DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 105 <-- 105 --> PDF |
menta za organizirano i stručno gospodarenje u skladu s načelima održivosti okoliša i čuvanja prirodnih vrijednosti otoka. Šuma alepskog bora na Obonjanu je od velike ekonomske koristi, jer bez nje bi svi izgrađeni objekti postali bezvrijedni. U nastavku Prgin traži da se odredi stručna organizacija, koja će tom šumom gospodariti, te da se izradi uređajna osnova kao dugoročni planski dokument za organizirano i stručno gospodarenje u skladu s načelima održivog okoliša i očuvanja postignutih prirodnih vrijednosti otoka, a posebno da se izradi “Karta ekološke osjetljivosti” u skladu s Direktivom 2001/24/CE Europskog parlamenta od 27. 6. 2001. godine, te da se ispita i utvrdi stupanj ukla- Dragutin Böhm, dipl. ing. šumarstva rođen je 14. lipnja 1922. god. u Ogulinu. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je Zagrebu, a na Šumarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1948. god. Nakon završetka studija radio je u šumariji Gerovo, a zatim 1959. god. u Šumskom gospdarstvu Bitoraj-Delnice. Od 1951. do 1953. god. bio je upravitelj šumarije Mrkopalj, a od 1953. do 1959. god. upravitelj šumarije Fužine. Od 1959. do 1971. god. bio je direktor Nacionalnog parka Plitvička jezera, a od 1971. do odlaska u mirovinu 1977. god., radio je kao stručni referent i savjetnik u Republičkom zavodu za zaštitu prirode u Zagrebu. Inženjer Böhm kao šumarski stručnjak operativac, ostavio je neizbrisiv trag u šumarstvu na području Gorskog kotara. U to vrijeme zapaženo je prvo veliko sušenje jele u Gorskom kotaru sa žarištem na području šumarije Fužine. Tada panja izgrađenih objekata u prirodni okoliš i odredi kapacitet bio-ekološke nosivosti otoka, kako ne bi došlo do uništavanja prirodnih vrijednosti. I ovaj primjer zorno pokazuje kako je djelovao Davorin Prgin, koje stavove je zastupao i u odnosu na složeno ustrojstvo vrijednosti šumskog pokrova u našem hrvatskom okolišu Jadranske regije. Zbog toga njegov gubitak je teško mjerljiv za sve one koji nastoje pokrenuti Hrvatsku u pravcu sretnije budućnosti. Rodni Šibenik mogao bi se, ali i morao odužiti Davorinu Prginu na jedini pravi način: uređenjem i obnovom park-šume Šubićevac, na način i u prostornom obuhvatu, kako je to planirao i programirao DRAGUTIN BÖHM (1922–2006) se smatralo da je primarni uzrok sušenja jele jaki napad jelinog moljca igličara. Nitko nije mogao osporavati tu činjenicu, ali ing. Böhm je već tada naglašavao da su suša i efekt zagađenja sumporom uz prugu Fužine-Plase, čimbenici koji sam Davorin. I to ne samo u spomen na tog građanina i izuzetnog šumarskog stručnjaka, nego još više zbog prosperiteta samog Šibenika, zbog bolje kakvoće življenja u tom gradu, zbog jasno programirane vizije budućeg turističkog korištenja, znači zbog svih građana i budućnosti njihove djece. Veliki je to ulog kojemu je značajan prilog dao Davorin Prgin. I što reći na kraju? Prisjetiti se stiha našeg istaknutog pjesnika Tina Ujevića: “Najbolja će stabla oboriti munje”. Takvo stablo bio je upravo Davorin Prgin! Dragutin Kiš dipl. ing. šum. – park. arh. također utječu na sušenje. Angažirajući profesore Šumarskog fakulteta prišlo se znanstvenom rješavanju toga problema. Nakon uspješnoga rada u Gorskom kotaru odlazi na Plitvička jezera gdje ga čekaju novi izazovi, koje kao uspješan, radišan i stručno znatiželjan šumarski inženjer zdušno prihvaća. Već tada uočava negativne antropogene utjecaje na gospodarenje, održavanje i očuvanje Plitvičkih jezera. Ta problematika bila mu je moto rada i zanimanja do kraja, ne samo radnoga, nego i životnoga vijeka. Zaštita šuma, nacionalnih parkova i općenito zaštita prirode, bila mu je gotovo životna opsesija. Od 1978. do 1983. god. vodio je Sektor zaštite prirode i ekologije kopna Jadranske regije bivše Jugoslavije u međunarodnom projektu “Jadran III”. Izradio je kartu ekološke namjene na kršu (Land-use), a koautor je i vodoprivredne osnove Zagreba u kojoj je |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 106 <-- 106 --> PDF |
dan prikaz opće problematike kopnenih i vodenih ekosustava, šuma i šljunčara zagrebačkog područja. Izradio je i prostorne planove nacionalnih parkova i parkova prirode za podrušje šumarstva i zaštite prirode za NP Plitvička jezera, NP Risnjak, PP Medvednica, PP Velebit i druge. Dao je veliki doprinos problematici biotopa, a napose šuma, biljnih i životinjskih vrsta na području velikih hidrotehničkih agromeliorativnih zahvata u Črnec polju i Lonjskom polju, u studijama koje su publicirane. Bio je stručni suradnik u brojnim općinskim, regionalnim i republičkim prostornim planovima Hrvatske za područje šumarsva i zaštite prirode i okoliša. Tijekom radnog vijeka prisustvovao je i aktivno djelovao u radu brojnih europskih skupova i kongresa s problematikom zaštite prirode. Nakon odlaska u mirovinu zapažena je njegova angažiranost na zaštiti Plitvičkih jezera. Prema ing. Böhmu na Plitvičkim jezerima su se nakon Drugog svjetskog rata sukobljavale dvije koncepcije razvoja. Na jednoj strani bili su ekono misti i turistički radnici u sjeni političara, koji su jezera gledali samo kao ekonomsko dobro. Grade se objekti, cesta za Liku 1960. god. kroz srce Nacionalnog parka. Iza toga slijedi bujica motoriziranih domaćih i europskih turista i ne vodi se dovoljna briga o zagađenju ispušnim plinovima. Na dugoj strani bio je ing. Böhm s angažiranim šumarima, biolozima i ekolozima na crti aktivne zaštite prirode, sa željom da taj prostor urede prema međunarodnim konvencijama o zaštiti prirode, držeći se načela da su nacionalni parkovi prirodno nasljeđe, reprezentativni prirodoznanstveni objekti namijenjeni znanosti, odgoju i podizanju ekološke svijesti. Ing. Böhm je prvi u nas dao kompletnu sliku stanja Plitvičkih jezera: nedopustive ambijetalne promjene (cesta, jaki saobraćaj, gradnja uz sama jezera, nerješeno pitanje korišćenja vode, otpadnih voda i kanalizacije); dugotrajne erozije zemljišta u oborinskoj zoni i zatrpavanje jezera; problem eutrofikacije i zamočvarenja Plitvičkih jezera. Za navedeno stanje regresije, koje prijeti katastrofom u tom akvatoriju, predlagao je rješenja čišćenjem jezera od anorganskih i organskih nanosa i vraćanje u prvobitno stanje. Analizu stanja i rješenja detaljno je opisao u svoja dva članka objavljena u Šumarskom listu. Ove analize i prijedlozi proslijeđeni su mjerodavnima, no nije se ništa značajno učinilo po tom pitanju, jer ljudi obično povjeruju vizionarima, kao što je bio naš kolega Böhm, tek kada treba spašavati ono što se dade spasiti, odnosno u zadnji čas. Veliki doprinos kolege Böhma očuvanju i zaštiti naših bisera prirode, potiče nas da čuvamo ljepotu koju smo baštinili, a njemu zahvaljujemo za sve što je učinio kao čovjek i šumarski stručnjak, nesebično dijeleći svoje znanje i iskustva s drugima, posebice mladim stručnjacima, u okvirima svoje radne sredine i Hrvatskoga šumarskog društva, čiji je bio dugogodišnji zapaženi član. Za HŠD, ogranak Zagreb V. Rajković i M. Harapin |