DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 104 <-- 104 --> PDF |
Prastari bijeli dud uz crkvu Sv. Nikole u takvim elaboratima. Gornjemu treba dodati ideju izgradnje mediteranskog parka na Šubićevcu, što identificira kreativnu osnovu i dopunu ove značajne šibenske parkšume. Ova je ideja izrečena u suprotstavljanju izgradnje trgovačkog poslovnog prostora na dijelu Šubićevca, s dosta velikim asfaltnim parkiralištem, što je kako ističe Prgin, u suprotnosti s osnovnom namjenom prostora tj. park-šume. Opravdanom suprotstavljanju takvih, čak i protuzakonitih namjera, Prgin povećava prirodnu raznolikost dodatkom izvedbe mediteranskog vrta, čime na određen način slijedi i ostavštinu velikog Roberta Vizijanija Šibenčanina, dodavši u drugoj prigodi prezentaciju biljnih vrsta, koje je otkrio taj naš i svjetski poznat botaničar s padovanskog sveučilišta. Ne možemo prihvatiti da bi sve to dobro i kreativno stručno i znanstveno, koje je potaknuo Davorin Prgin, moglo umrijeti zajedno s njim, nego moramo vjerovati, da će se njegovo djelo nastaviti. Nije to samo dug grada Šibenika prema svom preminulom sugrađaninu, pa i obveza nas kolega, koji smo surađivali, nego imperativ naše zajed ničke budućnosti. Možemo dodati da se takva obveza uvjetuje i slijedom potpisane konvencije o Europskim krajobrazima, donešene u Hrvatskom Saboru 19. rujna 2002., a potaknute u Vijeću Europe. Navedenim saznanjima treba pridodati i brojne inicijative i brige doslovno oko svakog šibenskog stabla. Nadalje, čitamo u Slobodnoj Dalmaciji od 25. i 26. 5. 2005. Prginov članak “Šibenik – ćelavi grad”, u kojemu je upozorio na brzoplete i nesmotrene sječe stabala bez neophodne zamjene. Na istom tragu je i posebna Davorinova briga za stara stabla povijesnog značenja, kao što je samo dijelom ostvarena sanacija prastarog bijelog duda kraj crkve sv. Nikole. U toj se prigodi Davorin Prgin poziva na status starog drveća u svijetu, ističući svjetska iskustva oko vrednovanja i korištenja starog drveća kao velikih prirodnih vrijednosti, koje obuhvaćaju odgojno-obrazovne znanstvene i turističke namjene. Ističe takvo drveće i kao nacionalnu svetinju, pa je nezamislivo da budu prepuštena “zubu vremena”. U prilogu dopisa, kojega je uputio uredništvu časopisa “Okoliš“, nalazi se i projekt sanacije tog duda. Grad Šibenik je prihvatio sanaciju, a po zitivno je reagiralo i tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (dopis Ministarstva od 4. ožujka 2003.). U ovoj prigodi ne treba izostaviti ni prijedlog Davorina Prgina za prezentaciju, odnosno otvoreni ogled zbirke biljaka koje je otkrio i istražio Robert Visiani Šibenčanin, ondašnji profesor na čuvenom sveučilištu u Padovi. Ovome treba pridodati i Prginov zahtjev Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva od 10. 9. 2003. za zaštitu borove šume na otoku Obonjanu, nazvanom kasnije i “Otok Mladosti”. U tom zahtjevu Prgin upozorava ministarstvo na loše gospodarenje šumom alepskog bora, podignutom zaslugom tadašnjeg upravitelja šumarije ing. Mate Huljeva. Loše gospodarenje Prgin obilježava sljedećim riječima: Iako je podignuta šuma alepskog bora, koja je danas stara 47 godina (dopis je poslan 10. 9. 2003.), omogućila podizanje čitavog naselja za rekreaciju, o njoj se ne vodi nikakva briga. Ne zna se tko s njom gospodari, ona je prepuštena sama sebi: ne obavljaju se uzgojni zahvati, njega, čišćenje i prorjeđivanje, zaštita od biljnih bolesti i štetočina. Nema uređajne osnove, kao dugoročnog planskog dokuŠubićevac -r=sČ na park-šumu, čije je uređenje i obnovu uporno pokretao Davor Prgin |