DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 38 <-- 38 --> PDF |
R. Sabadi: UČINCI HRVATSKOG ŠUMARSTVA I PRERADE DRVA NA STANJE BILANCE PLAĆANJA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 137-154 U godini 1990. izvoz šumskodrvnih proizvoda iz Hrvatske iznosio je 183 883 tisuća US$, a 2006. iznosio je 418 000 tisuća US$, odnosno 188 883 Px e r(1) r(16) 418 000 P× e r(16) Imamo dvije jednadžbe s dvije nepoznanice, moguće jje ee supstitucijom pronaći rješenje . Logaritmiramo obje jednadžbe rabeći prirodne logaritme (Napierove logaritme): 12,1448883 = ln P + r, odnosno 12,943237 = ln P + 16r. Oduzimamo drugu jednadžbu od prve, da bi eliminirali P, pa imamo -0,794354 = -15 r, tako da dobijamo vrijednost r = 0,0529569 Potom substituiramo tako dobivenu vrijednost r u jednu od gornjih jednadžbi 12,1448883 = ln P + 0,0529569, tako da je ln P = 12,197845, i antilogaritmirajući ln P imamo da je P = 198 361.2, tako da je jednadžba kontinuiranog rasta izvoza šumsko-drvnih reprodukcijskih proizvoda (broj carinske tarife 44): S = 198 361,2 e 0,0529569 iz čega proizlazi da je izvoz drvnih reprodukcijskih proizvoda iz Hrvatske rastao, bez obzira na kolebanja izazvana agresijom protiv Hrvatske, godišnje u prosjeku 5,3%. Na isti način izračunavamo i prosječnu godišnju stopu rasta uvoza šumsko drvnih reprodukcijskih proizvoda u Hrvatsku, tako da je ona: S = 18 866,2 e 0,1821842 iz čega proizlazi da je stopa rasta uvoza u Hrvatsku drvno-šumskih reprodukcijskih proizvoda, bez obzira na kolebanja izazvana agresijom protiv Hrvatske, rasla po prosječnoj godišnjoj stopi od 18,2 %. Svaka roba ili usluga po svojoj prirodi ima posebnu i specifičnu tržišnu strukturu koja uvjetuje način na koji je proizvodnja određenih roba i usluga na tržištu primljena i kako se odnosi prema istovrsnim i različitim dobrima i uslugama.6 Prema najsuvremenijim kretanjima takva podjela nalazi potvrdu u ekspanziji u investicijama u mega postrojenja reprodukcijskih drvnih industrija (pilane, drvne ploče, celuloza i papir), koja su specifična za tržišnu strukturu monopolističke konkurencije, jer ograničenja osnovnih elemenata proizvoda nailazi na ograničenja ili raspoloživih sirovina ili pak tražnji koja još uvijek nije u stanju omogućiti pojavu supstituta. Daleko je rjeđa pojava mega postrojenja u industriji drvnih proizvoda finalne potrošnje (namještaj i sl.). Takav oblik tržišne strukture, gdje se na tržištu pojavljuje velik broj kupaca, od kojih pojedinci gotovo nemaju nikakva utjecaja niti na količine, niti cijene, a proizvođači, njih velik broj koji se na tržištu pojavljuje s manjim količinama specifičnih proizvoda, također je oblik imperfektne monopolističke konkurencije. Otkada postoji, ekonomika je uvijek bila zainteresirana za gospodarski rast, tj. za povećanje narodnog dohotka po glavi stanovnika. Intenzitet i usredotočenje takvog zanimanja se međutim mijenja. 7 Poljoprivreda u razvoju pojedinačnih zemalja igra nekoliko važnih uloga. U nerazvijenim zemljama poljodjelstvo je najveći poslodavac i ujedno je najvažnijim izvorom radne snage za industrijalizaciju. Povećanjem proizvodnosti 6 Čuveni pijanist Vladimir Horowitz tipkao je na pisaćem stroju nevjerojatnom brzinom, no ipak je zaposlio tajnicu da mu rješava korespondenciju, koja je brzinom tipkanja zaostajala uvelike za Horowitzem, zbog toga što je Horowitz ispravno držao da je bolje rješenje da svira na klaviru, što je donosili ogromne komparativne prednosti prema tipkanju na pisaćem stroju. Tim primjerom se ovo načelo može objasniti sve ili gotovo sve slučajeve i potvrdu postojanja ovog načela. Opportunity (Alternative) Cost. Troškovi propuštene prilike (Alternativni troškovi). To su troškovi proizvodnje neke robe mjereni gubitkom povoljne prilike da se proizvede slijedeća najpovoljnija roba umjesto nje i za isto vrijeme i utroške sirovina, amortizacije i i ostalih materijala (inputa). Zakon komparativnih troškova kaže da će države ostvariti profit trgujući s drugim zemljama ako (a) imaju različite odnose alternativnih troškova i (b) ako međunarodni uvjeti trgovine leže unutar granica utvrđenih domaćim odnosima alternativnih troškova. Sasvim pojednostavnjeno, povod za trgovačku razmjenu uvijek je u tome da razmjena donosi učesnicima profit, koji ostvaruju mijenjajući međusobno robe i usluge uz profit koji se očituje manjim utrošcima inputa, koji su rezultat različitih komparativnih troškova. 7 Merkantilisti su željeli razvijati industriju i trgovinu da bi učinili državu jakom i bogatom, pa su smatrali ograničenja uvoza najpogodnijim načinom da postignu svoj cilj. Adam Smith vjerovao je da slobodan razvoj proizvodnih snaga najbolje služi napretku. Akumulacija kapitala , tehnološki napredak i povećana podjela rada postupno uzrokuje da će proizvodnja po glavi stanovnika rasti. Ricardo je o tom imao daleko sumornije mišljenje: povećanje stanovništva dovest će do nižih nadnica i plaća, do oskudice zemljišta, a kroz to i više rente; od toga će trpjeti profiti, pa će gospodarski rast kao rezultat toga, stagnirati. Taj je pesimizam zvonio kroz cijelo 19. stoljeće, pribavivši ekonomici ime turobne znanosti. Prema Marxovoj teoriji također, “razvoj” je značio pad, dakako u kapitalizmu. Marxova makroekonomska teorija podsjeća i potječe od Ricarda, ima međutim dramatski zaključak: propast kapitalističkog sustava. Optimistički pogled Adama Smitha, koji se pokazao daleko više realističan, utjecao je na briljantnog ekonomistu John Stuart Mill-a (1806-1873) te kasnije na Josef Alois Schumpetera (1883–1950) i Friedrich August von Hayek-a (1899–1991). Ovaj potonji je u vrijeme kada su se ekonomisti, pobornici slobodnog tržišta mogli nabrojati na prste, vizionarski upozoravao na opasnost planiranja i miješanja države u poslovno odlučivanje. Moramo spomenuti i ekonomistu Phillips-a, po kojemu je poznata Phillipsova krivulja. Hayek bijaše toliko uvjerljiv da se može reći da je on glavni spasitelj tržišnog gospodarstva, što je potvrđivao ne samo radovima, već i praktičnim rješenjima američki ekonomist, osnivač Čikaške Škole ekonomike, Milton Friedman, ekonomist i nobelovac. Neoklasična ekonomska teorija, sazdana na idejama A. Smith-a u 20. stoljeću počinje se usmjeravati na stacionarnu državu, tj. ekonomski krug koji se okreće u istom krugu i gdje su sve ostale količine i veličine jednostavno ostatak. Time bi ekonomski život ušao u svoju završnu fazu. Ekonomist A.C. Pigou npr. time negira štednju i investicije, tako da problem gospodarskog rasta nestaje iz vidokruga, kao 140 |