DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 39 <-- 39 --> PDF |
R. Sabadi: UČINCI HRVATSKOG ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA NA STANJE BILANCE PLAĆANJA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 137-154 agrikulturnog sektora omogućuje se radnicima zapošljavanje u industriji, a da pri tom ne dolazi do ozbiljnih smetnji u ponudi hrane. Agrikulturni sektor potreban je da bi osigurao dostatnu ponudu hrane i sirovina potrebnih industriji i urbanim industrijskim radnicima. Zanemari li se poljodjelstvo i uslijed toga nastupi prekid redovite opskrbe prehrambenih proizvoda i industrijskih sirovina zasi vina, ,, zas gurno će doći i dolazi do teškoća u industrij cje riji ii t tte ee cje lokupnom gospodarskom i društvenom razvoju neke zemlje. U ranim razdobljima, industriji je bilo potrebno da namakne strana sredstva plaćanja kako bi se uvozili strojevi i sirovine koje ne bi bilo moguće proizvoditi u vlastitoj zemlji. Od tada su primarni proizvodi glavnim izvorom izvoznih prihoda zemalja u razvoju, gdje poljodjelstvo mora odigrati ovu vitalnu zadaću. Razvojni plan industrijalizacije zahtijeva značajne iznose za investicije. Budući da je najveći dio narodnog dohotka tih manje razvijenih i nerazvijenih zemalja stvaran u poljoprivredi, ona mora biti ujedno i glavnim izvorom ušteda. Industrija ne može funkcionirati ili ekspandirati djelotvorno do konkurentne razine sve dok se ne stvori dovoljno snažno tržište. Napredan poljoprivredni sektor omogućuje takve potrebe industrije. Naprijed izrečene teze sigurni su recept da se pokrene razvoj nerazvijenih zemalja. Bez obzira na to što je u industrijski razvijenim zemljama broj zapo rezultat takvih čudnih stajališta. slenih od ukupnog broja, po tendenciji padajući, poljoprivreda i ondje ostaje značajnim čimbenikom gospodarskog rasta i približno slobodnog tržišta, temeljenog na ponudi i tražnji. Razvijeni svijet vjerojatno ne može opstati ako zanemari svoj poljoprivredni sektor i tržište prepusti zemljama u razvoju, koje svoj razvoj, sljedeći prirodni put toga razvoja, moraju na ovaj ili onaj način započeti u poljodjelstvu. Neizvjesno je doduše kakve prepreke trebaju premostiti zemlje kojima od jedne do dvije trećine narodnog dohotka dolazi iz poljoprivrede, pretežito naturalne (subsistentne = subsistence agriculture). 8 Raspad sustava središnjeg planiranja, koji je vladao oko pedeset godina u nekadašnjem Sovjetskom savezu, a poslije 2. svjetskog rata bijaše transplantiran u različitim oblicima i različitim zemljama, ne može se pripisati tržištu u tim zemljama, već naprotiv, njegovu postojanju. Od tržišnih struktura koja s obzirom na čimbenike proizvodnje, te ponudu i tražnju, jedina oblast gdje vlada približno perfektna konkurencija, je poljoprivreda. Baš stoga, što u poljoprivredi vladaju strukture približne perfektnoj konkurenciji, ta oblast je u neku ruku mjerilom djelotvornosti narodnog gospodarstva. 9 1930. godine vraća se stari pesimizam u novom obliku; kao stagnacija i neprekidne depresije. U Keynesijanskom svijetu ideja gospodarskog rasta postaje najvažnijom paradigmom. Svladavanje deflacije postala je urgentnim ciljem da bi se stiglo značajnije proučiti razvoj dohotka kroz dulja razdoblja. Makar razmišljanja dalje budućnosti nisu nedostajala u “General Theory”, Keynes u pravilu uzima proizvodne mogućnosti i stanje tehnologije kao date. On promatra učinak dohotka od investicija, a ne učinak kapaciteta. To je očigledna jednostranost, ustvari suprotno od jednostranosti, koja se susreće među ekonomistima klasicistima. Poslije 2.svjetsko rata dolazi do rasta zanimanja za gospodarskim rastom, koji od tada zauzima neviđen zamah. Za takav interes ima og ggražličiti ražličitiražličitih hh uzroka. U UU prvi red dolazi gospodarski oporavak Europe i Dalekog Istoka, a posebno povećana stopa rasta narodnog gospodarstva. Ekonomska povijest puna je primjera zemalja koje su izjednačavale industrijalizaciju s gospodarskim rastom, zanemarujući pritom poljoprivredu. Mexico je npr. zanemarivao poljoprivredni sektor prije Drugog svjetskog rata, pa je bio prisiljen godišnje uvoziti u ondašnjim vrijednostima (koje su u odnosu na današnji paritet cijena 1/5–1/10) oko 21 milijuna US$ godišnje, što je značajan iznos pri ograničenim rezervama stranih sredstava plaćanja za važan industrijski uvoz. U vrijeme početka vladavine Perona u Argentini dolazi do smrzavanja cijena poljoprivrednih proizvoda u nastojanju da se zaštiti urbano radništvo na račun poljoprivrednog sektora narodnog gospodarstva. Uz niže cijene međutim, pada poljoprivredna proizvodnja i prihod od izvoza, najveći dio od toga bijaše smrznuto goveđe meso, pada proporcionalno jednako tako. Na taj način dolazi do problema uzrokovanih negativnom bilancom plaćanja s inozemstvom zbog nedostatka stranih sredstava plaćanja. 8 1975. godine, jedna od mnogoljudnih zemalja Indija, u pojedinim sektorima sa značajnim industrijskim kapacitetima, imala je 72 % svih zaposlenih u poljodjelstvu, s tim da se u posljednjih 30 godina od tada, situacija jedva promijenila, gdje nekontrolirana demografska eksplozija poput termita troši za puko održavanje cjelokupan ne mali gospodarski rast te privrede. Kina pak, sa 1,3 milijardne stanovnika, već danas ima industrijske i poljoprivredne kapaciteta u pojedinim sektorima narodnog gospodarstva, da industrijski razvijene zemlje, moraju htjele to ili ne, kako ne bi ugrozili svoj gospodarski razvoj, prilaziti mjerama zaštite, poznatim još od doba merkantilizma (npr. nedavni sporazum sa SAD o kvotama uvoza tekstila i tekstilnih proizvoda iz Kine). 9 Višegodišnja iskustva skupljena u traženju idealnog modela za djelovanje u poljoprivredi potječu iz SAD. Ekonomisti teoretičari intenzivno su znanstvenim metodama istraživali, na koji način iskoristiti činjenicu da je poljoprivreda oblast ljudske djelatnosti najbliži željenom modelu perfektnog tržišta, na koji način učiniti da se uklone glavni nedostaci koji u toj oblasti vladaju (nizak koeficijent elasticiteta tražnje, efekt paukove mreže i dugo vrijeme od trenutka donošenja poslovne odluke /što i koliko sijati/ do rezultata te odluke /žetva/). Prihvati li se, prema iskustvu mnogogodišnjih eksperimenata, mjerenja i dobivenih rezultata, suvremena poljoprivredna politika, poradi stabilizacije prijeko potrebne da se svladaju niski koeficijenti elasticiteta tražnje i efekt paukove mreže, industrijski razvijenih zemalja sve se više okreće ograničavanju obradivih površina i podsticanja uzgoja specificiranih kultura. Dakako, jedan od uvjeta na tom putu svakako je u održavanju proizvodnosti ljudskog rada i kapitala na maksimalnoj razini u datim uvjetima. 141 |