DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 69 <-- 69 --> PDF |
ren, zvonolik u vrijeme cvatnje. Sepale su ovalno lance- taste, zatupljene, žljebaste, na rubovima malo blijedo purpurne, 11 x 6 mm. Petale blijedo zelenkaste do blijedo purpurne. Epihil je široko srcast, ružičast i malo zelenkast na rubovima, 3–4,2 x 3,2–4,6 mm, raširen, rub često malo valovit, vrh je često okrenut malo prema dolje. Ima dva dosta markantna ružičasta izbočenja odvojena uzdužnom brazdom. Veza epihila i hipohila često ima oblik uskličnika (!). Prašnice su blijedo žućkaste, položene uz stigmu. Klinandrij je slabo razvijen. Rostelum je malo produljen, a rostelarna ljepljiva žlijezda ubrzo postaje neučinkovita. Staminodiji katkad dobro razvijeni. Plodnica je skoro gola, malo kraća od cvjetnog pupoljka, malo tamnija od boje sepala. Plodnički držak je gol, dug 3–4 mm, pri osnovi je brončane boje, katkad blijedo purpuran. Biljka cvate od kraja srpnja do kraja rujna. Pojavljuje se u manjim skupinama. Do sada je poznata s dva bliska nalazišta kod G. Vrapča na visini 250–399 m. Stanište potočne kruščike je miješana listopadna šuma uz Vrapčarski potok u zapadnom dijelu Parka pri rode Medvednica, u blizini naselja Gornje Vrapče, razvijena na vapnenačkoj podlozi, a u užem smislu to je vrlo zasjenjeno potočno korito, vlažno, dijelom plavljeno. Među drvećem prevladava bukva, grab, jasen i joha, a tlo je obraslo većim brojem grmolikih i zeljastih srednje europskih vrsta. Otkriće endemične potočne kruščike na šumskim staništima nadomak glavnog grada Hrvatske obogaćuje još u većoj mjeri ionako bogatu biološku raznolikost i hrvatsku floru višeg bilja. Već je proteklo niz godina otkako u Hrvatskoj nije više otkrivena niti jedna nova autohtona biljna vrsta. Potočna kruščika i dinarska kokica (Ophrys dinarica Kranjčev & Delforge) kao i niz drugih novih orhidejskih svojti, govore nam o do sada nepoznatom biljnom blagu na tlu male Hrvatske, koje, vjerujem, i s ovim novim otkrićima, nije u cijelosti iscrpljeno. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. SOKOLI I SOKOLSKE STIJENE Već s glavne ceste za Čabar, s lijeve njezine strane, dobro se zamijećuje naselje Sokoli, iznad kojega se uzdižu visoke vapnenačke stijene. U prijepodnevnim satima je cijeli ovaj prostor izložen suncu i pruža prelijepu sliku. Najljepšu sliku Sokolske stijene pružaju u jesen, kada se šuma ospe jesenskim bojama, pa kad za sunca krenemo u kasnim prijepodnevnim satima prema Čabru, na obzoru su tek prostranstva goranskih šuma, usred kojih se rumene krovovi kuća u Sokolima, koji se utapaju u opće šarenilo šuma. Tršće je malo središnje naselje iz kojega se treba zaputiti do Sokola (733 m) i Sokolskih (Sokolanskih) stijena (961 m). Svega tri kilometra moderne ceste koja prelazi preko potoka Sokolice, s dubokom i pošumljenom potočnom dolinom i malim, ali u nas rijetkim močvarnim staništem, dijeli nas od naselja pod Sokolskim stijenama, u kojemu se nalazi nekoliko kuća od kojih samo neke imaju svoje stalne stanovnike. Malom stazicom uz zrele trešnje sredinom srpnja, za oko sat šetnje kroz predivne gorske šumovite prostore i kamenjare, u nižim dijelovima kroz šumu bukve st i j jele, stižemo do vrhova Sokolskih stijena. Na malim šumskim čistinama vrvi od leptira i drugih kukaca koji posjećuju mnogobrojne cvjetove. Put je i botanički zanimljiv, jer se ovdje susreće mnogo zanimljivih, pa i zaštićenih biljnih vrsta u našoj Slika 1. Naselje s„.„,„s„k„Me;.;.e;o„;Čz.: Slika 2. Na livadici pod Sokolskim stijenama |