DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 64 <-- 64 --> PDF |
R. Sabadi: PROMOCIJA ŠUMSKIH I DRVNIH PROIZVODA SAJMOVANJEM razrednu priliku stjecanju znanja o trgovinskim uvjetima u drugim zemljama, što pak poslovnom svijetu ušteđuje trud čestih i dugih poslovnih putovanja uz troškove i izgubljeno vrijeme, i uz ostale teškoće. Sajmovi i sajmovanje, osim najprimitivnije razmjene u davna vremena, najstariji su oblik razmjene proizvoda, kada je proizvod postao roba, čime dolazi postupno do podjele rada među ljudima. Trgovina koja se na taj način odvijala pridonijela je razvoju ljudskog društva. Poznato je da je uvjet, da bi do razmjene ili trgovine došlo, da svi sudionici u procesu razmjene moraju biti na dobitku.1 Kao i u ostalim srednje-europskim gradovima i u Hrvatskoj, posebice u Zagrebu, održavala se sajamska trgovina, utemeljena na kraljevskim privilegijama. Sajmovi su održavani kao dnevni, tjedni, mjesečni, semestralni, a najvažniji su bili godišnji sajmovi. Takav sajam održavao se u Slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu 20. kolovoza na dan Sv. Stjepana, tragovi kojega dosežu u 11. stoljeće. Ratovi i osvajanja (Mongoli, Osmanlije, itd.) opterećivali su vladare velikim izdacima, da bi namaknuli sredstva, oporezivanje i dažbine na gradove bijahu najvažnijim vrelom prihoda tadašnjeg erara, budući da plemstvo nije plaćalo porez. Ondašnji gradski oci koristili bi takvo stanje poradi pridobivanja novih i sve većih privilegija, što je pridonosilo razvoju obrta, manufakture i trgovine. Godine 1855. na temelju ideje Ljudevita Vukotinovića, poslije niza smetnji apsolutizma Beča, dolazi do “Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske izložbe” u Zagrebu, 1864. godine, koju otvara veliki domoljub, feldmaršal barun Josip Šokčević, ondašnji hrvatski ban. Slijedi 1891. godine u čast pedesete obljetnice “Hrvatsko- slavonskog gospodarskog društva” zapažena izložba i po izlagačkoj površini (36.000 m2) i broju izlagača iz cijele ondašnje K.u.K. Monarhije. Posebno je vrijedno zabilježiti da je na toj izložbi primijenjena električna rasvjeta koju su generirala dva parna stroja firme Siemens & Halske iz Beča. Vrijedan spomen na tu izložbu je izvrsno uređen katalog. Drugu skromniju izložbu u Zagrebu priredila je grupa hrvatskih gospodarstvenika 1906. godine, koja je bila posljednjom jubilarnom gospodarskom izložbom. Slijede sajamske izložbe 1910, 1911. i 1913. (zbog Balkanskog rata nije održana 1912). Na svim spomenutim izložbama-sajmovima, kao i onima u Beču i Budimpešti, hrvatska hrastovina iz Slavonije osvaja tržište, što omogućuje razvoj industrije i prometa u Hrvatskoj. Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 61-74 Godine 1909. ondašnji zagrebački gradonačelnik Milan Amruš, s drugim entuzijastima osniva Zagrebački zbor, koji djeluje sve do 1922. Prva izložba organizirana je 1910. i izložbe su, s izuzetkom 1912. održavane svake godine. Zagrebački zbor prerasta u Zagrebački velesajam 1922. godine. Poslije 2. svjetskog rata, u uvjetima planiranog gospodarstva ZV se ubrzano razvija i dislociranost postaje ozbiljnom smetnjom. Onovremena namjena bila je više veličanje ondašnjeg p političkog sustava, a poticaj razmjeni dobara dolazi tek u drugi, sekundaran plan. U stalnim oscilacijama hrvatskih težnja za samostalnošću druge polovice šezdesetih, osim obnove HNK, početka izgradnje športske dvorane i koncertne dvorane, uz podršku ondašnjeg hrvatskog rukovodstva, u rekordno kratkom vremenu izgrađuje se nov, ovaj puta koncentriran na jednom mjestu, Zagrebački velesajam 1953. godine, koji djeluje uz stalnu dogradnju i poboljšanja, sve do naših dana. U drugoj polovici šezdesetih, ondašnja država, nakon što je krajem četrdesetih istupila iz Commecon-a, uvodi niz gospodarskih elemenata u gospodarsku politiku i praksu, što dovodi do pritiska na ZV u restruktuiranju usmjerenja u razvoju. Početni koraci još su nesigurni, ali početkom osamdesetih godina već se slijede tendencije u sajmovanju svijeta slobodne trgovine, pa se na ZV sve više organiziraju specijalizirane priredbe, čiji broj raste iz godine u godinu. U suvremenom svijetu, uz neviđen razvoj transporta i komunikacija, važnost sajmova i sajmovanja, kako investicijskih, tako i dobara široke potrošnje, znatno je opala i dalje opada. Sajmovi su danas u mnogim slučajevima pretvoreni, djelomično ili potpuno, u centre zabave, koja traje po nekoliko dana. U mjestima kao što su Frankfurt/M, Beč, Leipzig, Hannover i drugdje, zadržana je međutim velika komercijalna internacionalna važnost. Da se ne spominju specijalizirani sajmovi kao npr. automobila, mode itd.2 Gospodarskim, civilizacijskim i kulturnim razvojem ljudskog društva, uslijed nastale specijalizacije, posebno nastalim tehničkim i inim napretkom poslije 2. svj. rata, sajmovi i sajmovanje investicijskih i potrošnih dobara općeg tipa, sve više gube na važnosti, zamjenjuju ih specijalizirani sajmovi. Opća globalizacija u proizvodnji, sve slobodnije nesmetano kretanje ljudi, kapitala i roba, ostavili su malen prostor i u takvom razvoju specijaliziranih sajmova malenih i slabije razvijenih zemalja. Nestankom režima na istoku Europe, i te se zemlje sve više i brže uključuju u opće trendove globalizacije u svim sektorima, posebno gospodarskog života.3 R. Sabadi, 1988., Osnove trgovačke tehnike, trgovačke politike i marketinga u šumarstvu i drvnoj industriji, Sveučilište u Zagrebu, nakl. Liber Thomas, S. Evelyn, 1965, Commerce. Its Theory and Practice, 6th ed., Cassell, London Sabadi, R., 2000., Gospodarska kretanja i suvremene tehnologije, Zbornik Hazu: Vrhunske tehnologije u uporabi šuma, Znanstveni skup 11. travnja 2000. u Zagrebu, pp. 1–26 |