DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 105     <-- 105 -->        PDF

menta za organizirano i stručno gospodarenje
u skladu s načelima održivosti
okoliša i čuvanja prirodnih
vrijednosti otoka. Šuma alepskog
bora na Obonjanu je od velike ekonomske
koristi, jer bez nje bi svi izgrađeni
objekti postali bezvrijedni.
U nastavku Prgin traži da se odredi
stručna organizacija, koja će tom
šumom gospodariti, te da se izradi
uređajna osnova kao dugoročni
planski dokument za organizirano i
stručno gospodarenje u skladu s načelima
održivog okoliša i očuvanja
postignutih prirodnih vrijednosti
otoka, a posebno da se izradi “Karta
ekološke osjetljivosti” u skladu s
Direktivom 2001/24/CE Europskog
parlamenta od 27. 6. 2001. godine,
te da se ispita i utvrdi stupanj ukla-


Dragutin Böhm, dipl. ing. šumarstva
rođen je 14. lipnja 1922.
god. u Ogulinu. Osnovnu školu i
gimnaziju pohađao je Zagrebu, a na
Šumarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao
je 1948. god. Nakon završetka
studija radio je u šumariji Gerovo,
a zatim 1959. god. u Šumskom
gospdarstvu Bitoraj-Delnice.
Od 1951. do 1953. god. bio je
upravitelj šumarije Mrkopalj, a od
1953. do 1959. god. upravitelj šumarije
Fužine. Od 1959. do 1971.
god. bio je direktor Nacionalnog
parka Plitvička jezera, a od 1971.
do odlaska u mirovinu 1977. god.,
radio je kao stručni referent i savjetnik
u Republičkom zavodu za
zaštitu prirode u Zagrebu.


Inženjer Böhm kao šumarski
stručnjak operativac, ostavio je neizbrisiv
trag u šumarstvu na području
Gorskog kotara. U to vrijeme
zapaženo je prvo veliko sušenje
jele u Gorskom kotaru sa žarištem
na području šumarije Fužine. Tada


panja izgrađenih objekata u prirodni
okoliš i odredi kapacitet bio-ekološke
nosivosti otoka, kako ne bi došlo
do uništavanja prirodnih vrijednosti.


I ovaj primjer zorno pokazuje
kako je djelovao Davorin Prgin,
koje stavove je zastupao i u odnosu
na složeno ustrojstvo vrijednosti
šumskog pokrova u našem hrvatskom
okolišu Jadranske regije.
Zbog toga njegov gubitak je teško
mjerljiv za sve one koji nastoje pokrenuti
Hrvatsku u pravcu sretnije
budućnosti.


Rodni Šibenik mogao bi se, ali i
morao odužiti Davorinu Prginu na
jedini pravi način: uređenjem i obnovom
park-šume Šubićevac, na
način i u prostornom obuhvatu,
kako je to planirao i programirao


DRAGUTIN BÖHM
(1922–2006)


se smatralo da je primarni uzrok sušenja
jele jaki napad jelinog moljca
igličara. Nitko nije mogao osporavati
tu činjenicu, ali ing. Böhm je
već tada naglašavao da su suša i
efekt zagađenja sumporom uz prugu
Fužine-Plase, čimbenici koji


sam Davorin. I to ne samo u spomen
na tog građanina i izuzetnog
šumarskog stručnjaka, nego još
više zbog prosperiteta samog Šibenika,
zbog bolje kakvoće življenja
u tom gradu, zbog jasno programirane
vizije budućeg turističkog korištenja,
znači zbog svih građana i
budućnosti njihove djece. Veliki je
to ulog kojemu je značajan prilog
dao Davorin Prgin.


I što reći na kraju? Prisjetiti se
stiha našeg istaknutog pjesnika
Tina Ujevića: “Najbolja će stabla
oboriti munje”. Takvo stablo bio je
upravo Davorin Prgin!


Dragutin Kiš
dipl. ing. šum. – park. arh.


također utječu na sušenje. Angažirajući
profesore Šumarskog fakulteta
prišlo se znanstvenom rješavanju
toga problema.


Nakon uspješnoga rada u Gorskom
kotaru odlazi na Plitvička jezera
gdje ga čekaju novi izazovi,
koje kao uspješan, radišan i stručno
znatiželjan šumarski inženjer zdušno
prihvaća. Već tada uočava negativne
antropogene utjecaje na gospodarenje,
održavanje i očuvanje
Plitvičkih jezera. Ta problematika
bila mu je moto rada i zanimanja do
kraja, ne samo radnoga, nego i životnoga
vijeka. Zaštita šuma, nacionalnih
parkova i općenito zaštita
prirode, bila mu je gotovo životna
opsesija. Od 1978. do 1983. god.
vodio je Sektor zaštite prirode i
ekologije kopna Jadranske regije
bivše Jugoslavije u međunarodnom
projektu “Jadran III”. Izradio je
kartu ekološke namjene na kršu
(Land-use), a koautor je i vodoprivredne
osnove Zagreba u kojoj je




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 106     <-- 106 -->        PDF

dan prikaz opće problematike kopnenih
i vodenih ekosustava, šuma i
šljunčara zagrebačkog područja.


Izradio je i prostorne planove
nacionalnih parkova i parkova prirode
za podrušje šumarstva i zaštite
prirode za NP Plitvička jezera, NP
Risnjak, PP Medvednica, PP Velebit
i druge. Dao je veliki doprinos
problematici biotopa, a napose šuma,
biljnih i životinjskih vrsta na
području velikih hidrotehničkih
agromeliorativnih zahvata u Črnec
polju i Lonjskom polju, u studijama
koje su publicirane. Bio je stručni
suradnik u brojnim općinskim, regionalnim
i republičkim prostornim
planovima Hrvatske za područje
šumarsva i zaštite prirode i okoliša.
Tijekom radnog vijeka prisustvovao
je i aktivno djelovao u radu
brojnih europskih skupova i kongresa
s problematikom zaštite prirode.
Nakon odlaska u mirovinu
zapažena je njegova angažiranost
na zaštiti Plitvičkih jezera. Prema
ing. Böhmu na Plitvičkim jezerima
su se nakon Drugog svjetskog rata
sukobljavale dvije koncepcije razvoja.
Na jednoj strani bili su ekono


misti i turistički radnici u sjeni političara,
koji su jezera gledali samo
kao ekonomsko dobro. Grade se
objekti, cesta za Liku 1960. god.
kroz srce Nacionalnog parka. Iza
toga slijedi bujica motoriziranih domaćih
i europskih turista i ne vodi se
dovoljna briga o zagađenju ispušnim
plinovima. Na dugoj strani bio
je ing. Böhm s angažiranim šumarima,
biolozima i ekolozima na crti
aktivne zaštite prirode, sa željom da
taj prostor urede prema međunarodnim
konvencijama o zaštiti prirode,
držeći se načela da su nacionalni
parkovi prirodno nasljeđe, reprezentativni
prirodoznanstveni objekti
namijenjeni znanosti, odgoju i podizanju
ekološke svijesti. Ing. Böhm
je prvi u nas dao kompletnu sliku
stanja Plitvičkih jezera: nedopustive
ambijetalne promjene (cesta, jaki
saobraćaj, gradnja uz sama jezera,
nerješeno pitanje korišćenja vode,
otpadnih voda i kanalizacije); dugotrajne
erozije zemljišta u oborinskoj
zoni i zatrpavanje jezera; problem
eutrofikacije i zamočvarenja Plitvičkih
jezera. Za navedeno stanje
regresije, koje prijeti katastrofom u


tom akvatoriju, predlagao je rješenja
čišćenjem jezera od anorganskih
i organskih nanosa i vraćanje u
prvobitno stanje. Analizu stanja i
rješenja detaljno je opisao u svoja
dva članka objavljena u Šumarskom
listu. Ove analize i prijedlozi
proslijeđeni su mjerodavnima, no
nije se ništa značajno učinilo po
tom pitanju, jer ljudi obično povjeruju
vizionarima, kao što je bio naš
kolega Böhm, tek kada treba spašavati
ono što se dade spasiti, odnosno
u zadnji čas. Veliki doprinos
kolege Böhma očuvanju i zaštiti
naših bisera prirode, potiče nas da
čuvamo ljepotu koju smo baštinili,
a njemu zahvaljujemo za sve što je
učinio kao čovjek i šumarski stručnjak,
nesebično dijeleći svoje znanje
i iskustva s drugima, posebice
mladim stručnjacima, u okvirima
svoje radne sredine i Hrvatskoga
šumarskog društva, čiji je bio dugogodišnji
zapaženi član.


Za HŠD, ogranak Zagreb


V. Rajković i M. Harapin