DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 6     <-- 6 -->        PDF

M. Božić, J. Ćavlović, M. Vedriš, M. Jazbec: MODELIItANJE DEBLJINE KORE STABALA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 3-12
Ako promatramo prirast stabla, možemo ga razlučiti
na prirast drva i prirast kore. Određivanje učešća
kore dubećih stabala u ukupnoj masi stabla, obavlja se
za potrebe uređivanja šuma i kod prethodnih radova u
iskorišćivanju šuma (planiranje sječive bruto i neto
mase drva). Tako su se istraživanjem debljine ili postotnog
udjela kore obične jele kod nas bavili Klepac
(1972) i Bojanin (1966a, 1966b). Osim kore jele,


istraživana je i kora drugih vrsta drveća (vidi npr. K l e pac,
1957, 1958, Bojanin 1972, Krpan 1986,
Johnson i Wood 1987, Prka 2004, Laasasenah
o i dr. 2005). Debljina kore jedna je od varijabli koja
se mjeri u Nacionalnim inventurama šuma nekih europskih
zemalja (Francuska, Grčka, Nizozemska, Portugal,
Španjolska; vidi: Rondeux 1997), te u Hrvatskoj
(Čavlović i Božić 2005).


CILJ ISTRAŽIVANJA Aim of research


Kako je temeljna zadaća uređivanja šuma optimalno
planiranje i organizacija šumske proizvodnje (prostorno
i vremenski), tako je poznavanje rasta i prirasta
individualnih stabala i sastojina od primarnog značenja
za njeno provođenje.


Prirast se u Hrvatskoj najčešće procjenjuje metodom
izvrtaka na temelju prethodnog prirasta drva uzorkovanih
stabala, pri čemu se prirast kore zanemaruje.
Metodom izvrtaka trajno oštećujemo uzorkovana stabla.
Zbog toga bi bilo dobro prirast određivati na temelju
opetovanih, preciznih (na mm točno) izmjera, istih,
obilježenih stabla (kao što je to npr. predviđeno meto


dologijom Nacionalne inventure, vidi Čavlović i
Božić 2005), na dijelu ukupnih ploha na kojima se izmjera
sastojina provodi. Tako dobiveni debljinski prirast
predstavljat će bruto prirast stabla, a debljina i prirast
kore ostaju nepoznati. Debljinu kore važno je znati
bilo da nas zanima izračun bruto prirasta iz neto prirasta
ili obrnuto. Debljinu kore važno je poznavati i kod


h
metode izvrtaka, jer se analiza provodi na 2,5 cm drva,


se


pri čemu uzeti izvrtak treba biti duži za debljinu kore.


Temeljni je cilj ovog istraživanja načiniti modele
koji objašnjavaju debljinu kore obične jele u dinarskim
bukovo-jelovim šumama, na vapnenačko-dolomitnim
podlogama (na kršu Hrvatske), kao funkciju pojedinih
stanišnih (ekoloških) čimbenika i značajki pojedinih
stabala. Od stanišnih će se čimbenika pri modeliranju
koristiti nadmorska visina, nagib te orijentacija terena
koji su se u nekim istraživanjima modeliranja prirasta
stabala pokazali značajnima (vidi npr. Antonić 1996,
Božić 2003). Od značajki pojedinih staballa p


odeliranju
koristit će se prsni promjer, visinat
tte
ee starost
stabla koji su se značajnim pokazali u sličnim istraži


li j i tit i j , ii t t t
vanjima (vidi npr. Johnson i Wood 1987).


Kako se tim šumama u prošlosti gospodarilo različitim
intenzitetom, uzorkom će se obuhvatiti različiti intenziteti
gospodarenja (uključujući prašume), s ciljem
procjene utjecaja gospodarenja na debljinu kore.


MATERIJAL I METODE – Material and methods


Područje istraživanja je dinarski dio areala obične
jele u Republici Hrvatskoj, kojim su obuhvaćene četiri
Uprave šuma Podružnice: Delnice, Gospić, Ogulin i
Senj. Uzorkom je prekriveno cijelo navedeno područje
(detaljnije vidi u: Bo ž i ć 2003).


Varijable koje su se mjerile, registrirale, odnosno
procjenjivale podijeljene su u dvije skupine. Prva skupina
varijabli definira položaj i karakteristike plohe:
zemljopisni položaj (prostorne koordinate), nadmorska
visina, nagib te orijentacija terena. Prostorne su koordinate
snimljene GPS uređajem. Nadmorska je visina
određena na temelju snimljenih x i y koordinata i digitalnog
elevacijskog modela terena (DEM). Nagib terena
izmjeren je Vertexom, a orijentacija u stupnjevima
busolom (obje u smjeru dominantnog pada terena).


Druga skupina varijabli definira karakteristike pojedinačnih
jelovih stabala: prsni promjer, visina stabla,
debljina kore. Prsni je promjer mjeren promjerkama s
mm preciznosti, a visina stabla Vertexom. Debljina kore
mjerena je na dugim (do središta stabla) izvrcima,
uzetim na prsnoj visini, za potrebe drugih istraživanja.
Nezavisno od toga kora je mjerena i pomičnim mjeri


lom u otvorima koji su nastali uzimanjem izvrtaka. Na
ova dva načina izmjerene debljine kore nisu pokazivale
statistički značajnu razliku. Dugi su izvrtci za potrebe
ovoga rada poslužili za određivanje starosti stabala
iznad prsne visine.


Ukupno je uzorkovano 531 jelovo stablo. Uzorkovana
stabla nalazila su se na raznim nadmorskim visinama
(510–1380 m), nagibima (0–32,7°) te orijentacijama
terena.


Svakoj je plohi na temelju visina dominantnih stabala
(jela) određen bonitet. Bonitet je određen kao kategorijska
varijabla.


Podaci o nadmorskoj visini izračunati su iz DEM-a,
na osnovi očitanih x i y koordinata. Radi izbjegavanja
problema s orijentacijom terena kao cirkularnom varijablom,
ona je prikazana kao kosinus izvorne orijentacije
terena (G ui s a n i dr., 1998, 1999).


Izmjerene i izračunate varijable prebačene su u formiranu
bazu podataka. Izračuni varijabli načinjeni su u
programskom paketu Excel, a statističke obrade i izgradnja
modela u programskom paketu Statistica 7.1.
Pri modeliranju je korištena metoda općeg linearnog