DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 23 <-- 23 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 UDK 630* 442 (001) ŽUTA I BIJELA IMELA NA PODRUČJU UPRAVA ŠUMA PODRUŽNICA NAŠICE I OSIJEK* YELLOW MISTLETOE AND WHITE-BERRIED MISTLETOE ON THE AREA OF THE FOREST ADMINISTRATIONS NAŠICE AND OSIJEK Marilena IDŽOJTIĆ1, Milan GLAVAŠ1, Marko ZEBEC1, Renata PERNAR1, Josip BEĆAREVIĆ2, Karmela GLOVA2, Stjepan PLANTAK3 SAŽETAK: Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica (UŠP) Našice (6 šumarija: Ćeralije, Donji Miholjac, Đurđenovac, Koška, Slatina i ii Voćin) i UŠP Osijek (5 šumarija: Batina, Darda, Đakovo, Levanjska Varoš i Tikveš), za dvije vrste imele: žutu imelu (Loranthus europaeus Jacq.) i bjelogoričnu bijelu imelu (V. album L. ssp. album). Domaćini na kojima su imele istražene bili su: Quercus petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L., Q. cerris L., Populus alba L., P. tremula L., P. nigra L., P. ×canadensis Moench, Salix alba L., Fagus sylvatica L., Carpi- nus betulus L., Prunus avium L., Fraxinus angustifolia Vahl, F. pennsylvanica Marshall, Juglans nigra L. i Robinia pseudoacacia L. U izabranim odsjecima starijima od 30 godina dijagonalnim pregledom evidentiran je broj zaraženih i nezaraženih stabala, te broj grmova imele na zaraženim stablima. Prikazana je prostorna raspodjela intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka žutom imelom za osam gospodarskih jedinica. Na području UŠP Našice zaraza lužnjaka žutom imelom značajno je manja (1,7 % od 27.592 pregledanih stabala) nego na području UŠP Osijek (10,1 % od 6.164 pregledana stabla). Za kitnjak je obrnuto, odnosno na području UŠP Osijek zaraza je značajno manja (7 % od 27.518 pregledanih stabala) nego na području UŠP Našice (17,8 % od 11.220 pregledanih stabala). Na zaraženim stablima lužnjaka i kitnjaka prosječno su bila 2 grma imele. Žuta imela dolazi i na ceru, a zabilježena je na 3,7 % od 5.644 pregledana stabla. Na običnoj bukvi i običnom grabu imela je prisutna na području UŠP Osijek, Šumarije Levanjska Varoš. Na istraživanom području bijela imela nije zabilježena na poljskom jasenu, ali je prisutna na 22,4 % pregledanih stabala pensilvanskog jasena, koji je invazivna vrsta u prirodnim šumama poljskog jasena. Bijela imela prisutna je na svim autohtonim vrstama topola (bijeloj, crnoj i trepetljici), kao i na kanadskoj topoli, a u pojedinim gospodarskim jedinicama zaraza je bila različita (1,5-25 % pregledanih stabala). U tri gospodarske jedinice, u kojima je imela istražena na bijeloj vrbi, bilo je zaraženo od 2,5 do 17,3 % pregledanih stabala. Na području Šumarije Levanjska Varoš imela je zabilježena na divljoj trešnji. Od stranih vrsta, značajna je zaraza bijelom imelom kultura Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić; prof. dr. sc. Milan Glavaš; Marko Zebec, dipl. ing.; izv. prof. dr. sc. Renata Pernar; Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet; idzojticŽsumfak.hr 2 Josip Bećarević, dipl. ing.; Karmela Glova, dipl. ing.; Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Našice Stjepan Plantak, dipl. ing.; Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Osijek Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske pod naslovom “Imele u Hrvatskoj – biologija, ekologija, rasprostranjenost i vrste domaćini”. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 24 <-- 24 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 crnog oraha (29 % od 361 pregledanog stabla), a dolazi i na 12,6 % od 318 pregledanih stabala običnog bagrema. Ključne riječi: Loranthus europaeus Jacq., Viscum album L., imela, zaraza, Quercus L., Populus L., Salix L., Fagus L., Carpinus L., Prunus L., Fraxinus L., Juglans L., Robinia L., Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Naši ce, UŠP Osijek 1. UVOD – Žuta imela (Loranthus europaeus Jacq.) i bijela imela (Viscum album L.), poluparaziti su koji dolaze na velikom broju domaćina (Barney i dr. 1998, Hegi 1981). Različita su gledišta dosadašnjih istraživanja imela u Hrvatskoj (Ettinger 1889, Klepac 1955, Domitrović 2003, Babić 2004, Pernar i dr. 2005). Osim toga, za obje vrste napravljen je popis domaćina i izrađene su karte rasprostranjenosti (I d ž o j t ić 2003, I d ž o j tić i Koge lni k 2003, Ze b e c i Idž o j- t i ć 2005, Id žojt i ć i dr. 2006a). Također je istražen intenzitet zaraze različitih domaćina (kitnjaka, lužnjaka, medunaca, cera, sladuna, crvenog hrasta i pitomog kestena) žutom imelom na području Uprava šuma podruž- Introduction nica (UŠP) Požega, Bjelovar, Vinkovci i Nova Gradiška (I d žoj t i ć i dr. 2005a, 2006b, 2006c). Intenzitet zaraze različitih domaćina (bijele topole, poljskog jasena, malolisne lipe, klena, običnog graba, divlje kruške, crnog oraha, običnog bagrema i kanadske topole) bjelogoričnom bijelom imelom (V. album ssp. album) istražen je na području UŠP Bjelovar, Vinkovci i Nova Gradiška (I d žoj t i ć i dr. 2006b, 2006c). Za podvrstu bijele imele, V. album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom., istražen je intenzitet zaraze obične jele na području UŠP Delnice, Gospić, Senj, Ogulin, Karlovac, Zagreb, Bjelovar, Koprivnica i Našice te Nacionalnog parka Plitvička jezera (I d žoj t i ć i dr. 2003, 2005b). 2. PODRUČJE I METODE RADA -Research Area and Methods Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Našice i Osijek, za dvije vrste: žutu (L. europaeus) i bjelogoričnu bijelu imelu (V. album ssp. album). Domaćini na kojima su te imele istražene bili su: kitnjak (Quercus petraea /Matt./ Liebl.), lužnjak (Q. robur L.), cer (Q. cerris L.), bijela topola (Populus alba L.), trepetljika (P. tremula L.), crna topola (P. nigra L.), kanadska topola (P. ×canadensis Moench), bijela vrba (Salix alba L.), obična bukva (Fagus sylvatica L.), obični grab (Carpinus betulus L.), divlja trešnja (Prunus avium L.), poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl), pensilvanski jasen (F. pennsylvanica Marshall), crni orah (Juglans nigra L.) i obični bagrem (Robinia pseudoacacia L.). Za UŠP Našice istraživanje je provedeno na području šest šumarija: Ćeralije, Donji Miholjac, Đurđenovac, Koška, Slatina i Voćin, a za UŠP Osijek na području pet šumarija: Batina, Darda, Đakovo, Levanjska Varoš i Tikveš. Izabrani su odsjeci stariji od 30 godina, koji su zatim dijagonalno pregledani, u formulare su upisani podaci o broju zaraženih i nezaraženih stabala, te o broju grmova imele na zaraženim stablima. Prebrojavanje je rađeno okularnom metodom (prostim okom i dalekozorom), a obavili su ga djelatnici navedenih šumarija tijekom zime 2002/03. Broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala prema šumarijama i gospodarskim jedinicama prikazan je za žutu imelu na području UŠP Našice u tablici 1 (za lužnjak) i tablici 2 (za kitnjak), a na području UŠP Osijek u tablici 4 (za lužnjak), tablici 5 (za kitnjak) i tablici 5 (za cer, običnu bukvu i obični grab). Za različite domaćine bijele imele prikazan je broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala prema šumarijama i gospodarskim jedinicama na području UŠP Našice (tablica 3) i UŠP Osijek (tablica 7). Kartiranje je rađeno na osnovi digitaliziranih granica gospodarskih jedinica i rezultata istraživanja. U programu ArcView GIS 3.3 (2002) napravljen je tematski sloj (karta), u kojemu je na razini odsjeka prikazana prostorna raspodjela intenziteta zaraze lužnjaka i kitnjaka žutom imelom, u po četiri gospodarske jedinice za svaku UŠP. 3. REZULTATI Results Rezultati su prikazani posebno za UŠP Našice i UŠP Osijek, a unutar tih uprava šuma podružnica po a unu sebno za žutu i bijelu imelu. 3.1. Žuta i bijela imela na području UŠP Našice 3.1.1. Žuta imela Na području UŠP Našice žuta imela istražena je na lužnjaku i kitnjaku, te su rezultati istraživanja prikazani posebno za te dvije vrste. 3.1.1.1. Žuta imela na hrastu lužnjaku Žuta imela istražena je na lužnjakunana području 3 šumarije (Đurđenovac Košk , ,, Kooška aa i ii Slatina) Slatina)Slatina), ,, 5 55 gospodarskih jedinica i 183 odjela,, n nna aa uzorku od 27.592 stabla (tablica 1). Od ukupnog broja pregledanih stabala 1,7 % bilo je zaraženo imelom. Intenzitet zaraze bio je različit za pojedine gospodarske jedinice unutar navedenih šumarija (slika 1), što se iznosi u daljnjem tekstu. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 25 <-- 25 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 Tablica 1. UŠP Našice, Loranthus europaeus na Quercus robur: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 1 Forest Administration Našice, Loranthus europaeus on Quercus robur: number of examined compartments and number of examined trees, according to forest offices and management units. Šumarija Gospodarska jedinica Forest Office Management Unit Đurdenovac Đurđenovačke nizinske šume Budigošće-Breza-Lugovi Koska Lacić-Gložde Slatinske nizinske šume Slatina Slatinske prigorske šume Č Slika 2. UŠP Našice: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka lužnjaka (plava boja) za GJ Slatinske nizinske šume i GJ Slatinske prigorske šume (Šumarija Slatina) i kitnjaka (crvena boja) za GJ Kupres-Slana voda, GJ Slatinske prigorske šume (Šumarija Slatina) i GJ Jovac-Slana voda (Šumarija Voćin). Figure 2 Forest Administration Našice: intensity of infestation and the spatial arrangement of examined subcompartments of pedunculate oak (blue color) in the Management Units Slatinske nizinske šume and Slatinske prigorske šume (Forest Office Slatina) as well as of sessile oak (red color) in the Management Units Kupres-Slana voda, Slatinske prigorske šume (Forest Office Slatina) and Jovac- Slana voda (Forest Office Voćin). Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments 33 71 53 19 7 183 Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees 3.526 14.027 8.029 1.231 779 27.592 Slika 1. UŠP Našice: intenzitet zaraze lužnjaka žutom imelom, prema šumarijama i gopodarskim jedinicama. Figure 1 Forest Administration Našice: intensity of infection of pedunculate oak with yellow mistletoe, according to forest offices and management units. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 26 <-- 26 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 Do 5 % zaraženih, od pregledanih stabala, bilo je u GJ Budigošće-Breza-Lugovi (0,6 %) i GJ Lacić-Gložđe (1,9 %), Šumarije Koška, te GJ Đurđenovačke nizinske šume, Šumarije Đurđenovac (1,9 %). Na području Šumarije Slatina u GJ Slatinske nizinske šume imela je zabilježena na 6,3 %, a u GJ Slatinske prigorske šume na 10,7 % pregledanih stabala. Na zaraženim stablima prosječno su bila 2 grma imele, a najveći broj grmova na jednom stablu bio je 11 (odjel 99, GJ Slatinske prigorske šume, Šumarija Slatina). Na slici 2 plavom bojom prikazan je intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta lužnjaka za GJ Slatinske nizinske šume i GJ Slatinske prigorske šume (Šumarija Slatina). Pregledani odsjeci u kojima imela nije zabilježena prikazani su sivom bojom, dok su nepregledani odsjeci prikazani bijelom bojom. 3.1.1.2. Žuta imela na hrastu kitnjaku Na hrastu kitnjaku žuta imela istražena je na području 4 šumarije (Ćeralije, Đurđenovac, Slatina i Voćin), 8 gospodarskih jedinica i 79 odjela, na uzorku od 11.220 stabala (tablica 2). Od ukupnog broja pregledanih stabala 17,8 % bilo je zaraženo imelom. Intenzitet zaraze bio je različit za pojedine gospodarske jedinice unutar navedenih šumarija (slika 3). Tablica 2. UŠP Našice, Loranthus europaeus na Quercus petraea: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 2 Forest Administration Našice, Loranthus europaeus on Quercus petraea: number of examined compartments and number of examined trees, according to forest offices and management units. Šumarija Forest Office Ćeraliie E,„.e„ov.,c Slatina Voćin E Gospodarska jedinica Management Unit Slatinske prigorske šume Kmdija Gazijska Kmdij a Našice Slatinske prigorske šume Kupres-Slana voda Jovanovica Jovac-Slana voda Medvedak-Kusac Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments 2 15 3 21 14 9 7 8 79 Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees 148 4.268 548 2.725 1.890 944 334 363 11.220 Slika 3. UŠP Našice: intenzitet zaraze kitnjaka žutom imelom, prema šumarijama i gopodarskim jedinicama. Figure 3 Forest Administration Našice: intensity of infection of sessile oak with yellow mistletoe, according to forest offices and management units. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 27 <-- 27 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 Do 10 % zaraženih, od pregledanih stabala, bilo je u GJ Slatinske prigorske šume, Šumarije Slatina (4,0 %) i Šumarije Ćeralije (7,4 %). Između 10 i 20 % zaraženih, od pregledanih stabala, bilo je u GJ Jovanovica, Šumarije Voćin (17,2 %) i GJ Krndija Gazijska, Šumarije Đurđenovac (19,4 %). Više od 20 % zaraženih stabala, od ukupnog broja pregledanih, imale su GJ Kupres-Slana voda, Šumarije Slatina (22,1 %), GJ Krndija Našice, Šumarije Đurđenovac (23,5 %), te dvije GJ Šumarije Voćin, GJ Jovac-Slana voda (43,1 %) i GJ Medveđak- Kusac (55,7 %). Na zaraženim stablima prosječno su a z bil bilbila aa 2, 2,2,5 55 gr imelee, ,, a aanajveći broj grmova na jednom grm grmgrma aa im stablu biio oo j jje ee 3 330 00 (odjel 46, GJ Jovac-Slana voda, Šumarija Voćin). Na slici 2 crvenom bojom prikazan je intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka kitnjka za tri gospodarske jedinice: GJ Kupres-Slana voda, GJ (ŠumarSlatinsk SlatinskSlatinske ee prigorsk prigorskprigorske ee šum šumšume ee (Šumarija Slatina) i GJ Jo vac-Slana voda (Šumarija Voćin). 3.1.2. Bijela imela Na području UŠP Našice, zaraza bijelom imelom istražena je za sljedeće vrste potencijalnih domaćina: bijela topola, crna topola, kanadska topola, bijela vrba, poljski jasen i obični bagrem (tablica 3). Na području šumarija Donji Miholjac i Slatina pregledano je 335 stabala bijele topole, od kojih je na 4,2 % zabilježena bijela imela. Od 2.119 pregledanih stabala Tablica 3. UŠP Našice, Viscum album ssp. album na različitim domaćinima: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 3 Forest Administration Našice, Viscum album ssp. album on different hosts: number of examined compartments and number of examined trees, according to forest offices and management units. Domaćin Host Populus alba Č Populus nigra Populus ×canadensis Č Salix alba Č Robinia pseudoacacia Broj pregledanih odjela Broj pregledanih stabala Šumarija Gospodarska jedinica Number of Examined Forest Office Management Unit Compartments Donji Miholjac Miholjačke podravske šume 1 Slatina Slatinske podravske šume 5 6 Slatina Slatinske podravske šume 1 Donji Miholjac Miholjačke podravske šume 3 Slatina Slatinske podravske šume 1 4 Donji Miholjac Miholjačke podravske šume 6 Slatina Slatinske podravske šume 5 11 Slatina Slatinske prigorske šume 1 Number of Examined Trees 3 332 335 75 2.111 8 2.119 1.357 357 1.714 148 kanadske topole na području istih šumarija, imela je bila prisutna na 21.1 % stabala. Na crnoj topoli imela je zabilježena na 4 %, od 75 pregledanih stabala, na području Šumarije Slatina. Na području šumarija Donji Miholjac i Slatina, imela je bila prisutna na 6,5 % od 1.714 pregledanih stabala bijele vrbe. U GJ Slatinske nizinske šume, Šumarije Slatina, bijela imela nije zabilježena na poljskom jasenu niti u jednom od 21 pregledanog odjela. U istoj gospodarskoj jedinici od 148 pregledanih stabla običnog bagrema zaraženo je bilo 1,4 % stabala. 3.2. Žuta i bijela imela na području UŠP Osijek 3.2.1. Žuta imela Na području UŠP Osijek žuta imela istražena je na lužnjaku, kitnjaku, ceru, običnoj bukviini običnom grabu. 3.2.1.1. Žuta imela na lužnjaku Na hrastu lužnjaku žuta imela istražena je na području četiri šumarije: Batina, Darda, Đakovo i Tikveš. Istraživanje je provedeno za 6 gospodarskih jedinica i 89 odjela, na uzorku od 6.164 stabla (tablica 4). Od ukupnog broja pregledanih stabala 10,1 % bilo je zaraženo imelom. Do 10 % zaraženih, od pregledanih stabala, bilo je u GJ Đakovački Lug i Gajevi, Šumarije Đakovo (5,6 %) i u GJ Haljevo-Kozaračke šume, Šumarije Darda (6,4 %). Između 10 i 20 % zaraženih od pregledanih stabala bilo je u GJ Kunjak-Rakovac-Mačkovac, Šumarije Đakovo (11,9 %), GJ Dvorac-Siget, Šumarije Tikveš (15,4 %) i GJ Baranjska planina, Šumarije Batina (15,5 %). Najveća zaraza, 27,1 %, zabilježena je na području Šumarije Batina, GJ Zmajevačke podunavske šume (slika 4). Prosječni broj grmova na stablu iznosio je 2,5, a najveći broj bio je 10 grmova (odjel 7, GJ Baranjska planina, Šumarija Batina). Na slici 5 plavom bojom prikazan je intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta lužnjaka za GJ Kunjak-Rakovac-Mačkovac (Šumarija Đakovo). Pregledani odsjeci u kojima imela nije zabilježena prikazani su sivom bojom, dok su nepregledani odsjeci prikazani bijelom bojom. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 28 <-- 28 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 Tablica 4. UŠP Osijek, Loranthus europaeus na Quercus robur: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 4 Forest Administration Osijek, Loranthus europaeus on Quercus robur: number of examined compartments and number of examined trees, according to forest offices and management units. Šumarija Gospodarska jedinica Forest Office Management Unit Baranjska planina Batina Zmajevačke podunavske šume Darda Haljevo-Kozaračke šume Kunj ak-Rakovac-Mačkovac Đakovo Đakovački Lug i Gajevi Tikveš Dvorac-Siget Č Slika 5. UŠP Osijek: intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka lužnjaka (plava boja) za GJ Kunjak-Rakovac-Mačkovac (Šumarija Đakovo) i kitnjaka (crvena boja) za GJ Sjeverni Dilj, GJ Breznica (Šumarija Levanjska Varoš) i GJ Vuka (Šumarija Đakovo). Figure 5 Forest Administration Osijek: intensity of infestation and the spatial arrangement of examined sub- compartments of pedunculate oak (blue color) in the Management Unit Kunjak-Rakovac-Mačkovac (Forest Office Đakovo) as well as of sessile oak (red color) in the Management Units Sjeverni Dilj, Breznica (Forest Office Levanjska Varoš) and Vuka (Forest Office Đakovo). Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments 6 3 6 40 33 1 89 Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees 666 255 778 2.207 2.154 104 6.164 Slika 4. UŠP Osijek: intenzitet zaraze lužnjaka žutom imelom, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Figure 4 Forest Administration Osijek: intensity of infection of pedunculate oak with yellow mistletoe, according to forest offices and management units. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 29 <-- 29 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 3.2.1.2. Žuta imela na kitnjaku Ukupno je pregledano 5 gospodarskih jedinica, 312 odjela i 27.518 stabala (tablica 5), od kojih je na 7 % zabi- Na hrastu kitnjaku žuta imela istražena je na polježena imela. Najmanja zaraza bila je u GJ Đakovački dručju dviju šumarija: Đakovo i Levanjska Varoš. Tablica 5. UŠP Osijek, Loranthus europaeus na Quercus petraea: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 5 Forest Administration Osijek, Loranthus europaeus on Quercus petraea: number of examined compartments and number of examined trees, according to forest offices and management units. Šumarija Gospodarska jedinica Broj pregledanih odjela Broj pregledanih stabala Forest Office Management Unit Number of Examined Compartments Number of Examined Trees Kunj ak-Rakovac-Mačkovac 68 5.836 Đakovo Đakovački Lug i Gajevi 5 503 Vuka 53 3.817 Levanj ska Varoš Breznica Sjeverni Dilj 108 78 10.210 7.152 Č 312 27.518 Slika 6. UŠP Osijek: intenzitet zaraze kitnjaka žu- tom imelom, prema šumarijama i gopodarskim jedinicama. Figure 6 Forest Administration Osijek: intensity of infection of sessile oak with yellow mistletoe, according to forest offices and management units. Tablica 6. UŠP Osijek, Loranthus europaeus na Quercus cerris, Fagus sylvatica i Carpinus betulus: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 6 Forest Administration Osijek, Loranthus europaeus on Quercus cerris, Fagus sylvatica and Carpinus betulus: number of examined compartments and number of examined trees, according to forest offices and management units. Domaćin Host Šumarija Forest Office Gospodarska jedinica Management Unit Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees Darda Haljevo-Kozaračke šume 1 27 Quercus cerris Levanj ska Varoš Breznica Sjeverni Dilj 108 42 4.411 1.066 E 151 5.644 Fagus sylvatica Levanj ska Varoš Breznica Sjeverni Dilj 100 74 5.212 3.531 E 174 8.743 Carpinus betulus Levanj ska Varoš Breznica Sjeverni Dilj 86 76 6.881 2.268 E 162 9.149 131 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 30 <-- 30 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 Lug i Gajevi, Šumarije Đakovo (0,4 %). Zaraza manja od 5 % bila je i u GJ Vuka, Šumarije Đakovo (1,96 %) i GJ Breznica, Šumarije Levanjska Varoš (4,1 %). U GJ Kunjak-Rakovac-Mačkovac, Šumarije Đakovo, imela je zabilježena na 8,5 % pregledanih stabala, a najviše zaraženih, od pregledanih stabala, 12,9 %, bilo je u GJ Sjeverni Dilj, Šumarije Levanjska Varoš (slika 6). Na zaraženim stablima prosječno su bila 2 grma imele, a najveći broj grmova na jednom stablu bio je 13 (odjel 43, GJ Breznica, Šumarija Levanjska Varoš). Na slici 5 crvenom bojom prikazan je intenzitet zaraze i prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta kitnjaka za GJ Sjeverni Dilj, GJ Breznica (Šumarija Levanjska Varoš) i GJ Vuka (Šumarija Đakovo). 3.2.1.3. Žuta imela na ceru, običnoj bukvi i običnom grabu Intenzitet zaraze žute imele na ceru istražen je na području 2 šumarije, 3 gospodarske jedinice i 151 odje la, na uzorku od 5.644 stabla (tablica 6). Imela je zabilježena na 3,7 % pregledanih stabala. U GJ Haljevo-Kozaračke šume, Šumarije Darda, bilo je zaraženo 3,7 %, u GJ Breznica, Šumarije Levanjska Variš, 3,1 %, a u GJ Sjeverni Dilj, iste šumarije, 6,3 % pregledanih stabala. Na običnoj bukvi i običnom grabu imela je istražena na području dvije gospodarske jedinice Šumarije Levanjska Varoš (tablica 6). U GJ Sjeverni Dilj imela nije zabilježena ni na bukvi niti na grabu. U GJ Breznica imela je bila prisutna na 36 stabala obične bukve (0,7 % pregledanih stabala) i na jednom stablu običnog graba (0,01 % pregledanih stabala). 3.2.2. Bijela imela Na području UŠP Osijek, zaraza bijelom imelom istražena je za sljedeće vrste potencijalnih domaćina: trepetljiku, kanadsku topolu, bijelu vrbu, divlju trešnju, crni orah, obični bagrem i pensilvanski jasen (tablica 7). Tablica 7. UŠP Osijek, Viscum album ssp. album na različitim domaćinima: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama. Table 7 Forest Administration Osijek, Viscum album ssp. album on different hosts: number of examined compartments and number of examined trees, according to forest offices and management units. Domaćin Host Populus tremula Č Populus ×canadensis Č Salix alba Prunus avium Juglans nigra Č Robinia pseudoacacia Fraxinus pennsylvanica f i t, Šumarija Forest Office Levatijska Varoš Darda Tikveš Levatijska Varoš Levanjska Varoš Batina Batina Batina i t f t ffi Gospodarska jedinica Management Unit Breznica Sjeverni Dilj Darđanske šume Dvorac-Siget i Tikveške podun. šume Breznica Breznica Baranjska planina Zmajevačke podunavske šume Zmajevačke podunavske šume Zmajevačke podunavske šume t it . Broj pregledanih odjela Number of Examined Compartments 15 1 16 3 2 5 9 2 1 5 6 1 2 Broj pregledanih stabala Number of Examined Trees 205 13 218 325 251 576 139 17 99 262 361 30 170 U GJ Breznica, Šumarije Levanjska Varoš, 16,1 %, a u GJ Sjeverni Dilj, iste šumarije, 15,4 % pregledanih stabala trepetljike bilo je zaraženo imelom. Na kanadskoj topoli bijela imela zabilježena je na 1,5 % pregledanih stabala u GJ Darđanske šume, Šumarije Darda i na 13,9 % stabala u GJ Dvorac-Siget i Tikveške podunavske šume. Na području Šumarije Levanjska Varoš, u GJ Breznica, 17,3 % pregledanih stabala bijele vrbe i 23,5 % stabala divlje trešnje bilo je zaraženo bijelom imelom. U GJ Zmajevačke podunavske šume, Šumari je Batina, imela je bila prisutna na 13,3 % pregledanih stabala običnog bagrema, 22, 4 % stabala pensilvanskog jasena i 35,5 % stabala crnog oraha. Na crnom orahu zaraza je istražena i u GJ Baranjska planina, Šumarije Batina, gdje je bila prisutna na 11,1 % pregledanih stabala. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 31 <-- 31 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 4. RASPRAVA I ZAKLJUČAK - Discussion and Conclusion Istraživanje je pokazalo da je zaraza lužnjaka žutom imelom na području UŠP Našice (1,7 %) znatno manja nego na području UŠP Osijek (10,1 %). Usporedbom ovih podataka s podacima iz prethodnih istraživanja za ,5 %), PožeUŠP Bjelovar (7,1 %), Nova Gradiška (10,5 ga (13,7 %) i Vinkovci (7,6 %), vidimo da je lužnjak u UŠP Našice manje zaražen imelom nego u svim ostalim UŠP (Idžojtić i dr. 2005a, 2006b, 2006c). Zaraza lužnjaka u UŠP Osijek manja je nego u UŠP Požega, približno jednaka kao u UŠP Nova Gradiška i veća nego u UŠP Bjelovar i Vinkovci. Uspoređeni su stanišni i sastojinski parametari (starost, sklop, bonitet, nadmorska visina i ekspozicija) analiziranih odsjeka za UŠP Našice i UŠP Osijek. U UŠP Našice sastojinski bonitet 80 % pregledanih odsjeka bio je I, a 20 % bilo je boniteta II. Za razliku od toga, manje od polovice (48 %) pregledanih sastojina u UŠP Osijek bilo je boniteta I, 29 % boniteta II i 23 % boniteta II/III. Sklop 73 % pregledanih odjela u UŠP Našice bio je potpun, a 27 % nepotpun. U UŠP Osijek manje je od polovice odjela (41 %) imalo potpuni, 52 % nepotpuni i 7 % prekinuti sklop. Za ostale analizirane parametre nije utvrđena razlika. Ranije je za područje UŠP Požega utvrđeno da su sastojine kitnjaka lošijeg boniteta bile više zaražene nego sastojine boljeg boniteta, a isto tako da su sastojine s gustim i potpunim sklopom bile manje zaražene od onih sa nepotpunim i prekinutim sklopom (Idžojt ić i dr. 2005a). Za kitnjak je obrnuto, odnosno na području UŠP Osijek zaraza je znatno manja (7 %) nego na području UŠP Našice (17,8 %). Ipak, zaraza kitnjaka u UŠP Osijek veća je nego u UŠP Bjelovar (3 %) i Nova Gradiška (4,6 %), a manja nego u UŠP Požega (13,3 %) (Idžojt ić i dr. 2005a, 2006b, 2006c). Od svih do sada istraženih UŠP, kitnjak je najzaraženiji u UŠP Našice. Analizom stanišnih i sastojinskih parametara (starosti, sklopa, boniteta, nadmorske visine i ekspozicije) istraženih odsjeka možemo vidjeti da je starost odsjeka u UŠP Našice bila 30-120 godina (prosječno 87 godina), a u UŠP Osijek 30-100 godina (prosječno 72 godine). U ranijim istraživanjima utvrđena je pozitivna korelacija između starosti i zaraze kitnjaka žutom imelom (I d ž o j ti ć i dr. 2005a, 2006c), a isto je potvrđeno i u ovim istraživanjima, ali ta korelacija nije signifikantna. Sastojinski bonitet odsjeka u UŠP Našice bio je od I do III, a u UŠP Osijek I ili II, odnosno dio analiziranih odsjeka (8 %) u UŠP Našice imao je lošiji bonitet od odsjeka u UŠP Osijek. Ostali parametri nisu ukazivali na razlike analiziranih odsjeka u te dvije UŠP. Ako usporedimo lužnjak i kitnjak, u UŠP Našice značajno je veća zaraza kitnjaka (17,8 % pregledanih stabala) nego lužnjaka (1,7 %). Prosječna starost analiziranih odsjeka lužnjaka bila je 88 godina, a kitnjaka 87 godina, odnosno razliku u njihovoj zarazi ne možemo objasniti razlikom u starosti. Bonitet većine analiziranih lužnjakovih sastojina bio je I (80 % odsjeka), a manjeg dijela II (20 % odsjeka). Podjednak postotak (41 %) odsjeka kitnjaka imao je sastojinski bonitet I i bonitet II, 10 % bonitet I/II, 3 % bonitet II/III i 5 % bonitet III, odnosno vidljivo je da je bonitet analiziranih sastojina kitnjaka lošiji nego lužnjaka. Razlika postoji i u sklopu, odnosno 73 % odsjeka lužnjaka imalo je potpun, a 27 % nepotpun sklop, dok je 63 % odsjeka kitnjaka imalo potpun, 34 % nepotpun i 3 % prekinut sklop. Razlika zaraze lužnjaka i kitnjaka u UŠP Osijek je manja (kitnjak 7 %, lužnjak 10,1 %), nego u UŠP Našice. Prosječno su analizirani odsjeci lužnjaka bili stariji (86 godina) od odsjeka kitnjaka (72 godine). Sve su sastojine kitnjaka imale bonitet I ili II, dok je bonitet sastojina lužnjaka bio I, II ili II/III. Ostali analizirani patrametri nisu ukazivali na razlike analiziranih odsjeka lužnjaka i kitnjaka na području UŠP Osijek. Osim za UŠP Osijek, zaraza cera žutom imelom prethodno je istražena i za UŠP Požega (Idžojtić i dr. 2005a). Približno je jednak postotak stabala s imelom bio na području obje UŠP (3,7 % Osijek; 3,1 % Požega). Žuta imela na običnom grabu u Hrvatskoj, osim na području Šumarije Levanjska Varoš, zabilježena je do sada samo u Arboretumu Opeka. Na običnoj bukvi ova je vrsta imele, osim na području iste šumarije, zabilježena još samo na području Šumarije Novoselec (Zeb e c i Id ž o jt i ć 2005). Na području istraženom u ovome radu bijela imela nije zabilježena na poljskom jasenu, za razliku od UŠP Nova Gradiška, gdje je bilo zaraženo 7,3 % i Vinkovci, 2,7 % pregledanih stabala (I d ž o jt i ć i dr. 2006b). Ipak, imela je prisutna na pensilvanskom jasenu, koji je invazivna vrsta prisutna u prirodnim šumama poljskog jasena (Id ž o jt i ć i Z e b e c 2006). Topole i vrbe Hegi (1981) i Barney (1998) ubrajaju među najčešće domaćine bijele imele. U istraženim gospodarskim jedinicama imela je prisutna na svim autohtonim vrstama topola (bijeloj, crnoj i trepetljici), kao i na kanadskoj topoli, a zaraza je bila vrlo različita (1,5–25 %). U tri gospodarske jedinice, u kojima je imela istražena na bijeloj vrbi, bilo je zaraženo od 2,5 do 17,3 % pregledanih stabala. Od stranih vrsta, značajna je zaraza bijelom imelom kultura crnog oraha (29 % pregledanih stabala). Obični bagrem također je američka vrsta koju Hawksworth i dr. (1991) navode kao jednu od pet najčešće zaraženih domaćina u Kaliforniji (od 23 zabilježena domaćina u Ameriku introducirane V. album). U istraženim gospodarskim jedinicama imela je zabilježena na 1,4 %, odnosno 13 % pregledanih stabala bagrema. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 32 <-- 32 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 Osim već navedenih domaćina, bijela imela prisutninskim, brdskim i nizinskim šumama. Na temelju tona je na istraživanom području, uglavnom izvan šume, ga došlo se do spoznaja o pojavi imela glede starosti, na sljedećim vrstama (Idžojtić 2003): Acer campestre L., Celtis occidentalis L., Crataegus laevigata (Poir.) DC., C. nigra Waldst. et Kit., Populus deltoides W. Bartram ex Marshall, Prunus cerasifera Ehrh., Pyrus pyraster Burgsd. i Tilia cordata Mill. Dosadašnjim istraživanjima utvrđena je prisutnost i intenzitet napada kod nas prisutnih vrsta imela u pla 5. ZAHVALA – sklopa, boniteta, nadmorske visine, ekspozicije i drugih važnih parametara te je dobiven jasan uvid u stanje imela u našim šumama. Mišljenja smo da se na temelju osadašnji rezultat dosadašnjih hh rezultata mogu otvoriti daljnja istraživanja srazličitih gledišta. Acknowledgement Na podršci i odobrenju ovoga istraživanja zahvaljudipl. ing. i Davorinu Feketeu, dipl. ing., zahvaljujemo jemo Službi za ekologiju šuma Hrvatskih šuma d.o.o. i na odobrenju korištenja kartografskih podloga. Zahvarukovoditelju Službe mr. sc. Petru Jurjeviću, kao i pretljujemo djelatnicima svih šumarija koji su na terenu bihodnim voditeljima UŠP Osijek, mr. sc. Pavlu Vra-lježili podatake o domaćinima i zarazi imelom, te ustutariću i UŠP Našice, Vlatku Podnaru, dipl. ing. Voditepili potrebne podatke iz gospodarskih osnova. ljima UŠP Osijek i UŠP Našice, Dragutinu Vračeviću, 6. LITERATURA – References ArcView GIS 2002: Environmental Systems ResearchInstitute, Inc., version 3.3. Babić, D. 2004: Stanje kemijskih elemenata u iglicama obične jele (Abies alba Mill.) zaražene bijelom imelom (Viscum album ssp. abietis L.) napodručju GJ Litorić, Šumarije Vrbovsko. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, diplomski rad, 31 pp. Barney, C. W., F. G. Hawksworth, B. W. Geils1998: Hosts of Viscum album. Eur. J. For. Path. 28: 187–208. Do m i t r o v i ć , D. 2003: Istraživanje utjecaja bijele imele (Viscum album ssp. abietis L.) na prirast stabala obične jele (Abies alba Mill.) u Gorskom kotaru. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet, diplomski rad, 26 pp. Et t i n g e r, J. 1889: Upliv imele (liepak, Loranthus europeus) na prirast drva. Šum. list XIII: 169–172. Hawksworth, F. G., R. F. Scharpf, M. Marosy1991: European mistletoe continues to spread in Sonoma County. California-Agriculture 45 (6): 39–40. He gi , G. 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa, Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg, 504 pp. I dž o j ti ć , M. 2003: Domaćini i rasprostranjenost bjelogorične bijele imele (Viscum album L. ssp. album) u Hrvatskoj. Šum. list 9–10: 439–447. Idžojtić, M., M. Kogelnik 2003: Hosts of mistletoes in Croatia and Slovenia. In: Abstract book of the International Symposium on Vegetation in SE Europe, Otočec, Slovenia, May 29–31, 2003, 26 p. Idžojtić, M., M. Zebec 2006: Rasprostranjenost pajasena (Ailanthus altissima /Mill./ Swinge) i širenje invazivnih drvenastih neofita u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse pos. izd. 5: 315–323. Id ž o jt i ć , M., M. Ko g e l n i k , J. F r a n ji ć, Ž. Škvorc 2006a: Hosts and distribution of Vis- cum album L. ssp. album in Croatia and Slovenia. Plant Biosystems 140 (1): 50–55. Id ž o jt i ć , M., R. Pe r n a r, Z. Li s j ak , H. Z de l a r, M. Ančić 2005a: Domaćini žute imele (Loranthus europaeus Jacq.) i intenzitet zaraze na području Uprave šuma podružnice Požega. Šum. list 1–2: 3–17. džojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, I P. B e u k , I. P rgi ć 2006b: Intenzitet zaraze žu- tom i bijelom imelom na području Uprava šuma podružnica Vinkovci i Nova Gradiška. Šum. list 9–10: 399–409. džojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, I B. Bradić, D. Husak 2006c: Žuta imela (Loranthus europaeus Jacq.) i bijela imela (Viscum album L.) na području Uprave šuma podružnice Bjelovar. Šum. list 3–4: 101–111. džojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, I M. Dasović, N. Pavlus 2005b: Zaraza obične jele (Abies alba Mill.) bijelom imelom (Viscum album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom.) u Hrvatskoj. Šum. list 11–12: 559–573. I d žoj t i ć , M., R. P er n a r, Ž. K auz la r i ć, M. Abramović, D. Janković, M. Pleše 2003: Intenzitet zaraze obične jele (Abies alba Mill.) imelom (Viscum album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom.) na području Uprave šuma podružnice Delnice. Šum. list 11–12: 545–559. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 33 <-- 33 --> PDF |
M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA ... Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 Klepac, D. 1955: Utjecaj imele na prirast jelovih for Geospatial Information; Vol. XXXVI, part šuma. Šum. list 79: 231–243. I/W3, Hannover 17.-20. 05. 2005., Germany. P e rna r, R., M. B a j i ć , D. Vu l e t ić , M. I d žoj t i ć , Z e b e c , M., M. I d ž oj t i ć 2005: Hosts and distribu- M. Ančić & A. Seletković, 2005: Aerial tion of yellow mistletoe (Loranthus europaeus high resolution imaging of the mistletoe for the Jacq.) in Croatia. In: Abstract book of Sympoassesment of forest decline in fir stands. Interna- sium Flora and Vegetation of Slovenia and netional Society for Photogrammetry and Remote ighbouring countries 2005., Ljubljana, Septem- Sensing Symposium. In: Heipke C., K. Jacobsen ber 16-18, 2005. 37–38 pp. & M. Gerke (ed.): High resolution Earth Imaging SUMMARY: The research was carried out in the area managed by Hrvatske šume d.o.o. (Croatian Forests Ltd.), Zagreb, Forest Administration (FA) Našice (6 Forest Offices: Ćeralije, Donji Miholjac, Đurđenovac, Koška, Slatina and Voćin) and FA Osijek (5 Forest Offices: Batina, Darda, Đakovo, Levanjska Varoš and Tikveš), for two mistletoe species: yellow mistletoe (Loranthus europaeus Jacq.) and white-berried mistletoe (V. album L. ssp. album). The hosts on which these two species were investigated were: Quercus petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L., Q. cerris L., Populus alba L., P. tremula L., P. nigra L., P. ×canadensis Moench, Salix alba L., Fagus sylvatica L., Carpinus betulus L., Prunus avium L., Fraxinus angustifolia Vahl, F. pennsylvanica Marshall, Juglans nigra L. and Robinia pseudoacacia L. In the selected sub- compartments older than 30 years, through a diagonal survey the number of infected and non-infected trees, as well as the number of mistletoe plants on infected trees was registered. The spatial distribution of the intensity of infection of the sessile and pedunculate oaks with yellow mistletoe in eight management units is shown. In the area of the FA Našice the contagion of the pedunculate oak with yellow mistletoe is considerably lower (1.7 % of 27,592 examined trees) than in the area of the FA Osijek (10.1 % of 6,164 examined trees). For the sessile oak the situation is opposite, i.e. in the area of the FA Osijek the contagion is considerably lower (7 % of 27,518 examined trees) than in the area of the FA Našice (17.8 % of 11.220 examined trees). On the contaminated sessile and pedunculate oak trees there were 2 mistletoe bushes on the average. Yellow mistletoe also occurs on the Turkey oak, and was observed on 3.7 % of 5.644 examined trees. On the common beech and European hornbeam mistletoe is present in the area of the FA Osijek, Forest Office Levanjska Varoš. In the investigated area white-berried mistletoe was not found on the narrow- leaved ash, but was present on 22.4 % of the examined green ash trees, which is an invasive species in natural narrow-leaved ash forests. White mistletoe is present on all autochthonous poplar tree species (white and European black poplar and European aspen), as well as on the Canadian poplar, and in the individual management units the contagion was varying (1.5–25 % of examined trees). In three management units, in which mistletoe was examined on the white willow, 2.5 to 17.3 % of examined trees was contaminated. In the area of the FA Levanjska Varoš mistletoe was found on the wild cherry. Of the foreign species there is considerable contagion of the black walnut trees with mistletoe (29 % of 361 examined trees), and it occurs on 12.6 % of 318 examined trees of the black locust. Key words: Loranthus europaeus Jacq., Viscum album L., mistletoe, infestation, Quercus L., Populus L., Salix L., Fagus L., Carpinus L., Prunus L., Fraxinus L., Juglans L., Robinia L., Croatian Forests Ltd. b, Našice, Osijek |