DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 15 <-- 15 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 13-24 UDK 630* 165 (001) GENETIČKA DIFERENCIRANOST SUBPOPULACIJA OBIČNE SMREKE šPicea abies (L.) KARST.) NA PLANINI IGMAN THE ANALYSIS OF GENETIC VARIABILITY OF NORWAY SPRUCE (Picea abies (L.) KARST.) SUBPOPULATION AT THE IGMAN MOUNTAIN D. BALLIAN1, F. BOGUNIĆ1, M. KONNERT2, . B 3 33 H. KRAIGHERČ M. PUČKOJ G. BOZICČ SAŽETAK: Uporabom 12 izoenzimskih sustava, te analizom 20 gen lokusa, uspoređivana je genetička struktura dviju subpopulacija s planine Igman. Prema ekološkim pokazateljima, a misli se na klimu i njeno djelovanje, postoje razlike između subpopulacija, jer jedna pripada mrazištu a druga tipičnoj planinskoj klimi. Rezultati analize izoenzimskih biljega upućuju na postojanje razlika između analiziranih subpopulacija. K l j u č n e r ij e či : Picea abies (L.) Karst., subpopulacije, izoenzimi UVOD – Introduction Smreka (Picea abies (L.) Karst.) predstavlja jednu loškim i klimatskim uvjetima, kao što su vrtače, male od najznačajnijih vrsta šumskog drveća s gospodarplaninske doline i uopće veće i manje depresije, odskog i ekološkog stajališta u Bosni i Hercegovini, a i u nosno mjesta s pojavom ekstremno niskih temperatučitavom nizu europskih zemalja (Skroppa, 2003). ra. U takvim uvjetima nalazimo šume smreke mrazišnog tipa, Piceetum montanum s.lat. (Fuk. i Stef. 1958. Mnoga istraživanja obične smreke na molekularnoj emend. Horv. et al., 1974). Ovaj tip šume svojstven je razini, analizom polimorfizma određenih izoenzimskih za područja s pojavom inverzije temperatura, kao i lokusa, ukazala su na veliku genetičku varijabilnost ove intrazonalne specifične vegetacije unutar pojasa zajed vrste u Europi, kao i na pojavu velike diferencijacije iz nice šuma obične jele i bukve (Abieti-Fagetum). Tako među populacija (M ü el l e r- St ar c k i sur., 1992). Ne jednu od najljepših sastojina smreke, mrazišnog tipa, ka od istraživanja potvrdila su (L a n g er c ra n t z a i nalazimo na planini Igman u području Velikog i Malog Rymana 1990) da je obična smreka u stalnom procesu polja (Slika 1). genetičke diferencijacije i adaptacije, u određenim ekološkim uvjetima. Drugi autori koji su se također bavili Prema Stefanoviću (1977) ovakva smrekova istraživanjem obične smreke (Goncharenko i sur., staništa odlikuju se plićim zemljištima tipa crnice ili 1990; Goncharenko i Potenko, 1992; Kurtov-smeđih tala, a na planini Igman razvila su se na morenski i i Bergmann, 1995) uporabom izoenzimskih skim nanosima. Uslijed veće sklopljenosti sastojina i biljega analizirali su njenu genetičku strukturu i difehladnog fitoklimata, imamo pojave usporene humifirenciranost, na lokalnoj razini, a i šire. kacije, što dovodi do nastajanja sirovog humusa. To U planinskom području središnjih Dinarskih Alpa, pogoduje smreci kao i brojnim acidofilnim vrstama na vapnenačkim i dolomitnim planinama Bosne i Herkoje ulaze u sastav ove šumske zajednice. cegovine, smreku nalazimo u specifičnim geomorfo-Kako se planina Igman nalazi oko 20 km južno od Sarajeva, u njoj je prisutan stalni antropogeni utjecaj. Tako suvremenim uvjetima razvoja, posebice u gospo D. Ballian, F. Bogunić darstvima zemalja u tranziciji kao što je naše, ovakve Faculty of Forestry, University of Sarajevo 2 M. Konnert šumske zajednice zbog stalnih negativnih utjecaja na Bayerisches Amt für forstliche Saat und Pflanzenzucht, njih postaju vrlo labilne, te zahtijevaju poseban pristup Teisendorf, Germany u zaštiti i obnovi. Tako je na planini Igman, ova šumska H. Kraigher, M. Pučko, G. Božič zajednica već punih 25 godina izložena neprestanom Gozdarski Inštitut Ljubljana, Slovenia 13 |