne vrste. U djelu je navedena vrlo impozantna literatura – oko tri tisuće naslova – koja je vezana bilo uz izradbu ovoga modernog popisa hrvatske cvjetane, ili pak uz dosadašnja istraživanja hrvatske flore. Imam međutim osjećaj da temeljna djela hrvatske flore koja su navedena u popisu literature, a to su Visianijeva Flora dalmatica, Schlosser-Vukotinovićeva Flora Croatica, Hayekov Prodromus florae peninsulae Balcanicae i druga domaća djela, uopće nisu uzeta u obzir. Tako se npr. u Visianijevu djelu Flora Dalmatica navode Pollinia gryllus, Peucedanum petteri, Ferula sylvatica, Lappa- go racemosa i dr., ali ih među istoznačnicama u Kazalu Index-a nema. Vrsta Pollinia gryllus je današnji Chrysopogon gryllus (kršin), ali se u Index-u uz Chrysopogon gryllus ne navodi i istoznačnica Pollinia gryllus. A B. Šulek u svom Jugoslavenskom imeniku bilja (1879) pod hrvatskim imenom razdrobnjak za otok Cres, navodi tu travu pod njenim latinskim imenom upravo prema R. de Visianiju. Da bismo dakle saznali koja li se današnja biljna vrsta krije pod tim starim zagonetnim imenom, valja zaviriti ili u Index Kewensis, ili pak u neku stranu floru od neke od susjednih zemalja, npr. u Flora d’Italia od S. Pignatti-ja. U Kazalu Pignatti-jeve Flore, uz mnoge druge sinonime kojih u našem Index-u nema, figurira i ta biljka – Pollinia gryllus. A ta je biljna vrsta u Italiji znatno slabije zastupljena nego u Hrvatskoj. Visianijeva vrsta Peucedanum petteri odnosi se na današnju vrstu Peucedanum coriaceum, ali u Index-u se uz vrstu Peucedanum coriaceum ne navodi istoznačnica Peucedanum petteri, pa opet, da bismo odgonetnuli tu sinonimiku, valja posegnuti za stranim priručnicima. Visianijeva vrsta Lappago racemosa odnosi se na današnju vrstu Tragus racemosus, ali se u našem Index-u uz Tragus racemosus, kao današnje valjano ime, ne navodi ni jedna istoznačnica, iako se u florama u kojima se obrađuje hrvatska cvjetana spominje još jedna istoznačnica – Cenchrus racemosus. Pod Visianijevom vrstom Ferula silvatica krije se današnja vrsta Ferulago silvatica, ali kako ona nije navedena u Index-u, to je latinsko ime nemoguće odgonetnuti, pa je nedostatak sinonimike u Index-u njegov veliki manjak te znatno sužava njegovu uporabivost. Vrste Rubus fruticosus i Festuca duriuscula vrlo su se često navodile u radovima s područja vegetacije, sve do prije dvadeset ili trideset godina. Ni jedna se od tih dviju vrsta ne navodi među istoznačnicama u Index-u. Kako će onaj tko čita te radove saznati o kojim se to vrstama radi? Sve gore spomenute vrste navedene su, zajedno sa svim istoznačnicama, i u Hayekovu djelu Prodromus Florae peninsulae Balcanicae I, II, III (Berlin 1927–1933). To znači da su pojedini obrađivači ispisivali samo valjana imena vrsta i istoznačnice prema stranim djelima, a da u popisu literature navedena floristička djela, koja se odnose upravo na floru hrvatskih zemalja, uopće nisu uzeli u obzir. To znači da su pojedini obrađivači tom važnom i odgovornom poslu pristupili vrlo ležerno i površno, što baca loše svjetlo na taj rad. Takvih vrsta, sa starim nevaljanim imenima, koje su zabilježene u starijoj i novijoj hrvatskoj botaničkoj građi, koje se isto tako navode i u najnovijoj talijanskojflori (Pignatti, Flora d’Italia), ali nisu zastupljene u Index-u, ima mnogo, ali e ćemo ih nabrojiti samo li ovdj ovdjovdje će na, s nekoliko. Takve su npr. Satureja juliana, Stachy StachyStachys itali italiitali ca, Podospermum, Bupleurum aticum pleurum silvaticum, ,, Agrosti AgrostiAgrostis ss vulgaris, Valeriana phu, Centunculu CentunculuCentunculuss minimus, Biforis (Bifora) flosculosa, Caucalis latifolia, Rumex acutus, Muscari moschatum, Ranunculus ficaria i dr. Isto tako npr. u Index-u uz vrstu Centranthus ruber nije zabilježena i istoznačnica Kentranthus ruber, pod kojom ćemo ga naći u mnogim djelima. Stanoviti broj vrsta u Index-u obilježen je latinskom riječju sensu, što znači u smislu, ali uz vrstu uz koju je stavljena, ta riječ nema nikakva smisla. Evvo oo nekolik nekoliknekoliko oo takvih vrsta koje sam zapazio: Trigonella corni corniculata sensu, Stachys cretica sensu, Lupinus hirsutus sensu, Anchusa azurea sensu, Hippocrepis unisiliquosa sensu, Salvia verbascifolia sensu. Vrlo je nezgodno kad se takvi zapisi bez smisla više puta navode u ozbiljnom djelu. Kod određenog broja rodova, kao što su Petrorhagia, Vaccaria, Pilularia, Aquilegia, Platanus, Dianthus, Cucubalus, nisu navedeni autori, što je očito previd. Pri bilježenju autora uz pojedine rodove ili vrste potkralo se više manjih propusta pri njihovu pisanju. Tako je kao autor uz vrstu Polystichum lonchitis, Polystichum, Polystichum filix-mas, Cerinthe aspera zabilježen Roth., a treba biti Roth (bez točke). Na nekoliko |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 75 <-- 75 --> PDF |
je mjesta, kao npr. uz vrstu Silene vulgaris, kao autor naznačen Moench., a treba biti Moench (bez točke). Uz rod Oxyria autor je ispravno napisan Hill, ali uz vrstu Oxyria digyna piše Hill., a treba biti bez točke. Na više je mjesta, npr. uz vrstu Sternbergia lutea, Gladiolus segetum, Romulea bulbocodium, Crocus vernus, Gagea lutea i dr., kao autor zabilježen Ker Gawl., a treba biti Ker-Gawl. Na nekoliko je mjesta, npr. uz vrste Juniperus oxycedrus, Juniperus macrocarpa, Nuphar lutea niperus kao autor zapisan Sibith., a treba biti Sibth. Uz vrstu ibith., a Cyclamen hederifolium kao autor zabilježen je Aiton., a treba biti Aiton (bez točke). Uz vrstu Prunus amygdalus umjesto Batsch. treba biti Batsch (bez točke). Uz vrstu Haplophyllum patavinum umjesto (L.) G. Don. f. treba biti (L.) G. Don (bez točke). Uz rod Cephalaria umjesto Schader treba biti Schrader, umjesto Spirea treba biti Spiraea, umjesto Gypsophylla (to bi značilo sadrolisna) treba biti Gypsophila (to znači sadroljubna), uz vrstu Avena barbata Pott treba biti Pott. (s točkom), uz vrstu Pteridium aquilinum umjesto Kuhn. treba biti Kuhn (bez točke), umjesto Salix alba subsp. vittelina treba biti vitellina, uz vrstu Ulmus effusa umjesto Widd. treba biti Willd., jedanput (uz rod Cymbopogon) piše Hyparrhenia (s 1 p), a drugi put Hypparrhenia (s 2 p), ispravno je Hyparrhenia (s jednim p), umjesto Cheilanthes acrostica treba biti Cheilanthes acrosticha, umjesto pukoviaca, uz rod Peucedanum, treba biti pukovica, umjesto Artemisia verlotiorum treba biti A. verlotorum, uz vrstu Fumaria marschalliana umjesto Pallas. treba biti Pallas (bez točke), umjesto Carduus lanceolatum (uz Cirsium hypoleucum) treba biti C. lanceolatus (muški rod), umjesto Linarija parviflora, Linarija dalmatica, Linarija blanca, Linarija acutiloba treba biti Linaria (bez slova j), umjesto Epipactis Zinn. treba biti Zinn (bez točke), umjesto Rubus chlrothyrsus treba biti R. chlorothyrsus, umjesto Origanum smyrnaeus treba biti O. smyrnaeum (srednji rod), uz vrstu Ditrichia viscosa (L.) Greuter – Exicc. Genav. treba vjerojatno biti Genev., uz vrstu Arum nigrum umjesto Scott treba biti Schott., uz više vrsta, npr. uz Tanacetum corymbosum, umjesto Sch. Bip. treba biti Sch.-Bip., uz vrstu Helianthemum oelandicum zabilježena je istoznačnica Cistus aplestris, a treba biti C. alpestris itd., s više drugih propusta tehničke naravi. Imena autora pojedinih biljnih vrsta poseban su problem. Kako je Index Florae Croaticae suvremeno djelo, nastalo uporabom najnovije taksonomske i florističke literature, imena autora sam u svojim radovima nastojao uskladiti s tim djelom, smatrajući da su vjerojatno vjerodostojnija i pouzdanija od drugih, No, kako vrlo često, zbog nedostatka istoznačnica, nisam mogao naći valjano ime, često sam se morao poslužiti drugim pomagalima. Pri tom sam naišao na zbunjujuće podatke. Naime, kod ne malog broja biljnih vrsta, naišao sam u različitih obrađivača na vrlo različite autore za iste vrste. Nisam se upuštao u provjeravanje pravih autora kod pojedinih obrađivača, već sam se odlučio za onoga tko mi se učinio vjerodostojnijim. Tako je npr. u Index Florae Croaticae kao autor uz vrstu Hepatica nobilis naveden Schreber, a u Flora d’Italia (S. Pignatti) Miller; uz rod Dracunculus u Index-u je naveden Adans., a u Pignattia-ja i u Zander-u je Miller; uz vrstu Nephrodium filix-mas u Index-u je autor (L.) L. C. Rich., a u Pignatti-ja (L.) Strempel; uz vrstu Verbascum thapsiforme u Index-u je autor Guss., a u Pignattija Schrader; uz vrstu Rhagadiolus stellatus u Index-u je autor (L.) Gaertner, a u Pignatti-ja je (L.) Willd.; uz vrstu Ophrys fuciflora u Index-u je autor Haller, a u Pignatti-ja je (Crantz) Moench; uz vrstu Melilotus officinalis u Index-u je autor (L.) Lam., a u Pignatti-ja je (L.) Pallas; uz vrstu Cephalaria leucantha u Index-u je (L.) Roem. et Schult., a u Pignatti-ja (L.) Schrader; uz vrstu Fallopia convolvulus u Index-u je (L.) A. Löwe, a u Pignatti-ja (L.) Holub itd. Imena autora biljnih vrsta u Index-u nisu uvijek pisana ujednačeno. Tako npr. uz vrstu Abutilon theophrasti ime autora piše Medicus (smatram da je to ispravan način pisanja toga autora, jer se tako sam potpisivao, a tako je zabilježen i u najnovijem njemačkom biografskom leksikonu), dok uz vrstu Laburnum anagyroides piše Medik. (tako ga bilježi i Zander: Handwörterbuch der Pflanzennamen). Slično je i s drugim autorima, npr. Miller-om i Hudson-om. Uz npr. rod Paronychia autor je zabilježen kao Miller, a uz rodove Abies i Larix kraticom Mill. Slično je i s autorom Hudson- om. Uz vrstu Mentha longifolia piše (L.) Hudson, a uz vrste Mentha x rotundifolia i Mentha x villosa Huds. To nisu neki veliki propusti, ali bi bilo bolje da je napisano sve ujednačeno. U Index-u je uz vrstu Salix alba L., navedena i podvrsta subsp. vitellina (L.) Arc., a u zagradama je dodana (Salix vitellina Host), što je u neskladu s autorom napisanim u zagradi uz podvrstu vitellina, a to je Linné. U zagradi napisano (L.) iza subsp. vitellina znači da je autor vrste Salix vitellina Linné, a ne Host, pa onda u zagradi treba stajati (Salix vitellina L.). Uobičajeno je da se na kraju ovako važnih djela, kao što je Index Florae Croaticae, daje ispravak naknadno uočenih propusta i previda, da bi se izbjeglo širenje pogrešaka. Ne znam zašto to nije učinjeno i u ovom djelu. Ta bi činjenica znatno ublažila uočene propuste kojih je previše, što baca loše svjetlo na sve hrvatske botaničare. Nomenklatura biljnih vrsta hrvatske cvjetane, zastupljena u djelu Index Florae Croaticae, usklađena je, na temelju izvora navedenih u literaturi, s najnovijom botaničkom nomenklaturom. Mnoge su poznate biljne vrste, upravo prema toj najnovijoj biljnoj nomeklaturi, većem broju starijih, ali i mlađih botaničara, jednako tako neprepoznatljive kao i mnoga latinska imena bilj |