DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Slika 3. ´ČČČ. flori. Među njima osim ljiljana zlatana (Lilium martagon L.) posebno ističem tek prelijepi dlakavi pjenišnik ili alpsku ružu (Rhododendron hirsutum L.) koji je ovdje svojim ružičastim cvjetovima iskitio veći broj kamenih polica i stijena. Ovim putem posebno je lijepo prolaziti u vrijeme cvatnje crnjuše (Calluna vulga- KNJIGE I ČASOPISI ris /L./ Hull) koja u najvećoj mjeri prekriva sve slobodne površine. Sokolske stijene imaju više istaknutih vrhova, koji su skoro u cijelosti obrasli bukvom i crnim grabom, te sprječavaju otvorene poglede prema istoku. Samo su najviši dijelovi stijena više-manje goli i pristupačni. Na nekim dijelovima razvijen je veći broj spilja i poluspilja, a tragovi medvjeda nagovješćuju njegovu nazočnost u ovim prostorima. Osim divotnog pogleda s vrhova Sokolskih stijena na velik dio šumskog prostora istočno od Sokola, te na naselje Sokoli pod nama, Sokolske stijene privlače i ljepotom svojih biljaka stijenjača. Pukotine stijena ispunjava kamenjarska pušina (Silene saxifraga L.), okruglolisno zvonce (Campanula rotundifolia L.), stablasti petolist (Potentilla caulescens L.) te buseni kalničke šašine (Sesleria kalnikensis Jav.). Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 6 -e„,-p.s,:c izdvaja o: Vittorio G u a l d i , Patrizia Ta r t a r in o : Osvrt na gospodarenje mediteranskim šumama na uređivačkoj osnovi (uređajni propisi šumskog zakonodavstva u Kraljevstvu dviju Sicilija u XIX. stoljeću) Ovaj članak napisan je kao još jedan prilog istraživanju izvora uređajnih propisa koji su doprinijeli razvoju ove doktrine u Italiji. S drugom obnovljenom vladavinom Burbonaca šumski zakoni iz 1811. i 1813. g. poništeni su i zamijenjeni zakonima Ferdinanda I. Burbonskog, kralja obiju Sicilija (Napulja i Sicilije). Novi zakon, izdan 18. listopada 1819. g. daje ovlasti Šumskoj administraciji nad svim šumama, osim kraljevskih posjeda. U članku 9. zakona utvrđuje se da državne, komunalne i šume drugih vlasnika trebaju biti: – određene u svojoj površini, – utvrđenog neotuđivog razgraničenja, te – upisane u posebne registre koji sadrže sastav vrsta i tla. Isti zakon u članku 12 donosi: – sječe, koje se vrše u visokim šumama, trebaju osim korištenja drveta osigurati i spontanu obnovu. Primijenjuje se gola sječa uz ostavljanje 15 sjemenskih stabala (stabla nade) na površini od jednog “moggia” (oko trećine hektara), – površine na kojima je obavljena sječa stavljaju se u zaštitu, tj. na njima se zabranjuje pašarenje za razdoblje koji određuje administracija. Praktički u visokim šumama zabranjuje se preborna sječa i sječa napreskok, osim u slučajevima prorede ili posebnih zahvata. Ova zabrana donešena je ponajprije zbog sprječavanja zlouporabe vrijednih i lakše dostupnih stabala. Članci 65. i 66. određuju šumske meliorativne radove: – izrada i održavanje šumskih prometnica i vlaka, – obavljanje popunjavanja prorijeđenih površina, – pošumljavanje sjemenom i sadnicama rubnih dijelova i privatnih površina, te |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 71 <-- 71 --> PDF |
– konverzija panjača u visoku šumu ili složenu panjaču. 1882. g. šumska administracija Napulja izdaje poseban zakon za područja poluotoka (Palermo i Etna), kojim se regulira gospodarenje komunalnim i privatnim šumama, gdje se određuje sječa po sekcijama. Ta odredba ne smije se prekršiti ni u slučaju velike nestašice drveta. Površina sekcije određena je po vrstama drveća: za borove 120. dio površine, za hrastove 80. dio površine, za bukvu 40. dio površine itd. Taj je zakon trajao kratko, te je Franjo I. Burbonski (sin i nasljednik) kralj obiju Sicilija izdao novi šumski zakon 1826. g., po kojemu su šume i šumsko zemljište podijeljeni u tri grupe: – vlasništvo države, – vlasništvo komuna i drugih ustanova te – privatno vlasništvo. Šumska administracija dužna je organizirati čuvanje i gospodarenje šumama državnog vlasništva, obavljati nadzor i melioraciju nad šumama druge grupe te nadzirati i sprječavati uništavanje šuma u privatnom vlasništvu. Istim zakonom regulirano je gospodarenje visokim šumama s propisanom ophodnjom te obveza konverzije panjača. Komunalne šume i šume drugih ustanova obvezno trebaju biti podijeljene na sekcije u tom broju, kako bi osigurale kontinuiran prihod. Šumska administracija je 1828. g. donijela je detaljne instrukcije o šumskim proredama, kojima je trebao prethoditi detaljan prikaz stanja šume, sastav vrsta, dimenzije stabala i stanje očuvanja vegetacije. Posebnu pozornost treba posvetiti očuvanju zaštićenih vrsta, posebice stablima sa zakrivljenim deblom radi potreba mornarice. Proredom se ne smiju prouzročiti štete od vjetra. U zakonu se također navodi potreba zaštite donje etaže prilikom prorede, jer je ona višestruko korisna i osigurava obnovu šume. Unatoč činjenici što ovi zakoni imaju birokratsko obilježje opterećeno shematizmom administrativnih propisa, oni su od velikog inicijalnog značenja za razvoj šumarske doktrine. Gola sječa s ostavljanjem “rezervi”, svakako ne osigurava očuvanje potrajnosti i identiteta određene šume, kao što bi to u tim područjima činila preborna sječa, ali bi unatoč negativnosti bilo korisno da su ti zakoni vrijedili za cijelu Italiju, posebice s gledišta regulacije vodnog režima i očuvanja šumskog zemljišta. Lorenzo Arcidiaco, Orazio Ciancio, Vittorio Garfi, Francesco Iovino, Giolano Menguzzato i Antonino Nicolaci : Ekološke povoljnosti za rast kestena u Kalabriji Kesten (Castanea sativa Mill.) ima vrlo široko rasprostranjenost. Već od antičkog doba proširio se od Male Azije, zemlje podrijetla, po cijelom Mediteranu. On je, kako navode autori članka, simbol medite ranskih šuma, ali je također znakovito njegova rasprostranjenost izvan tog područja. Najveći dio šuma kestena u Mediteranu nastao je naturalizacijom nekadašnjih kultura, koje su podizale i širile grčke i rimske civilizacije radi važnosti plodova u prehrani stanovništva. Zbog plodova, po kojima je kesten prozvan “krušno drvo siromašnih”, kvalitetnog drva za građevinarstvo i vinogradsko kolje, te kore za štavljenje kože, bogatstvo područja cijenilo se po broju stabala kestena. Novije promjene socijalne strukture stanovništva i napuštanje starih oblika djelatnosti vezanih za šumsko i poljoprivredno zemljište (uglavnom brdskih i planinskih područja), utjecale su na sadašnju rasprostranjenost i ulogu kestena u talijanskom šumarstvu. 50-ih godina prošloga stoljeća dogodilo se veliko napuštanje unutarnjih područja Italije. Nedostatak i poskupljenje manualne radne snage, zamjena tanina sintetičkim štavilima, smanjenje uporabe kestena za vinogradsko kolje, za električne i telefonske stupove, mijenjaju iz osnova važnost kestena za ovo područje. Ovim čimbenicima treba dodati i širenje dviju opasnih bolesti: tintana bolest (crna trulež koju uzrokuje Phytophtora cambivora) i rak kestenove kore (Endothia parasitica), koji su uz navedene razloge glavni uzroci pretvaranja visokih šuma za uzgoj plodova u panjače. Tako je u razdoblju od 1850. do 1970. g. registrirano oko 135 000 ha visokih šuma pretvorenih u panjače. Tako su izjednačene površine visokih šuma i panjača. U novije vrijeme povećana je potražnja za plodovima kestena (slastice i kulinarstvo), ponovo je povećana uporaba vinogradskog kolja, a cijena kestenovog drveta je porasla, što je otvorilo nove perspektive za uzgoj kestena. U Kalabriji kestenici zauzimaju veliku površinu u visokom uzgoju i kao panjače. Kestenici za proizvodnju plodova predstavljali su u prošlosti važan socijalni i ekonomski čimbenik. Nažalost, mnogi kestenici su pretvoreni u panjače, a velike površine su osvojili listopadni hrastovi. Koristeći kartografiju Corine Land Cover 3 i fotointerpretacije fotografija iz zraka napravljena je karta rasprostranjenosti kestena u omjeru 1 : 250 000. Definicija ekološke prikladnosti kestena utvrđena je na temelju klimatskih i geopedoloških parametara, koji obilježavaju područje vegetacije kestena. Klimatski uvjeti ustanovljeni su na temelju dugoročnog praćenja temperatura i oborina u staništima kestena, te općih podataka o klimi Kalabrije. Identifikacija kvalitete tla učinjena je na osnovu postojećih geoloških karata za Kalabriju u mjerilu 1 : 25 000. Zbog detaljnijeg obilježavanja područja kestena učinjena su razgraničenja pojedinih zona na osnovi signifikantnih karakteristika. Na taj način određeno je |