DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 6 <-- 6 --> PDF |
M. Božić, J. Ćavlović, M. Vedriš, M. Jazbec: MODELIItANJE DEBLJINE KORE STABALA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 3-12 Ako promatramo prirast stabla, možemo ga razlučiti na prirast drva i prirast kore. Određivanje učešća kore dubećih stabala u ukupnoj masi stabla, obavlja se za potrebe uređivanja šuma i kod prethodnih radova u iskorišćivanju šuma (planiranje sječive bruto i neto mase drva). Tako su se istraživanjem debljine ili postotnog udjela kore obične jele kod nas bavili Klepac (1972) i Bojanin (1966a, 1966b). Osim kore jele, istraživana je i kora drugih vrsta drveća (vidi npr. K l e pac, 1957, 1958, Bojanin 1972, Krpan 1986, Johnson i Wood 1987, Prka 2004, Laasasenah o i dr. 2005). Debljina kore jedna je od varijabli koja se mjeri u Nacionalnim inventurama šuma nekih europskih zemalja (Francuska, Grčka, Nizozemska, Portugal, Španjolska; vidi: Rondeux 1997), te u Hrvatskoj (Čavlović i Božić 2005). CILJ ISTRAŽIVANJA Aim of research Kako je temeljna zadaća uređivanja šuma optimalno planiranje i organizacija šumske proizvodnje (prostorno i vremenski), tako je poznavanje rasta i prirasta individualnih stabala i sastojina od primarnog značenja za njeno provođenje. Prirast se u Hrvatskoj najčešće procjenjuje metodom izvrtaka na temelju prethodnog prirasta drva uzorkovanih stabala, pri čemu se prirast kore zanemaruje. Metodom izvrtaka trajno oštećujemo uzorkovana stabla. Zbog toga bi bilo dobro prirast određivati na temelju opetovanih, preciznih (na mm točno) izmjera, istih, obilježenih stabla (kao što je to npr. predviđeno meto dologijom Nacionalne inventure, vidi Čavlović i Božić 2005), na dijelu ukupnih ploha na kojima se izmjera sastojina provodi. Tako dobiveni debljinski prirast predstavljat će bruto prirast stabla, a debljina i prirast kore ostaju nepoznati. Debljinu kore važno je znati bilo da nas zanima izračun bruto prirasta iz neto prirasta ili obrnuto. Debljinu kore važno je poznavati i kod h metode izvrtaka, jer se analiza provodi na 2,5 cm drva, se pri čemu uzeti izvrtak treba biti duži za debljinu kore. Temeljni je cilj ovog istraživanja načiniti modele koji objašnjavaju debljinu kore obične jele u dinarskim bukovo-jelovim šumama, na vapnenačko-dolomitnim podlogama (na kršu Hrvatske), kao funkciju pojedinih stanišnih (ekoloških) čimbenika i značajki pojedinih stabala. Od stanišnih će se čimbenika pri modeliranju koristiti nadmorska visina, nagib te orijentacija terena koji su se u nekim istraživanjima modeliranja prirasta stabala pokazali značajnima (vidi npr. Antonić 1996, Božić 2003). Od značajki pojedinih staballa p odeliranju koristit će se prsni promjer, visinat tte ee starost stabla koji su se značajnim pokazali u sličnim istraži li j i tit i j , ii t t t vanjima (vidi npr. Johnson i Wood 1987). Kako se tim šumama u prošlosti gospodarilo različitim intenzitetom, uzorkom će se obuhvatiti različiti intenziteti gospodarenja (uključujući prašume), s ciljem procjene utjecaja gospodarenja na debljinu kore. MATERIJAL I METODE – Material and methods Područje istraživanja je dinarski dio areala obične jele u Republici Hrvatskoj, kojim su obuhvaćene četiri Uprave šuma Podružnice: Delnice, Gospić, Ogulin i Senj. Uzorkom je prekriveno cijelo navedeno područje (detaljnije vidi u: Bo ž i ć 2003). Varijable koje su se mjerile, registrirale, odnosno procjenjivale podijeljene su u dvije skupine. Prva skupina varijabli definira položaj i karakteristike plohe: zemljopisni položaj (prostorne koordinate), nadmorska visina, nagib te orijentacija terena. Prostorne su koordinate snimljene GPS uređajem. Nadmorska je visina određena na temelju snimljenih x i y koordinata i digitalnog elevacijskog modela terena (DEM). Nagib terena izmjeren je Vertexom, a orijentacija u stupnjevima busolom (obje u smjeru dominantnog pada terena). Druga skupina varijabli definira karakteristike pojedinačnih jelovih stabala: prsni promjer, visina stabla, debljina kore. Prsni je promjer mjeren promjerkama s mm preciznosti, a visina stabla Vertexom. Debljina kore mjerena je na dugim (do središta stabla) izvrcima, uzetim na prsnoj visini, za potrebe drugih istraživanja. Nezavisno od toga kora je mjerena i pomičnim mjeri lom u otvorima koji su nastali uzimanjem izvrtaka. Na ova dva načina izmjerene debljine kore nisu pokazivale statistički značajnu razliku. Dugi su izvrtci za potrebe ovoga rada poslužili za određivanje starosti stabala iznad prsne visine. Ukupno je uzorkovano 531 jelovo stablo. Uzorkovana stabla nalazila su se na raznim nadmorskim visinama (510–1380 m), nagibima (0–32,7°) te orijentacijama terena. Svakoj je plohi na temelju visina dominantnih stabala (jela) određen bonitet. Bonitet je određen kao kategorijska varijabla. Podaci o nadmorskoj visini izračunati su iz DEM-a, na osnovi očitanih x i y koordinata. Radi izbjegavanja problema s orijentacijom terena kao cirkularnom varijablom, ona je prikazana kao kosinus izvorne orijentacije terena (G ui s a n i dr., 1998, 1999). Izmjerene i izračunate varijable prebačene su u formiranu bazu podataka. Izračuni varijabli načinjeni su u programskom paketu Excel, a statističke obrade i izgradnja modela u programskom paketu Statistica 7.1. Pri modeliranju je korištena metoda općeg linearnog |