DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 10     <-- 10 -->        PDF

M. Božić, J. Ćavlović, M. Vedriš, M. Jazbec: MODELIItANJE DEBLJINE KORE STABALA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 3-12
ostalih varijabli znatno poskupljuje
posao pridobivanja podataka, uz
neznatne promjene modeliranih
vrijednosti.


Klepac (1972) napominje da
postotak kore osim o fitocenozi u
kojoj vrsta dolazi ovisi i o bonitetu,
što je u suprotnosti s istraživanjima
Krstanova i Wiedemanna (prema
Bojaninu 1966a). Stoga smo u
ovom radu proveli modeliranje po


Slika 5. Ovisnost dvostruke debljine kore


o prsnom promjeru, za različite
bonitete, prema modelu 1.2.
Figure 5 Double bark thickness depending
on diameter at breast height, for
different site classes, according
to model 1.2.


Slika 6. Usporedba debljine kore prema


modelu 1.2 s Klepčevim i Bojani


novim rezultatima
Figure 6 Comparison of bark thickness ac


cording to model 1.2 with results


of Klepac (1972) and Bojanin


(1966)


bonitetnim razredima, za bonitete
za koje smo imali uzorak s više od
60 stabala, pri čemu smo od nezavisnih
varijabli koristili samo prsni
promjer stabla u logaritamskom
obliku (model 1.2). Rezultati ovog
dijela modeliranja nalaze se u tablici
3.


Na temelju rezultata modeliranja
načinjen je grafički prikaz
odnosa dvostruke debljine kore u
ovisnosti o prsnom promjeru, za
različite bonitete, koji se nalazi na
slici 5.


Kao što se iz slike vidi, pogoršanje boniteta značaj-Koeficijenti determinacije prema modelu 1.1 nešto
no utječe na povećanje debljine kore. Do sličnih za-je niži (oko 1,5 %) u odnosu na istraživanja Bojanina
ključaka dolaze Klepac (1972) za jelu te Johnson i (Bojanin 1996b), a vjerojatno je posljedica komWood
(1987) za kalifornijski bor. Klepac kakvoću paktnosti njegovog uzorka, uzetog unutar jedne gospostaništa
promatra kroz zajednicu koja na njemu raste. darske jedinice. Drugi razlog mogao bi biti taj da se u
Tako napominje da je kora jelovih stabala najdeblja u njegovim istraživanjima ne radi i fitocenozi bukve i
fitocenozi jele s milavom, koja pridolazi na najlošijim jele kao kod nas, nego o fitocenozi jele s rebračom.
staništima, odnosno najtanja u fitocenozi jele i rebrače Modelirajući debljinu kore obične bukve Prka (2004)
koja pridolazi na najboljim staništima. Na slici je viddobiva
koeficijent determinacije od 66,59 %. Njegov
ljivo da debljina kore unutar istog debljinskog stupnja je rezultat u usporedbi s našim (modelom 1.1) nešto
ne raste linearno. Tako se razlika između debljine kore bolji, ali tu se radi o drugoj vrsti drveća i što je još bitsusjedna
dva bonitetna razreda povećava smanjenjem nije o drukčijem načinu gospodarenja (jednodobne
dobrote staništa. To povećanje između II i II/III bonitešume).
Debljinu kore u jednodobnim smrekovim sastota
iznosi u prosjeku 3,5 %, II/III i III boniteta u prosjejinama
istraživali su L a as a s e n a ha i dr. (2005) te
ku 6,8 %, a između III i III/IV boniteta 10,1 %. dobili koeficijent determinacije (66 %) istovjetan