DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 23 <-- 23 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135 UDK 630* 442 (001) ŽUTA I BIJELA IMELA NA PODRUČJU UPRAVA ŠUMA PODRUŽNICA NAŠICE I OSIJEK* YELLOW MISTLETOE AND WHITE-BERRIED MISTLETOE ON THE AREA OF THE FOREST ADMINISTRATIONS NAŠICE AND OSIJEK Marilena IDŽOJTIĆ1, Milan GLAVAŠ1, Marko ZEBEC1, Renata PERNAR1, Josip BEĆAREVIĆ2, Karmela GLOVA2, Stjepan PLANTAK3 SAŽETAK: Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica (UŠP) Našice (6 šumarija: Ćeralije, Donji Miholjac, Đurđenovac, Koška, Slatina i ii Voćin) i UŠP Osijek (5 šumarija: Batina, Darda, Đakovo, Levanjska Varoš i Tikveš), za dvije vrste imele: žutu imelu (Loranthus europaeus Jacq.) i bjelogoričnu bijelu imelu (V. album L. ssp. album). Domaćini na kojima su imele istražene bili su: Quercus petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L., Q. cerris L., Populus alba L., P. tremula L., P. nigra L., P. ×canadensis Moench, Salix alba L., Fagus sylvatica L., Carpi- nus betulus L., Prunus avium L., Fraxinus angustifolia Vahl, F. pennsylvanica Marshall, Juglans nigra L. i Robinia pseudoacacia L. U izabranim odsjecima starijima od 30 godina dijagonalnim pregledom evidentiran je broj zaraženih i nezaraženih stabala, te broj grmova imele na zaraženim stablima. Prikazana je prostorna raspodjela intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka žutom imelom za osam gospodarskih jedinica. Na području UŠP Našice zaraza lužnjaka žutom imelom značajno je manja (1,7 % od 27.592 pregledanih stabala) nego na području UŠP Osijek (10,1 % od 6.164 pregledana stabla). Za kitnjak je obrnuto, odnosno na području UŠP Osijek zaraza je značajno manja (7 % od 27.518 pregledanih stabala) nego na području UŠP Našice (17,8 % od 11.220 pregledanih stabala). Na zaraženim stablima lužnjaka i kitnjaka prosječno su bila 2 grma imele. Žuta imela dolazi i na ceru, a zabilježena je na 3,7 % od 5.644 pregledana stabla. Na običnoj bukvi i običnom grabu imela je prisutna na području UŠP Osijek, Šumarije Levanjska Varoš. Na istraživanom području bijela imela nije zabilježena na poljskom jasenu, ali je prisutna na 22,4 % pregledanih stabala pensilvanskog jasena, koji je invazivna vrsta u prirodnim šumama poljskog jasena. Bijela imela prisutna je na svim autohtonim vrstama topola (bijeloj, crnoj i trepetljici), kao i na kanadskoj topoli, a u pojedinim gospodarskim jedinicama zaraza je bila različita (1,5-25 % pregledanih stabala). U tri gospodarske jedinice, u kojima je imela istražena na bijeloj vrbi, bilo je zaraženo od 2,5 do 17,3 % pregledanih stabala. Na području Šumarije Levanjska Varoš imela je zabilježena na divljoj trešnji. Od stranih vrsta, značajna je zaraza bijelom imelom kultura Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić; prof. dr. sc. Milan Glavaš; Marko Zebec, dipl. ing.; izv. prof. dr. sc. Renata Pernar; Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet; idzojticŽsumfak.hr 2 Josip Bećarević, dipl. ing.; Karmela Glova, dipl. ing.; Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Našice Stjepan Plantak, dipl. ing.; Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Osijek Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske pod naslovom “Imele u Hrvatskoj – biologija, ekologija, rasprostranjenost i vrste domaćini”. |