DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Slika 3. ;:,ČČ;ČČ> koliko do desetak malih žućkastih i malo visećih cvjetova. Usna cvijeta je bijela, trodijelna, sa središnjim najvećim režnjem koji je u dnu pokriven tamnijim mrljama. Ostali dijelovi ocvijeća su žućkasto-zelenkasti i nešto dulji od usne. U Hrvatskoj je poznata već odavno, ali je do danas bilo poznato malo njezinih nalazišta. Danas se zna kako u gorskom i planinskom šumskom području Hrvatske raste na razmjerno mnogo nalazišta. Posebice su brojna ona u okviru Nacionalnog parka Plitvička jezera, na Velebitu, Bijelim i Samarskim stijenama te Ličkoj Plješivici. Na nekim staništima biljke narastu do 25 cm visoko. Blijedo zelenkaste su boje i stabljika i cvjetovi, pa neupućeni imaju dosta problema s njezinim pronalaženjem, jer se na tlu često lako ne zamijećuje. U Hrvatskoj raste i cvate od V. do VII. mjeseca, ovisno o visini. Primjerice, krajem svibnja na podnožju Ličke Plješivice raste veći broj primjeraka i nalazi se u punoj cvatnji. Slično je i na području Plitvičkih jezera. Stanište koraljuše su pretežno stare bukove šume ili šume bukve i jele. Najviše raste u sjeni ili polusjeni na še naslagama vlažnog lišća,, u u kakvoj maloj udubini gdje su dublji slojevi lišća stalno više ili manje vlažni. Na takvim šumskim staništima obično nema mnogo ostalog raslinja, pa je biljčice razmjerno lako otkriti. Često su njezina staništa i rubovi šumskih putova, gdje se nalaze barem tanji slojevi lišća bukve. Veoma bujno razvijene primjerke u skupini nalazimo i u podnožju Visočice na Južnom Velebitu, gdje rastu između busenja mahovine vlaska, a cvatu sredinom srpnja. Koraljuša najčešće raste pojedinačno ili u manjim ili većim skupinama. Iznimno je nalazimo i na skoro golom, nagnutom i ispranom šumskom tlu u dubokoj sjeni. Iz jednog podzemnog organa najčešće izraste po jedna biljka, a samo kad se biljka razvija na najpogodnijim tlima, poraste po nekoliko stabljika s cvjetovima. Od većine orhidejskih vrsta u Hrvatskoj, koraljuša se znatno izdvaja. Iako posjeduje ponešto zelenila na površini stabljike i u cvatu, ona ima i neka saprofitska obilježja. Umjesto pravog korijenja, među trulim lišćem razvija mesnat, blijed i poput koraljnih stapki razgranjen prstoliki organ, na čijoj površini tek pod povećalom otkrivamo tanke i nježne blijede ogranke, sisaljke, kojima crpi vodu i druge tvari iz podloge. Ustvari otkrivaju se tek oni njihovi najdeblji dijelovi uz mesnato tijelo, dok su ti tanki vlasasti organi poput micelija gljiva toliko nježni da ostaju u podlozi. Svoj narodni naziv pripisuje se upravo obličju tog podzemnog organa. Taj podzemni organ koji obavlja zadaću korijenja sadrži razmjerno puno vode i s tim zalihama može preživjeti dulje ljetno sušno razdoblje. Čak i jako osušen i smežuran, u vrlo kratkom vremenu može ponovno upiti vodu i nastaviti normalne funkcije. Slične podzemne organe ima i druga česta šumska orhideja kokoška, koja je u cijelosti saprofit, jedna svojta iz roda Epipactis, te bezlisni nadbradac ili bezliska (Epipogium aphyllum). Koraljuša s još nekoliko izvrsno prilagođenih orhidejskih vrsta šumskim staništima pripada osebujnom biljnom šumskom bogatstvu. Samo njezini rijetki nalaznici imaju zadovoljstvo uživati u njezinoj skrovitoj ljepoti. To je i razlog zašto ovu osebujnu vrstu naših šuma ne treba posebno štititi. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |