DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 82 <-- 82 --> PDF |
sada radio i uradio nisam učinio za to da stečem priznanja, već jedino iz osvjedočenja ter ljubavi spram mile nam hrvatske domovine, kao i lijepe nam zelene struke, kojoj sam posvetio sav svoj život” (Šum. list 1906., str. 430–432). Slika 3. Zlatno pero u rukama Kesterčanekovog praunuka, glumca Frana Lasića. Lijevo M. Skoko. (Foto: Branko Meštrić) Istovremeno šumarnik D. Laksar2 objavio je u zagrebačkom dnevniku “Hrvatska”, Glavnom glasilu Hrvatske stranke prava (br. 104, Zagreb, 6. 10. 1906) malo poznati članak pod naslovom “Dvadesetpet godišnjica šumarsko-literarnog rada profesora F. X. Kesterčaneka”, koji zbog vrijednog i zanimljivog sadržaja donosimo u cijelosti. Naš svečar rodio se 14. rujna 1856. u Zagrebu, gdje mu je otac Dragutin bio kr. financijalni nadsavjetnik, a mati rodjena Šram. – Svršiv srednje škole podje godine 1874. na c. i kr, šumarsku ak.ademiju u Mariabrun, dovrši pak g. 1877. svoje nauke na visokoj školi za kulturu tla u Beču. – Već u to doba izašle su njegove prve radnje u “Primorcu”, “Napredku” i “Hrvatskoj lipi”. – Nakon svršene jedno-godišnje vojne službe bude u proljeću 1878. imenovan kr. državnim šumarskim vježbenikon, te mu budu povjereni šumsko-procjenbeni i katastralni poslovi u području županije bjelovarsko-križevačke. Dragutin Laksar rodom je iz Križevaca. Šumarstvo je apsolvirao na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima 1872. g. Radio je kao šumar kod Križevačke i kao nadšumar kod Slunjske imovne općine. Bio je upravitelj Gospodarstvenih ureda Đurđevačke i Križevačke imovne općine u Bjelovaru u razdoblju od 1888–1905. g. Surađivao je u Šum. listu i aktivno sudjelovao u radu Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva od 1877. g. God. 1921. sudjelovao je u radu upravnog odbora društva. Nu već na jesen iste godine bude kao zemaljski štipendišta pozvan za učitelja na kr. gospopodarsko i šumarsko učilište u Križevcima i to u svojstvu asistenta, a nakon odličnim uspjehom položenog višeg državnog ispita za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva godine 1880. bje imenovan pravim učiteljem. Prvi rad mu je bio, da osnuje i uredi skroz manjkave zavodske šumarske zbirke, što mu je i lijepo uspjelo. U to vrijeme poduzeo je potporom zemaljske vlade, a i o svom trošku i razna stručna naučna putovanja, upoznav se tako s uredjenjem viših šumarskih zavoda u našoj monarhiji kao i Njemačkoj – a napose s odličnici šumarske znanosti, a razvidiv uzorna šumska gospodarstva u Češkoj i Austriji. – O tim putovanjima izdao je i djelce “Eine forstliche Studienreise nach Böhmen”. Godine 1881. izašla je nakladom zemaljske vlade za slušatelje šumarstva “Dendrometrija”, zatim “Kratka povjest šuma i šumskog gospodarstva u Hrvatskoj”, koje je djelce o svojem trošku izdao. Kratko vrijerne iza toga izašla je opet nakladom zemaljske vlade druga njegova učevna knjiga za slušatelje šumarstva i to: “Osnovi nauke računanja vrijednosti šuma”. Osjećajući potrebu daljnje praktične šumarske naobrazbe ostavi godine 1883. taj zavod, te primi mjesto nadšumara kod zagrebačke županije da – kako se u odnosnom dekretu naročito spominje – uredi ta – da skroz zapuštena služba u području iste županije. Već godine 1879. bude izabran u upravni odbor šumarskog društva, a već slijedeće godine bude urednikom “Šumarskog lista” i tajnikom društva, pak je taj društveni organ skorim pretvorio u mjesečnik postaviv time stalan temelj hrvatsko-šumarskoj literaturi. Uslijed sve više razgranjenog posla društvene uprave predade godine 1886. uredništvo lista u ruke blagopokojnog kr. zemaljskog šumarskog nadzornika Mije Vrbanića, pridržav sve do godine 1892. tajničtvo i blagajničtvo društva. – Počam od godine 1880. bio je i suradnik raznih stranih šumarsko stručnih časopisa kao “Centralblatt für das gesamte Forstwesen”, “Algemeine Forst und Jagdzeitung”. – ”Oesterreichische Forst und Jagd-Zeitung” i t. d. U domaćem našem novinstvu pisao je uz to revno i o akutnim dnevnim šumarskim pitanjima, da se tako i javnost za iste zainteresuje. – Za to djelovanje na književnom stručnom polju počasti ga 1883. godine “Srpsko poljoprivredno društvo u Beogradu” izabrav ga svojim počasnim članom, a isto tako zagrebačka trgovačko obrtna komora, imenovav ga godine 1880. “u znak priznanja zasluga stečenih na narodno gospodarskom polju”, svojim dopisujućim članom. Godine 1885. izdade posebno djelce “K pitanju šumarske obuke u Hrvatskoj”, u korist ustrojstva šumarskoga fakulteta u savezu sa sveučilištem u Zagrebu, koje nastojanje godine 1898. bilo je bar načelno i oživotvore |