DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 79 <-- 79 --> PDF |
fakultetu u Zagrebu. Broj diplomiranih studenata i ovako je prevelik i mnoge mnogo bogatije, veće i šumovitije zemlje racionaliziraju upise i ne pomišljaju na nove studije. Dakle, ne vidim ni jedan razlog za pokretanje paralelnoga dislociranoga studija, a zatvarati neki u Zagrebu i otvarati drugdje bilo bi za sada potpuno besmisleno. Zamislite da se četrdeset studenata upiše na zagrebačkom fakultetu i toliko na nekom tek osnovanome. Nije mi jasno čime se to može opravdati. Želja županijskih vlasti za napretkom njihova kraja mora se razumjeti i poštovati. Nikomu u Hrvatskoj ne smije biti interes stanje u kojem je primjerice BDP u Gradu Zagrebu pet puta viši nego u Brodsko-posavskoj ili Ličko-senjskoj županiji. To je potpuno u suprotnosti s policentričnim razvojem i u prvom redu sa strateškim interesom opstanka Republike Hrvatske. No, za to je potrebno smišljeno ulagati i podizati proizvodnju, infrastrukturu, zdravstvo, temeljno obrazovanje i slično, a ne osnivati učilišta za koja nema prostora, opreme, kadrova i ostalih uvjeta i koji će kopirati programe postojećih središnjih sveučilišnih ustanova. Hrvatska mora ostvariti postotak akademski obrazovanih građana do prosjeka EU-a na drugačiji način. Naravno da i manje sredine moraju imati odgovarajuće obrazovne institucije na svim razinama, ali njihovo osnivanje mora biti opravdano. Primjer obrazovanja koje sigurno nije našlo svoju pravu svrhu jest stručni preddiplomski studij Lovstva i zaštite prirode na Veleučilištu u Karlovcu, za koji sam 1998. dao negativnu recenziju. To ne znači da on nema svojih vrijednosti, ali ga ovakva smatram nepotrebnim i nisu mi poznati slični primjeri u drugim europskim državama. Iz drugih stručnih područja imamo primjere da se dislocirani studiji često koriste za upis i završavanje studentima koji nisu uspjeli na središnjim fakultetima u zemlji. Kakvoća izvedbe programa nikako ne može zadovoljavati jer na njima ne predaju najbolji stručnjaci za pojedine discipline, a predavači često nemaju nikakve pedagoške naobrazbe ni iskustva. Mnogi profesori koji s vodećih fakulteta preuzmu predmete na takvim studijima prepuštaju ih asistentima ili drugim manje angažiranim kolegama, što često samo zadovoljava nerealne osobne ambicije. Umjesto novih, nepotrebnih i neopravdanih studija, a sukladno raspravi na Vijeću Šumarskoga odsjeka Šumarskoga fakulteta, ostvarimo nešto drugo: posvetimo se permanentnomu obrazovanju koje u nas gotovo i ne postoji. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u Hrvatskoj se neprekidno obrazovanje tri puta manje provodi od prosjeka zemalja EU-a, a ono je danas nužnost. Otvorimo takve centre u četiri velike hrvatske regije, predstavimo tamo dostignuća znanstvenoga rada, obrazujmo tamo stručnjake za pojedine specijalnosti i najrazličitije poslove u šumarstvu. Neće doći do pada kakvoće obrazovanja i udvostručavanja programa i kapaciteta, neće biti hiperprodukcije inženjera. Obrazovat ćemo vrsne stručnjake specijaliste uz mogućnost angažiranja većega broja različitih stručnjaka praktičara. Moramo sami sebi priznati da je u današnje vrijeme veoma brzoga napretka i protoka informacija teško zamisliti da netko u dvadeset godina radnoga staža ne prođe ni jedan veći specijalistički tečaj, ozbiljnu radionicu, seminare s povratnom informacijom i slično, a to je u nas čest slučaj. Danas je nužnost stalno obrazovanje svakih 5 godina radnoga staža, po potrebi i češće. Svjedoci smo da to druge struke (veoma često u organizaciji svojih komora i fakulteta) rade i u Hrvatskoj. Osim toga moramo priznati i biti svjesni činjenice da postojeće programe treba stalno usavršavati na svakoj razini i težiti izvrsnosti. Njoj treba težiti i Šumarski fakultet u Zagrebu u svakom dijelu svoga znanstveno-nastavnoga djelovanja i jasno ju označiti svojom razvojnom strategijom. To do danas nije učinjeno, a prošlogodišnja rasprava na tu temu na Danima šumarstva u Karlovcu izazvala je više zabune nego predstavila što jasno želimo i kako ćemo to ostvariti. Tu je potrebna meritorna rasprava i konsenzus struke za učinkovitu i jasnu budućnost. Najbolje stručnjake, financijska sredstva, opremu i ostalo moramo objediniti na ostvarivanju programa koji će osigurati vrstan studij, solidne rezultate i stručnjake na europskoj razini. Nažalost, negativnu pouku imamo iz srednjih šumarskih škola u Hrvatskoj. Umjesto najviše dva vrhunska centra osnovano je desetak škola u kojima se rasipaju snaga i sredstva, a ostvareni su rezultati u svakom pogledu daleko od izvrsnosti. U nadi da sam kratko, ali jasno predstavio svoje stavove, želim u ovoj rubrici potaknuti raspravu na temu otvaranja novih šumarskih studija. Nema sumnje da ću se vrlo precizno i argumentirano očitovati kad se javno obznani sjedište, program i nositelji eventualnoga studija. Istina, logika i zdrav razum upućuju na to da do toga ne bi trebalo doći, no oni uvijek ne pobjeđuju. Prof. dr. sc. Joso Vukelić |