DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 83 <-- 83 --> PDF |
no osnutkom sadanje naše t. zv. šumarske akademije prislonjene uz filozofski fakultet, nije njegova krivnja, da je to nedonošće krivim putem pošlo, već je to djelo žalibože drugih faktora, koji ovako važna lih stručna pitanja, po svojem – recimo blago – diletantskom nazoru rješavaju! Godine 1887. izdade prvo izdanje “Zbirke zakona šum. i zakona o lovu”, koje je godine 1898 izašlo u drugom znatno popunjenom izdanju. Godine 1888 izdade djelce “Bescbreibung des Pfisterschen patentieren Imprägnirungs Verfahrens”. Godine 1889 ponukom blagopokojnog liječnika Dra Josipa Fona i drugih prijatelja lova i ribarstva, osnovao je i u život priveo godine 1890 “I . opće hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva”, kojemu je pokroviteljem Njegova Visost nadvojvoda Franjo Ferdinand. Istomu je društvu od prvog početka utemeljitelj i tajnik, a malo kasnije postade i urednikom ilustrovanog mjesečnika “Lovačko ribarski viestnik”, kodi sada već 15 godina uredjuje. Prigodom godine 1891 obdržavane “jubilarne šumarsko gospodarske izložbe” bilo mu je povjereno uredjenje šum. lovačkog odjelenja koju je zadaću kako je poznato baš sjajno riješio. Tom je prilikom podjedno šumarskom društvu od čistog dobitka nenadano privredio glavnicu od 15.000 kr. koja sačinjava temelj današnje društvene imovine. U jeseni godine 1892 bude uslijed osobnih opreka sa tadanjim šefom šumarstva, iznenada navodno službe radi premješten k županijskoj oblasti u Varaždin. Usljed toga morade onda napustiti svoj daljnji rad u šumarskom društvu, nu već u jesen 1893 godine istupi iz šumarsko tehničke službe kod političke uprave, primiv nakon smrti profesora Kiseljaka ispražnjeno mjesto na križevačkom zavodu. Godine 1894 na poziv poznatog bečkog nakladnika H. Gitsbhmanna sudjelovao je kao suradnik djela “Die Land und Forst-Wirtschaft Oestereich-Ungarn, in Bosnien und in der Hercegovina im Jahre 1893”. Godine 1885 izdade djelce “Službeni naputak za nadzirače lova u Hrvatskoj i Slavoniji”, a godine 1896 izdade zemaljska vlada u svojoj nakladi omašno djelo “Lovstvo” kao pomoćnu knjigu za slušatelje i ostale prijatelje lovstva. Njegovoj inicijativi i nastojanju valja pripisati takodjer lijepi uspjeh lovačkih izložba počam od godine 1899 i dalje u Zagrebu, a i na izložbi godine 1896 u Budimpešti. Da je kao profesor poduzimao i opet više naučnih putovanja u Austrijske krajeve, kao i u Madjarsku, napose da prouči uredjenje šumarske akademije u Ščavnici, a onda u Bosnu i Dalmaciju dovoljno je da naglasim samo, jer je dobro poznat svakomu šumaru neumorni i radini duh našeg štovanog svečara. Dokinućem šumarskog učilišta u Križevcih god. 1899 ter istodobnim otvorenjem šumarske akademije u Zagrebu, bude na vlastitu molbu dodieljen na službova nje šumarskom odsjeku zemaljske vlade. Ovdje ga zapade suradništvo oko priredjivanja hrvatskog šumarskog odjela na svjetskoj izložbi u Parizu. Kada je pako onda godine 1900 na baš naročito i njegovim nastojanjem novo ustrojenoj šumarskoj akademiji nastala potreba namještenja i daljnjih šum. stručnih profesorskih sila, nije se usprkos raznih protivština moglo mimoići ni njegova ličnost, i tako bje ljeti 1900 i opet pozvan za učitelja predmetah šum. proizvedne struke, gdje ga je uz drugove čekala i častna mu i teška zadaća, da isti zavod postepeno podigne na onaj znanstveni stupanj kako to velika važnost baš šumarstva po našu domovinu doista i zahtjeva. Da je za svoj mučni i naporni rad dobio razna priznanja spominjem tek nuzgredno, jer je, košto je to žalibože kod nas obično, i mnogu neugodnu borbu i omalovaženje pretrpjeti morao, a da i danas jošte nije naša šumarska akademija onako uredjena, kako bi morala biti (da nas nemogu Šćavnica i Beč zapostavljati gdje je već drugu godinu 4 - godišnje naukovanje uvedeno, a kod nas se na to ni sada ne misli). To sigurno i on najbolje osjeća. Nu sve razne dosadanje zaprijeke oko razvitka naše struke znao je naš svečar svojom agilnošću i ustrajnošću svladati, pak diveći se tomu radu, a da i mladje pobudim na tako uspješan rad, dadoh oduška mojem srcu, a i svih prisutnih na ovogodišnjoj šumarskoj skupštini, da tako i njekim vanjskim znakom dademo počast mužu, koji je uz najteže prilike, gdje se je naša struka tek počela razvijati, a neukih i zlobnih na pretek, koji razne zaprieke stavljahu, a on ostao uviek isti, pak da i nadalje mladenačkim žarom za svoju lijepu struku radi, te da nam kao požrtvovni radnik, a kao zlato čist i pošten karakter uzorom služi. U to ime da nam ga Svevišnji uzdrži još dugi niz godina, pak da mu i 50 god. šumarsko literarnog rada čestitati mogu.” Dragutin Laksar Nažalost, dobre želje Kesterčanekovog suvremenika D. Laksara nisu se ostvarile. Već 1908. g. Kesterčanek se zbog slabijeg zdravlja i preopterećenosti zahvalio na uredništvu Šum. lista. Osim toga, 1911. g. doživio je osobnu i obiteljsku tragediju, jer mu je umrla supruga Marija rođ. pl. Maravić. Posljednjih godina života sve je više pobolijevao i nakon bezuspješnog liječenja u Topuskom i Rogaškoj Slatini umro je u Zagrebu 21. 8. 1915. g. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj, gdje počiva u miru sa suprugom Marijom (1862–1911) i kćerkom Sidonijom (1886–1977). Ime profesora Frana Žavera Kesterčaneka ostat će trajno zabilježeno, jer je svojim ukupnim djelovanjem utjecao na razvoj znanosti, struke i stručne literature na području šumarstva i lovstva u Hrvatskoj. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. |