DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Č Mlada biljka eukaliptusa, okolica Kuzca, Č dobro zamijećuje. Odrasli primjerci koji narastu kao visoka i snažna stabla imaju glatku koru koja se uzdužno ljušti u dugim trakama. Imaju izduljeno i srpasto savijeno i mirišljivo lišće, koje kod nekih vrsta IZ SVIJETA GLJIVA podsjeća na lišće nekih naših vrba. Plod je četverobrid, piramidalnog oblika, čvrst, i u njemu sazrijeva mnogo sitnog sjemena. Zimzelena biljka raste vrlo brzo. Naraste do 40 metara uvis. U listovima sadrži dosta eteričnih ulja pa se u posljednje vrijeme sve više koristi u farmaceutskoj industriji. Uz ove vrste raširen je i kljunasti eukaliptus (Eucalyptus rostrata SCHL.). Njegovi su cvjetovi skupljeni po nekoliko i grade štitasti cvat. U Meksiku, uz obalu Pacifika, eukaliptusi su vrlo često drveće. Rastu na visinama i preko 3500 metara. U glavnom gradu Mexico Sitiju mnogi drvoredi, parkovi, čitavi šumarci oko mnogih gradskih četvrti, sastoje se od eukaliptusa i drugog tropskog raslinja. Posebno je zanimljivo eukaliptuse promatrati diljem Perua i Bolivije gdje im je omiljeno stanište. Kako su otporni na sušu, rastu u obalnom pacifičkom pojasu, u gradu Limi, u okolici Kuzca. Jedino ih nema na velikim površinama Altiplana, kamo se njihovo drvo dovozi iz toplih područja poriječja rijeke Urubambe. Oko grada Kuzca okruglasti eukaliptus je obično drvo koje raste skoro posvuda, posebice uz vodotokove. To da rastu uz obale ove velike rijeke, pritoke Amazone, sve do blizu čuvenog Machu Picchu, nije nikakva neobičnost, no začuđujuće je kako se primjerci eukaliptusa, pa čak i čitavi šumarci, nalaze oko grada Puna na obalama najvišeg plovnog jezera na svijetu, Titicace, te na nekim otocima na istom jezeru, na visini od gotovo 4000 metara. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. GLJIVE SLUZNJAĆE Ova skupina živih bića koju neki ubrajaju u zaseban odio živog svijeta, u najvećem broju slučajeva predstavlja skriveni svijet šumskih staništa. Gljive sluznjače (Myxomyceti) kao saprofiti naseljavaju mrtvo drvo, koje se redovito nalazi u posljednjim stupnjevima razgradnje. Veličina ovih gljiva kreće se oko milimetra, nerijetko i manje od toga, a samo iznimno više milimetara. Zbog malih dimenzija obična šetnja šumom neće ih otkriti. Motritelj se treba služiti malom svjetiljkom te običnim povećalom. Stanište ovih organizama je trulo drvo, stari panjevi, trule grane na tlu i trulo lišće. Nerijetko ih nalazimo i na plodištima drugih gljiva. Pojedinačne primjerke praktički je nemoguće otkriti prostim okom, ali kad se njihove jedinke udruže u osobitu vegetativnu tvorevinu koju nazivamo plazmodij te koja ima sposobnost ameboidnog kretanja po podlozi, neke od ovih gljiva postaju dobro zamjetljive. U prvo vrijeme plazmodij živi u tami i vlazi kakvog starog panja ili ispod trulog lišća, pa je i zbog toga teže vidljiv. Prije nego se počinju |