DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Slika 3.


;:,ČČ;ČČ>


koliko do desetak malih žućkastih i malo visećih cvjetova.
Usna cvijeta je bijela, trodijelna, sa središnjim
najvećim režnjem koji je u dnu pokriven tamnijim mrljama.
Ostali dijelovi ocvijeća su žućkasto-zelenkasti i
nešto dulji od usne.


U Hrvatskoj je poznata već odavno, ali je do danas
bilo poznato malo njezinih nalazišta. Danas se zna kako
u gorskom i planinskom šumskom području Hrvatske
raste na razmjerno mnogo nalazišta. Posebice su brojna
ona u okviru Nacionalnog parka Plitvička jezera, na Velebitu,
Bijelim i Samarskim stijenama te Ličkoj Plješivici.
Na nekim staništima biljke narastu do 25 cm visoko.
Blijedo zelenkaste su boje i stabljika i cvjetovi, pa
neupućeni imaju dosta problema s njezinim pronalaženjem,
jer se na tlu često lako ne zamijećuje.


U Hrvatskoj raste i cvate od V. do VII. mjeseca,
ovisno o visini. Primjerice, krajem svibnja na podnožju
Ličke Plješivice raste veći broj primjeraka i nalazi se u
punoj cvatnji. Slično je i na području Plitvičkih jezera.


Stanište koraljuše su pretežno stare bukove šume ili
šume bukve i jele. Najviše raste u sjeni ili polusjeni na


še
naslagama vlažnog lišća,, u u kakvoj maloj udubini gdje


su dublji slojevi lišća stalno više ili manje vlažni. Na
takvim šumskim staništima obično nema mnogo ostalog
raslinja, pa je biljčice razmjerno lako otkriti. Često
su njezina staništa i rubovi šumskih putova, gdje se nalaze
barem tanji slojevi lišća bukve. Veoma bujno razvijene
primjerke u skupini nalazimo i u podnožju Visočice
na Južnom Velebitu, gdje rastu između busenja
mahovine vlaska, a cvatu sredinom srpnja. Koraljuša
najčešće raste pojedinačno ili u manjim ili većim skupinama.
Iznimno je nalazimo i na skoro golom, nagnutom
i ispranom šumskom tlu u dubokoj sjeni. Iz jednog
podzemnog organa najčešće izraste po jedna biljka, a
samo kad se biljka razvija na najpogodnijim tlima, poraste
po nekoliko stabljika s cvjetovima.


Od većine orhidejskih vrsta u Hrvatskoj, koraljuša
se znatno izdvaja. Iako posjeduje ponešto zelenila na
površini stabljike i u cvatu, ona ima i neka saprofitska
obilježja. Umjesto pravog korijenja, među trulim lišćem
razvija mesnat, blijed i poput koraljnih stapki razgranjen
prstoliki organ, na čijoj površini tek pod povećalom
otkrivamo tanke i nježne blijede ogranke, sisaljke,
kojima crpi vodu i druge tvari iz podloge. Ustvari otkrivaju
se tek oni njihovi najdeblji dijelovi uz mesnato tijelo,
dok su ti tanki vlasasti organi poput micelija gljiva
toliko nježni da ostaju u podlozi. Svoj narodni naziv pripisuje
se upravo obličju tog podzemnog organa.


Taj podzemni organ koji obavlja zadaću korijenja
sadrži razmjerno puno vode i s tim zalihama može preživjeti
dulje ljetno sušno razdoblje. Čak i jako osušen i
smežuran, u vrlo kratkom vremenu može ponovno
upiti vodu i nastaviti normalne funkcije. Slične podzemne
organe ima i druga česta šumska orhideja kokoška,
koja je u cijelosti saprofit, jedna svojta iz roda
Epipactis, te bezlisni nadbradac ili bezliska (Epipogium
aphyllum).


Koraljuša s još nekoliko izvrsno prilagođenih orhidejskih
vrsta šumskim staništima pripada osebujnom
biljnom šumskom bogatstvu. Samo njezini rijetki nalaznici
imaju zadovoljstvo uživati u njezinoj skrovitoj
ljepoti. To je i razlog zašto ovu osebujnu vrstu naših
šuma ne treba posebno štititi.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.