DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 89 <-- 89 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI LOVSTVO OTOKA RABA Tragajući ustrajno za prošlošću šumarstva i lovstva svog rodnog otoka, šumarnici doc. dr. sc. Željko Španjol sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Vlatko S k o r u p , dipl. ing. šum., um. savjetnik Direkcije “Hrvatskih šuma”, podariše nam knjigu Lovstvo otoka Raba (Rab 2007), otevši zaboravu više od stoljeća stare podatke i povijesne činjenice o lovnoj aktivnosti otoka. Iako organizirano lovstvo na tom najšumovitijem kvarnerskom otoku datira još s kraja 19. st., neposredan povod izdavanju knjige bila je okrugla obljetnica – 75 godina rada i djelovanja Lovačkog društva “Kunić” Rab (LD). To je društvo svoju prvu osnivačku skupštinu, nakon potvrde Pravila društva od Kr. banske uprave Savske banovine, održalo 19. listopada 1931. Od tog prvog dana pa sve do danas, društvo je uspjelo sačuvati svu građu zahvaljujući dvojici lovačkih “znalaca i vizionara”, pok. Jurju Legcu (1905–1988) i danas počasnom članu društva, ujedno i glavnom uredniku knjige, čilom osamdesetogodišnjaku Franji Veziliću (r. 1927), koji je ne samo sačuvao nego i kronološki i tematski sredio sav arhiv društva na kojemu se temelji publikacija. Knjiga je obima 356 stranica i razdijeljena uz uvodne riječi predsjednika LD-a Marijana Devčića i gradonačelnika Raba Željka Barčića, prof., u 13 poglavlja. Ističući činjenicu da otok Rab s pripadajućim mu manjim otocima i otočićima ima izuzetno povoljne ne uvjete za razvoj biljnog i životinjskog svijeta, autori i u Uvodu (1) zaključuju da ne čudi stoga što u povijesti lova na otoku bilježe više od stoljeća stare podatke o lovnoj aktivnosti. “To je i rezultiralo organiziranjem lovaca u asocijacije, kako bi mogli djelovati na dobrobit životinjskog svijeta, ali – i hedonističkih pobuda”. Osnovne značajke otoka Raba (2) sažetak je opsežne knjige prvog autora Prirodna obilježja Raba (Rab/Zagreb 1995), pa ga ne treba posebno komentirati. Povijest lovstva otoka Raba treći je najopsežniji, najvrijedniji i najvjerodostojniji dio knjige, u kojemu je svaki iznijeti podatak podvrgnut provjeri u izvorima, nikad prepušten improvizaciji. To više nije slikovnica, tu se povijest ne piše po sjećanjima već po faktima, istakao je na predstavljanju knjige recenzent Alojzije F r k o vi ć. U potpoglavlju Prvi počeci iznesen je podatak iz jednog od putopisnih djela Bečanina Camilla Morgana “Die Insel Arbe, ihre Jagd und ihr Wild” iz 1909. g., iz kojega proizlazi da je na Rabu djelovao Lovački klub za autorova prvog boravka na otoku 1889. g. Kao svojevrstan preteča lovnog turizma Lovački je klub ne samo organizirao lovove za strance (kako na otoku tako i u kopnenom zaleđu) nego je vršio naseljavanja raznim vrstama divljači, boreći se ustrajno protiv zamkara i zvjerokradica koji su zaprijetili nestanku izvorne kamenjarke. Klub je djelovao sve tamo do kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća, točnije do donošenja Zakona o lovu iz 1931., kada je došlo do osnivanja sadašnjeg LD-a. Posebno je obrađeno razdoblje djelovanje LD-a do početka Drugog svjetskog rata, kada travnja 1941. g. “zbog okupacije Italije prestaje rad Društva” (a arhiv biva pomno sakriven), a posebno njegova obnova od 1945. do sadašnjeg djelovanja u samostalnoj i priznatoj RH. Na ukupno 120 (34 %) stranica knjige za razdoblje od 1931. do 2006. g. u detalje č 1. S predstavljanja knjige Lovstvo otoka Raba u gradu Rabu 27. prosinca 2006. Slijeva: Vlatko Skorup, Željko Barčić, Slika 2. Sa svečanosti p,Č„„ČČ:.,o„.,., Marijan Devćić, Željko Španjol i Alojzije Frković vijećnici Raba (Foto: R. Jurić) (Foto: R. Jurić) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 90 <-- 90 --> PDF |
su iznijeti zaključci svake godišnje skupštine i sjednice upravnih/izvršnih odbora društva, prepričana pravila i uredbe, navedeni novoizabrani organi društva, poimence od predsjednika do čuvara lovišta, planirane i izvršene akcije na planu uzgoja, zaštite i korištenja (odstrela) divljači, posebno provedenim naseljavanjima divljači i lovnom turizmu, omasovljivanju društva, provedenim hajkama, akcije lovaca na čišćenju plaža, pošumljavanjima, priređivanju lovačkih zabava, suradnji s društveno-političkim organizacijama i višim lovnim institucijama. Poglavlje sadrži tablične prikaze preživjelih lovaca boraca NOB-a (1941–1945) i hrvatske branitelje iz redova lovaca – sudionike Domovinskog rata (1990–1995). U okviru tog poglavlja iznijeta su imena i slike svih dosadašnjih predsjednika LD, od prvog predsjednika Franje Tascha (1931–1932) do sadašnjeg Marijana Devčića, koji je na toj dužnosti od 2003. g. Da bi kompozicija knjige bila što dostupnija čitatelju, a u težnji za što cjelovitijim prikazom lovstva otoka, sljedeće poglavlje (4) posvećeno je rapskim lovištima i uzgajalištima. Prema novom ustanovljenju iz 1996. g., od lovišta to su: lovište “Rab” (6.570 ha) i lovište “Kalifront” (1.610 ha), a od uzgajališta divljači: “Sveti Grgur” (625 ha), “Goli otok” (417 ha) i “Dolin” (414 ha). Za svako od tih lovišta/uzgajališta dan je zemljopisni položaj i granice, opis prirodnih značajki staništa, prikaz vrsta i broja divljači, tehnička opremljenost, dosadašnje gospodarenje i smjernice budućeg gospodarenja. Nešto podrobnije od ostalih opisano je drž. otvoreno lovište “Kalifront”, u kojemu (istoimenom šumskom predjelu) još od davne 1923. g. studenti šumarstva svake godine provode dio svoje terenske nastave. U želji za objedinjavanjem šumarstva i lovstva na istom lokalitetu tog “zelenog otoka”, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga graditeljstva udovoljava molbi Šumarskog fakulteta u Zagrebu i svojim aktom od 15. 3. 2006. povjerava mu izvršenje prava lova. Kako je novom lovnogospodarskom osnovom određeno da prioritet u namjeni lovišta bude “podizanje fonda te tjelesne i trofejne kvalitete krupne divljači”, poglavito muflona i jelena aksisa, tijekom 1998. g. u lovište je u dva navrata ispušteno 41 grlo muflona u omjeru spolova 8:33 u korist ženki, prvoklasne slovačke i češke provenijencije (dio muflona je iz poznatog češkog muflonskog lovišta Židlohovice). Zahvaljujući tim i drugim uzgojnim mjerama do sada je u lovištu “Kalifront” stečeno više kapitalnih grla, od kojih ističemo dva izuzetno jaka trofeja stečena u 2005.g. – rogovlje jelena aksisa s ocjenom od 303,01 t. i rogove muflona koje je sa službenom ocjenom od 233,60 CIC t. (Zagreb 2006) treće na ljestvici najjačih muflona Hrvatske, 33. u svijetu! Slijedi poglavlje (5) Divljač otoka Raba u kojemu je dan kratak opis biologije vrsta koje obitavaju na otoku. Na njega se nadovezuju dva, opsegom kratka, ali po značenju, preciznosti i sveobuhvatnosti iznijetih podataka, nova poglavlja, točnije tablični prikazi, od kojih prvi nosi ime Pregled unošenja krupne i sitne divljači u rapska lovišta (1932–2005) i drugi – Pregled odstrela divljači (7) za isto razdoblje. Iz pomno prikupljenih podataka o datumu ispuštanja, vrsti i broju divljači, predjelima u koje je unijeta i sl., kada je riječ o naseljavanju, te vrsti i broju odstrijeljene divljači moguće je isčitati, ističu autori, “sav trud, lovačku mudrost i znanje rapskih lovaca kroz povijesni slijed od 1932. g. do danas, na očuvanju i obnovi lovne divljači u svojem lovištu”. Kako je dobro pseto pola uspjeha u lovu, u poglavlju Kinologija (8) saznajemo da su lovci Raba od prvog dana uzgajali i držali određene pasmine lovačkih pasa, prikladne za divljač koju su lovili i podneblje u kojemu su djelovali. Slijedi po mnogo čemu jedinstveni prilog, potpun Popis članova LD “Kunić” Rab (1931–2006), u kojemu su ispisana imena (s podatkom o godini rođenja, dužini članstva i adresi) svih članova Društva, njih ukupno 354, s popisom zaslužnih lovaca s dodijeljenim im priznanjima i odličjima. Svjesni što su im značila imena dvojice već u uvodu ovog prikaza spomenutih rapskih lovaca-doajena, “sakupljača plodova rada LD “Kunić”, te upitavši se “da li bi u opće mogli (i kakvu) knjigu napisati o 75. godišnjici Društva”, autori u znak zahvalnosti jedno od |