DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 12     <-- 12 -->        PDF

M. Božić, J. Ćavlović, M. Vedriš, M. Jazbec: MODELIItANJE DEBLJINE KORE STABALA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 3-12
Kao i na prethodnoj slici, vidljivo je da su vrijednosti
kore prema našem modelu znatno niže. Klepac je
debljinu kore mjerio Švedskim instrumentom, te je bio
svjestan činjenice da se njime mogu dobiti nešto veći
rezultati uslijed zadiranja instrumenta u novi god. Kao
što smo vidjeli (tablica 1 i 2) starost stabala također ima
utjecaja na debljinu kore. Debljina kore je veća uz isti
promjer stabla što je starost stabla veća. Tako je vrlo
vjerojatno veća debljina kore kod Klepca i Bojanina
posljedica ekstenzivnijeg gospodarenja tim sastojinama
u prošlosti, gdje su stabla u prosjeku uz isti promjer bila
starija od današnjih.


Kako su dosadašnji intenziteti gospodarenja utjecali
na debljinu kore promotrit ćemo na slici 8.


Iz slike je vidljivo da gotovo jednako debelu koru
imaju negospodarene (Prašume) i ekstenzivno gospodarene
sastojine (Thurn-Taxis), u odnosu na intenzivno
gospodarene sastojine (Ghyczy). Ova je činjenica najvjerojatnije
djelomično posljedica manje starosti stabala
istih promjera u intenzivno gospodarenim sastojinama,


Slika 9. Usporedba debljine kore (model
1.2) EGT-a I-C-50 u odnosu na
cijeli uzorak, te poduzorke na II i
II/III bonitetu. Srednji bonitet cijelog
uzorka je II/III, a sastojina
EGT-a I-C-50 između II i II/III.


Figure 9 Comparison of bark thickness
(model 1.2) of Forest type (EGT)
I-C-50 in relation to whole sample
and subsamples on site classes
II and II/III. Average site
class of whole sample is II/III,
whereas stands of Forest type
(EGT) I-C-50 are between II and
II/III site class.


Iz slike je vidljivo da stabla iz sastojina koje pripadaju
EGT-u I-C-50 imaju znatno tanju koru u odnosu
na ukupni uzorak, i to u cijelom rasponu prsnih promjera.
To objašnjavamo specifičnim prilikama u kojima
ona rastu – tlo prekriveno mahovinom koja dugo
zadržava vlagu, kao i niske dimenzije sječive zrelosti,
u odnosu na dominantni EGT I-C-10.


Na temelju modela dobivenih našim istraživanjima,
može se procijeniti prirast kore. Prema modelu 1.2 za


ZAKLJUČCI


o čemu je već bilo riječi, ali i nešto lošijeg srednjeg boniteta
sastojina prašumskog karaktera i sastojina kojima
je gospodario Thurn-Taxis (između II/III i III), u odnosu
na sastojine kojima je gospodario Ghyczy (između II i
II/III boniteta).
Prilikom terenskih istraživanja uočeno je da je kora
u dijelu sastojina (oko Otočca i Brinja, na nižim nadmorskim
visinama) i kod debljih stabala glatka. Naknadnim
uvidom u osnove gospodarenja uočeno je da su
to sastojine koje pripadaju ekološko gospodarskom
tipu (EGT) I-C-50, za koji u uputama za izradu karte
EGT-ova gorskog područja Hrvatske (Cestar i dr.
1986) stoji da je karakteristična zajednica jele s mahovinom.
S obzirom da sastojine ostalog dijela uzorka
najvećim dijelom pripadaju zajednici bukve i jele,
EGT-u I-C-10, provjerili smo postoji li osim razlike u
teksturi i razlika u debljini kore stabala jele koja rastu u
EGT-u I-C-50, prema ostalom uzorku. Rezultati te
usporedbe prikazani su na slici 9.


cijeli uzorak, u povećanju prsnog promjera za 5 cm,
kora sudjeluje (prirast kore u odnosu na ukupni prirast
od 5 cm) s 0,14 cm odnosno 2,8 % kod stabala debljinskog
stupnja 92,5 cm, te se njen udio povećava do
0,28 cm ili 5,6 % u debljinskom stupnju 12,5 cm. U odnosu
na prirast drva te se vrijednosti kreću u rasponu
2,8 do 5,9 %.


Conclusions


Pri modeliranju debljine kore obične jele, u proveprsni
promjer, visina stabla, starost stabla, i nadmorska
denoj parcijalnoj linearnoj korelaciji kao značajne vavisina.
Nagib i orijentacija terena nisu se pokazale starijable
pokazale su se (prema redoslijedu značajnosti): tistički značajnima.