DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 67     <-- 67 -->        PDF

R. Sabadi: PROMOCIJA ŠUMSKIH I DRVNIH PROIZVODA SAJMOVANJEM
Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 61-74
i činjenicom da je šumoposjed posvuda velikim dijelom
rascjepkan. Drvo i drvne izrađevine, limitirane u
ponudi, susreću se na tržištu s rastućom potražnjom
(kao rezultatom općeg povećanja pučanstva i sve većim
brojem onih koji si te proizvode žele i imaju sredstva
da ih kupe) tako da se svrstavaju na temelju mjerenja
koeficijenta potražnje u odnosu na cijenu, u luksuzne
proizvode, s tim da taj koeficijent neprekidno raste,
ali se isto tako neprekidno traže supstituti (npr. drvene
prozore već su u velikoj mjeri zamijenili prozori od
plastike i aluminija, masivna vrata na uklade zamijenjena
su surogatima od furnira, umetaka, plastike i sl, itd.).
S druge pak strane drvo ostaje atraktivnim materijalom,
pa su razvijene nove, revolucionarne tehnologije za korištenje
sirovina malih promjera, zatim proizvodnje
najrazličitijih vrsta drvnih ploča i sl.


Iscrpljivanjem i političkim teškoćama u zemljama
bogatim naftom, vjerojatno će slabiti embargo naftnih
magnata usmjeren na ometanje istraživanja alternativnih
izvora energije. Kada se to dogodi, drvo će biti među
prvim materijalima idealno prilagođenim da dijelom
supstituira fosilne energente.


Slika o drvetu kao tvari iz koje su izrađeni različiti
proizvodi koji na tržištu, u susretu sa tržišnim silama
proizašlih iz strukture tih proizvoda, ponude i tražnje, te
subjektivnih i objektivnih tržišnih i gospodarskih čimbenika,
kao i sve stvari na svijetu, stalno se mijenja. Pod
utjecajem razvoja tehnologije i novih proizvoda koji su
njome omogućeni, drvo i sadržaj drva u finalnim proizvodima
te cijene tih proizvoda isto se stalno mijenjaju.
Danas se kao s prosjekom u industrijski razvijenim
europskim zemljama računa da se od 100 % posječenih
šumskih proizvoda oko 28 % rabi za ogrjev,
23 % u građevinarstvu, 7 % u proizvodnji namještaja,
6 % za proizvodnju ambalaže i paleta, po 1 %
za individualnu uporabu “uradi sam” i za različite
drvene utenzilije, te oko 33 % za proizvodnju celuloze
i papira.10 Još samo prije osamdesetak godina od
1 m3 posječenog drva tek bi oko 1 bilo ugrađeno u finalni
proizvod, 3 završilo bi tijekom preradnih zahvata
u gorivim otpacima. Iz naprijed iznesenih podataka danas
je stanje potpuno promijenjeno. Na tom području za
zemlje u razvoju i one u tranziciji kao što je Hrvatska,
ima mnogo prostora za racionalizacije u potrošnji drva.


Pri definiranju šume i proizvoda, monetarnih i nemonetarnih,
ekonomskom terminologijom, moramo
napraviti oštru distinkciju u dva smjera:


1.
Nemonetarni učinci, usluge koje čini šuma svojim eo
ipso postojanjem, moraju se vrednovati tako da se izračuna
vrijednost u aktualnim cijenama svih tih neophodnih
usluga koje bi valjalo platiti za uslugu, kada
šume i njezinih učinaka ne bi bilo. Drugim riječima,
za vezanje CO2, za kisik kojega emitira u atmosferu,
za sprječavanje erozije, za djelovanje protiv
poplava i još bezbroj drugih učinaka, koje šuma
svojim bitkom ostvaruje, a bez kojih učinaka život
na planeti zemlja ne bi bio moguć ili bi bio otežan.
Metoda ovakvog računa u ovom specifičnom slučaju
općenito je prozvana “cost-benefit”, koja unatoč zamjerkama
da je suviše akademska, nepraktična i puna
individualnih, subjektivnih procjena, može pružiti
osnovne predodžbe o kakvim se vrijednostima ustvari
radi, bez obzira što vjerojatno nije moguće sve
“pro” i “contra” procjembenim modelom obuhvatiti.


2.
Metode procjena nemonetarnih vrijednosti u novije
vrijeme razvijene su pri izračunu turističko-rekreativnih
vrijednosti šuma. U jednom slučaju procjenjuje
se iznos kojega je pojedinac spreman platiti da
bi stigao na mjesto rekreacije, uključivši troškove
transporta, ulaznica itd. U drugom slučaju izračunava
se koliko je pojedinac spreman potrošiti za turizam
i rekreaciju u šumi, odričući se kupnje drugih
roba i usluga. Ovaj potonji način praktičniji je pri
procjenama, budući da bi metoda “cost-benefit” bila
neuporabiva zbog subjektivnosti individualnih
koristi i njihova vrednovanja od pojedinaca.11
Od monetarnih vrijednosti usluga šuma najveći dio
pripada drvu posječenom na temelju načela etatnog iskorištenja
u potrajnom gospodarenju šumama. Dakako
da prema prilikama, vrstama drveća i drugim, te vrijednosti
mogu biti rangirane drugim redom (npr. proizvodnja
pluta, kaučuka, smola, itd.).


Proizvodnja drva (i drugih monetarnih proizvoda
i/ili usluga) za ljudske potrebe za njima kreće se od nule
(slučaj prašume), preko 2–20-ak m3/ha (slučaj uređenih
šuma gdje se siječe samo etat, tj. gdje je sječa
uglavnom uzgojna metoda), pa sve do čiste sječe, tj.
krčenje šume, uglavnom skopčane s rizikom da pošumljenje
potpuno ili djelomično izostane ili pak ne
uspije, u potpunosti ili djelomično.


Od ukupne kopnene površine svijeta od 130,6 milijuna
km2 38,7 milijuna km2 nalazi se pod šumom u
kojima se siječe godišnje oko 3,3 milijarde m3 drva.12
Broj stanovnika danas prelazi 6 milijardi i dalje se, iako
uz smanjujuću stopu, povećava. Unatoč velikom siromaštvu
i gladi, stalno se povećava nacionalni dohodak
i životni standard. Svijet je, posebice nakon Industrijske
revolucije u 18. stoljeću, sve više napredovao,
kako brojem tako i kupovnom moći, pa je daljnji razvoj
posegao i poseže za supstitutima glavnih sirovina
(sintetičko vlakno, alternativna goriva, itd.).


OFEFP, Direction fédérale des forets, calculé selon l’étude de Planconsult, Bale 1993/1999
Vuletić, D., 2002.,, I Ibid.
FAO, 2001, Stateof of World’s Forests, Rome