DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 78     <-- 78 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA


OSNIVANJE NOVIH DISLOCIRANIH STUDIJA ŠUMARSTVA
U HRVATSKOJ


u posljednje se vrijeme neslužbeno moglo čuti o
inicijativama s određenoga područja Hrvatske i iz
određenih stručnih krugova o potrebi i nastojanjima
da se u Hrvatskoj osnuje dislocirani šumarski studij


- usporedni sa studijem na Zagrebačkom sveučilištu.
Prvu službenu raspravu o toj problematici proveli
su članovi Vijeća Šumarskoga odsjeka Šumarskoga
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici
održanoj 10. studenoga 2006. godine. Neovisno o
raspravi i zaključcima Vijeća, iznijet ću svoje sažeto
mišljenje o razlozima, potrebi i uvjetima osnivanja
takva studija i o posljedicama koje bi mogle nastati
zbog toga. Pri tome imam na umu stihijsku pojavu
otvaranja sličnih studija s istovrsnim programima
izvan postojećih sveučilišta i prijašnjih visokih škola
u Republici Hrvatskoj, a koji nisu postigli rezultate
koji bi opravdali njihovo ustrojavanje. Razlozi za
njihovo pokretanje najčešće su političke prirode i
odvijaju se po poznatoj shemi: inicijativu pokrene
lokalna samouprava, dio sredstava osiguravaju veća
poduzeća, a sve prihvati i ozakoni pragmatična
državna vlast, i to obično pred parlamentarne izbore.
Pri tome izostaju prave analize opravdanosti pokretanja
studija, njegova održivost, adekvatnost kadrova,
ocjena uspješnosti, kriteriji izvrsnosti, uvjeti za
ostvarivanje programa, usporedivost s drugim studijima
i slično. Bio sam čvrsto uvjeren da ovakve rasprave
u šumarskoj struci u Hrvatskoj neće biti potrebne,
no očigledno je spomenuti scenarij našao
uporište i u našim redovima.
U idućim raspravama krucijalno je pitanje potrebe
i opravdanosti otvaranja studija šumarstva po
bolonjskom procesu uz onaj na Šumarskom odsjeku
Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Da
podsjetim, on se ostvaruje u dva preddiplomska studija
za stjecanje zvanja prvostupnika i tri diplomska
smjera za stjecanje zvanja magistra šumarstva. Prvu
godinu preddiplomskih studija upiše 150 studenata,
a 0 uspješnosti studiranja još je prerano govoriti.


Pri odgovoru na pitanje potrebe i opravdanosti pokretanja
takvih programa izvan zagrebačkoga fakulteta
prijeko je potrebno uzeti u obzir ove činjenice:


Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, ali i na drugim
visokim učilištima u Hrvatskoj još nema nikakvih
zaključnih spoznaja o uspješnosti primjene
bolonjskoga procesa. Naprotiv, u medijima i na
stručnim skupovima samo se ističu brojni problemi,
dvojbe i vrlo velike teškoće u ostvarivanju programa,
pa bi pokretanje novih studija u ovoj fazi
bilo veoma rizično.


Bolonjski proces ne prate na odgovarajući način
ostale promjene u zakonodavno-organizacijskoj
sferi u hrvatskom šumarstvu, primjerice na relaciji
obrazovne institucije —> resorno ministarstvo i komora
—> Hrvatske šume, privatni sektor, županijski,
gradski uredi i ostalo. Usporedno s pokretanjem
studija trebala su biti licencirana zvanja i
sistematizirani poslovi i radna mjesta.


Preko dvije stotine inženjera šumarstva prijavljeno
je na Zavodu za zapošljavanje bez ozbiljnijega
izgleda da se zaposle u skoro vrijeme.


Iskustva zemalja EU-a pokazuju da je sve manji
interes za studij klasičnoga šumarstva (ekstreman
primjer Italija), što dobro ilustrira činjenica da je
na II. godinu studija Urbanoga šumarstva na Šumarskom
fakultetu u Zagrebu upisano 6 studenata.


Sve je manje sredstava kojima resorno ministarstvo
financira primjerice terensku nastavu i režijske
troškove postojećega fakulteta.


Osiguran je suvremen i dostatan prostor u novoj
zgradi u Zagrebu (u dnevnom tisku navedeni smo
s 24 mČ po studentu, što je maksimalno na Zagrebačkom
sveučilištu), ali opremanje zgrade bit
će dugoročno problematično zbog nedostatka
sredstava.


Postoji pet nastavnih poligona u različitim područjima
i šumskim ekosustavima za koje smo ne
jedanput dobili priznanja s najviših domaćih i
međunarodnih instancija.


Zagrebački šumarski fakultet ima vrsne mlade nastavnike
koji predaju na šumarskim fakultetima u
Beču, Bmu, Zvolenu, Ljubljani i mnogim drugim
fakultetima u Hrvatskoj.


Postoji 108-godišnja tradicija u visokoškolskoj
nastavi (podsjećam da smo po godini osnutka
četvrti fakultet Zagrebačkoga sveučilišta).
Zaključno, programe, opremu, terenske objekte i
stručnjake ne može nitko i nijedna sredina u Hrvatskoj
ostvariti da budu barem približni Šumarskomu