DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Slika 2. Č:,.ČI.,O,O.:KO..; primorskih kamenjara, rijetkih gariga i makija. Osobito je brojan na srednjodalmatinskim otocima Korčuli, Hvaru, Visu, Braču, ali isto tako i na južnodalmatinskim otocima Šipanu i Mljetu te poluotoku Pelješcu. Najbrojnije populacije nalaze se na mnogo nalazišta na otoku Korčuli, gdje je do sada zabilježena i najgušća populacija u okolici naselja Smokvice, tj. Smokvičkom polju. Na površini četvornog metra može se izbrojiti nekoliko desetaka primjeraka. Upravo na otoku Korčuli, ali i na drugim nalazištima, mogu se naći primjerci hibrida talijanskog kaćuna s vrstom bezostruškom (Orchis anthropophora /L./ Allioni). Hibrid predstavlja mali ukras u prirodi, jer sadr zČ. Slika 3. Hibrid talijanskog kaćuna i bezostruške ži udružene osobine ovih dviju roditeljskih vrsta te se pojavljuje u nekoliko varijacija. U novoj Crvenoj knjizi vaskularne flore Republike Hrvatske (N i k o l i ć , To pi ć , 2005) talijanski kaćun uvršten je u skupinu ugroženih biljaka (EN). Prema vlastitim dugogodišnjim opažanjima u Hrvatskoj biljke su na nekim nalazištima jedino ugrožene prirodnim sukcesijama vegetacije, te bismo je, u najgorem slučaju, mogli uvrstiti u skupinu osjetljivih svojti (VU). Na mnogima nalazištima populacije postaju sve brojnije. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. POTOČNA KRUSCIKA, NOVA ENDEMIČNA VRSTA HRVATSKE FLORE Posljednjih desetak godina u Hrvatskoj se odvijaju intenzivna istraživanja samoniklih orhideja ili kaćunovica (Porodica Orchidaceae). Kao rezultat tih napora nastala je monografija Hrvatske orhideje (K r a n j č e v, 2005) u kojoj je prikupljena sva raspoloživa građa o svojtama iz ove porodice, s mnogo slikovnih priloga i mnogo nalazišta po cijeloj Hrvatskoj. Još tijekom 2005. godine otkrivena je na području Parka prirode Medvednica endemična i za znanost nova vrsta hrvatske flore. To je orhidejska svojta iz roda |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 68 <-- 68 --> PDF |
kruščika (Epipactis), grupe Epipactis albensis, koju smo s obzirom na njezino stanište, imenovali potočnom kruščikom (Epipactis rivularis Kranjčev & Čičmir). Vrstu je otkrio mladi hrvatski orhidolog Roko Č i č m i r iz Zagreba 2005. g., a prvi njezin opis potječe iz monografije 2005. g. (R. Kranjčev: Hrvatske orhideje). Konačna znanstvena evaluacija i objavljivanje datira s kraja 2006. godine. Na području Parka prirode Medvednica do tada su bile poznate tek dvije vrste iz roda Epipactis (H r š a k et al. 1999). Osim potočne kruščike, do danas je na prostoru Parka prirode Medvednica poznato još nekoliko vrsta iz ovog roda (E. microphylla, E. atrorubens, E. purpurata, E. helleborine, E. cf. leptochila, E. leptochila var. neglecta, E. greuteri, E. exilis). Potočna kruščika je razmjerno mala biljka kojoj stabljika naraste prosječno od 20 do 25 cm visoko. Stabljika je dolje gola, a pri vrhu blago trepljasta, svjetlozelena. Na stabljici su do 4 ovalno lancetasta lista, na čijim rubovima je nazočna nepravilna hijalina nazubljenost. Gornji listovi su slični palistićima. Cvat je rahli, skoro jednostran, s 3–17 autogamnih srednje velikih cvjetova. Cvijet je zelenobjeličast do ružičast, više ili manje otvo- Slika 2. Cvijet potočne kruščike Slika 1. Potočna kruščika na staništu kod Gornjeg Vrapča na Medvednici Slika 3. Vrapčarski potok kao stanište potočne kruščike |